“Možete nam zabraniti ulazak u Keraterm, i u Trnopolje i u Omarsku. Možete pokušati šta god hoćete, ali naše sjećanje ne možete izbrisati, njega smo sačuvali zbog žrtava i šehida Keraterma, Trnopolja, Omarske, Prijedora i žrtava genocida u Bosni i Hercegovini. Na to imamo pravo zbog šehida”, izjavio je danas Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92” na prostoru nekadašnjeg prijedorskog logora Keraterm, gdje su preživjeli njegovi logoraši i porodice stradalih obilježili 24 godine od masakra zatočenika, javlja Anadolu Agency (AA).
On je rekao da su tragovi metaka na zidovima prostorija nekadašnjeg logora trajni i nijemi svjedoci, koji na najslikovitiji način govore o onome što se dešavalo.
Predsjednik Saveza logoraša Banjaluka Sabahudin Garibović istakao je da logoraši perijedorskih logara još uvijek nemaju status kakav bi trebali imati.
U noći s 23. na 24. juli 1992. godine za samo par sati je, prema nepotpunim podacima, iz logorske prostorije br. 3 ubijeno između 180 i 200 zatočenika životne dobi od 16 do 66 godina.
Među onima koji su preživjeli masakr je i Mehmed Nastić, kojem su još uvijek u svježem sjećanju događaji iz pomenute noći.
“Te noći su nam u prostoriju ubacili nekakav otrov na nervnoj bazi i mi smo počeli pjevati i tražili su da pjevamo nekakve pjesme, a kasnije smo se počeli tući između sebe. Oni su postavili u dvorište oružje i pucali kroz vrata na nas. Više nas je umrlo od onog otrova, nego od metaka. Moja dva stičeviča su umrla od otrova, a ne od metaka, a mojih komšija i prijatelja bilo je ranjenih na sve strane. Ja sam bio pored vrata i jedno vrijeme sam bio onesviješten i kad sam se probudio stajao sam nasred sobe. Saznao sam od jednog logoraša da svi leže i da su neki mrtvi, a neki onesviješteni. Logoraši su izbili parapet na vratima prostorije i logoraši iz drugih soba dodavali su nam vode. Kroz razbijena vrata izneseni su svi i mrtvi i ranjeni i tovareni na kamione. Nas ostale su istjerali u dvorište, postrojili nas i natjerali nas da legnemo potrbuške, a nakon izvjesnog vremena na leđa i tako smo pri visokoj temeraturi bili primorani da se sunčamo dva sata”, ispričao je Nastić i dodao da je u prostoriji br 3 prije masakra bilo preko pet stotina zatočenika.
