Polaganjem cvijeća na ulazu u školu “Ljutica Bogdan” u Kalinoviku te na ulazu u zloglasni Barutni magacin, objekte koji su tokom rata bili pretvoreni u logore, stanovnici Kalinovika sjetili su se ljeta 1992. godine, kada je ovaj grad potpuno etnički očišćen od Bošnjaka.
Tužna kolona autobusa posjetila je i lokacije Rogoj, Mehka brda, Tuzlakova štala i tunele kod Miljevine, gdje su nakon rata nađene masovne grobnice s tijelima jednog broja ubijenih.
Pred školom u koju je doveden prvi put nakon 27 godina našao se i Halim Hatić iz sela Jelašca. Tužan je zbog onih koji nisu preživjeli, ali ponosan što je smogao hrabrosti da pobjegne zlikovcima. Podsjeća da su kalinovački Bošnjaci zarobljeni nakon što im je upućen poziv da se jave u navodnu radnu obavezu. Dvanaest dana proveo je u školi, a onda je prebačen u Barutni magacin.
– Prijavio sam se da idem na dobrovoljni rad u Gacko, gdje smo tovarili neke trupce. Kada smo, 18. juna 1992., krenuli nazad, zamolio sam vozača da zaustavi autobus, jer moram da vršim nuždu. Zbunio sam ga pa je usporio i ja sam iskočio i počeo trčati. Pucali su za mnom, ali ja sam nekako uspio eskivirati i preko Kutina, Bjelimića i Ljute došao do Igmana – priča Hatić.
Čovjek koji danas živi u SAD sjeća se i trenutaka kada je očekivao da osjeti rafal na svom tijelu, cjelodnevnog pješačenja, kao i momenta kada je pronašao suprugu i djecu.
Ono što se desilo u Kalinoviku zločinački je poduhvat JNA i tadašnjih vlasti Kalinovika, podsjeća Samir Vranović, predsjednik Udruženja “Istina – Kalinovik 92”. Od 122 ubijena Bošnjaka do danas je pronađeno 80 žrtava, a za ostalima se još traga.
– Još nisu uhapšeni nalogodavci iz Kriznog štaba koji su pred pravdom pobjegli u Srbiju, ali nadamo se da će i oni u skorije vrijeme odgovarati za svoje zločine. Moram napomenuti da su pojedini ratni zločinci u posljednje vrijeme oslobađaju na Sudu BiH iz razloga da nema dovoljno dokaza ili dobiju mizerne kazne koje nisu primjerene zločinima koje su počinili – ističe Vranović.
(Avaz)
