Intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, polaganjem cvijeća, molitvom i minutom šutnje obilježen je Dan sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva od 1992. do 1995. godine i 30. godišnjica masakra na sarajevskoj pijaci Markale, javlja Anadolu.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara. Granata je pala na prepunu pijacu, ubivši 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
Cvijeće su položili predstavnici nekoliko nivoa vlasti, predstavnici udruženja i članovi porodica stradalih žrtava.
Cvijeće su, između ostalih položili, delegacija Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo s porodicama ubijenih i predsjedavajući i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Denis Bećirović.
Vjera Tadić je danas bila na Markalama kako bi odala počast svim poginulim, ali i svojoj prijateljici Jadranki koja je među 68 ubijenih Sarajlija.
“Kao da je jučer bilo. Bila je subota. Stanovala je u blizini i došla je ovdje da kupi mlijeko djetetu. Stradala je. Navečer sam na televiziji saznala da je poginula, pročitala sam njeno ime. To je bio šok”, ispričala je Tadić.
Svake godine dolazi na Markale kako bi odala počast svim ubijenim.
“Kada se vratim unazad, isto je kao i onaj dan, baš teško”, dodala je Vjera.
Rafet Skenderović je u vrijeme masakra radio na Markalama.
“Ovdje su bili moji stolovi, na mjestu gdje je pala granata. Taj dan sam krenuo sa prijateljima sa kafu. Pala je granata. Njih dvojica su poginuli na licu mjesta. Meni ništa nije bilo. Bio sam između njih, tako je Allah odredio”, ispričao je Skenderović.
Sjeća se da je zvuk eksplozije bio jak.
“Krv je tekla do tramvaja. Bio je potok od krvi. Sve sam ljude poznavao. Pomagao sam da se povrijeđeni prenose, da se prevoze do bolnice”, rekao je Skenderović.
Među danas prisutnim na Markalama bila je i Bahra Hodžić. Tokom rata, u Sarajevu su joj ubijeni 14-godišnji sin i suprug. Na Markale je došla da oda počast nevino ubijenim građanima.
“U ratu sam dva puta ranjena. Došla sam da odam počast ubijenim građanima na Markalama i čitave Bosne i Hercegovine. Osjećam kao da je jučer bio rat. Sin mi je ubijen snajperom na Stupu, otišao je da majki donese drva. Muž je ubijen na Otesu”, ispričala je Hodžić.
Skupština Kantona Sarajevo je proglasila 5. februar (dan masakra građana Sarajeva na pijaci Markale) – Danom sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva od agresora u periodu opsade 1992-1995. godine koji se obilježava: “programima komemorativnog sadržaja sa odgovarajućim protokolarnim aktivnostima”.
Danas će u Narodnom pozorištu Sarajevo biti održana i zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća sa područja Kantona Sarajevo.
Prije tačno 30 godina na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se trgovalo prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane i opsadu, uključujući i razmjenu informacija.
Markale su tokom opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.
Pijaca i zatvorena Gradska tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata. Nakon februara 1994. godine, u masakru pred kraj rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginula su 43, a ranjena 84 civila.
Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branike grada.
Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS).
Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.
