Piše: Kemal Zukić
Dok je obnova većine džamija izvedena sjajno, entuzijastički, dotle je situacija sa obnovom džamija koje predstavljaju historijske spomenike kulture užasno loša. Većina nije ni obnovljena, dok tamo gdje se krenulo u obnovu iskrsavaju nebrojeni problemi koje je skoro nemoguće prevazići.
Slučaj Bratunac
Vjerovatno se ne zna da je Bratunac najveća od svih «crnih rupa» u RS-u. Tamo je bivši pravoslavni pop, a sada raspop, koga ozbiljno sumnjiče za najstrašnije ratne zločine protiv Bošnjaka, izgradio svoj motel na vakufskoj zemlji, na parceli srušene centralne džamije, odmah uz nekadašnju gasulhanu. Tako su i ostala vakufska dobra uzurpirana ratnom izgradnjom, primijenjen je Dodikov recept zloupotrebe urbanizma. Naručena je izmjena Regulacionog plana centra kojom se sva ova pljačka legalizira. Ponovo u zadnji čas spriječeno je usvajanje. U kino sali gdje se o tome raspravljalo «nestalo» je svjetla i u mrklom mraku su nas pokušavali uplašiti dok je raspop, vlasnik motela na džamijskoj parceli, urlao u mraku kako je on najveći Srbin u RS-u. Ne znam kakva je konačna sudbina ovog zločina, ali po problemima oko ukopa žrtava Bošnjaka stječe se dojam da zločinci ne odustaju, a da se Bošnjaci ne snalaze i povlače.
Slučaj Ferhadija
U prvim godinama pokušaja da se isposluje dobijanje dozvole za obnovu Ferhadije u Banjoj Luci, bila je uključena i CIA (Centar za islamsku arhitekturu). Bila je to jasna borba gradskih vlasti da na sve načine to sprečavaju. Kasnije je nadležnost za izdavanje dozvola za spomeničke objekte prebačena na Ministarstvo prostornog uređenja RS-a, a CIA je isključena iz ovog posla. Protraćene su godine da bi se dobila dozvola za «rehabilitaciju» uprkos sretnoj okolnosti da je kolega koji je radio na popravkama oštećenja od zemljotresa na Ferhadiji precizno snimio objekat i uradio jako dobar «snimak postojećeg stanja» koji je IZ otkupila. Ima se utisak da više nije onako neprijateljska i divlja atmosfera u Banjoj Luci po pitanju obnove Ferhadije kao u vrijeme polaganja kamena temeljca, ali sve ide neoprostivo sporo. Da li je to strah i taktiziranje u odugovlačenju ili totalna nekompetentnost angažovanih, teško je reći. Sretna je okolnost da Amerikanci očito žele pomoći. Ambasador Miler snažno se angažirao oko uklanjanja administrativnih barijera za dozvolu, dok je pretposljednji ambasador SAD-a donirao 50.000 KM ili dolara za Ferhadiju. Naša radost kratko je trajala jer se ispostavilo da niko ne zna gdje je taj novac završio. Sigurno je da nije tamo gdje je jedino morao stići, a to je račun Medžlisa IZ Banja Luka. Teško da se moglo uraditi nešto gore. Netransparentno trošenje donatorskih sredstava je najveća poslijeratna tragedija i sramota ove zemlje. Moralna šteta je višestruko veća od materijalne. Ovo će poslužiti kao izgovor i Amerikancima da više ne doniraju za obnovu Ferhadije. Kako nesreća nikad ne dolazi sama, u ovaj posao se uključio i prof. dr. Muhamed Hamidović. On je «uradio» projekat «rehabilitacije» Ferhadije za bestidno visoku cijenu od 220.000 KM. Ustvari, to nije projekat. Samo je dao studentima da u kompjuter ubace «snimak postojećeg stanja» koji je izradio neko drugi, a koji je Hamidoviću dala IZ. Zatim je angažovan za realizaciju ove delikatne investicije, nije jasno u kojem svojstvu. Tek, nesreća je kulminirala kad su se na Ferhadiji počupali Amra i Hamidović oko nekih nevjerovatnih gluposti i sve je stalo. Znajući koliko Banjalučani vape za svojom Ferhadijom, kao zalogom za pravo na povratak, molimo odgovorne, vjerovatno reisa Cerića, da sa ovog posla odstrani Amru i Hamidovića kao dvije užasno nekompetentne osobe koje pojma nemaju o procedurama rada na gradilištu. Osim toga, sa ovim osobama niko ne može sarađivati, pa ni njih dvoje međusobno. Ako se nastavi ovako, niko od nas neće doživjeti da vidi obnovljenu Ferhadiju. Ako se već zbog nekog razloga moraju grebati o IZ, onda neka rade na poslovima urbanizma o čemu bi trebali nešto i znati. Neka sprečavaju Dodikove zloupotrebe urbanizma u legalizaciji zločina uništavanja džamija. Nedavno smo čuli, istina poluzvanično, da je premijer Federacije BiH Nedžad Branković odobrio osam miliona za Ferhadiju. Bilo bi to dobro da prije toga nije dao skoro iste sume za obnovu Srpske saborne crkve u Mostaru i za manastir Plehan. U čemu je tu sramota? Pa srpsku crkvu srušili su Hrvati, a hrvatsku Srbi, a onda su zajedno uništili sve džamije, pa i Ferhadiju. Tako sada novac iz budžeta Federacije BiH, koji se uglavnom skuplja od bošnjačke sirotinje, daje se prvo rušiteljima džamija za obnovu njihovih crkvi koje su jedni drugima greškom srušili. Jer, Milošević i Tuđman u Karađorđevu, a i Karadžić i Boban u Gracu, nisu bili sposobni napraviti precizan savez koji će rušiti samo džamije. Tako Bošnjaci finansiraju ispravljanje grešaka naših neprijatelja. Problem može postati još gori. Naime, naivni Bošnjaci su potpuno bespomoćni u propagandnim podvalama susjeda. Tako bi se lahko moglo desiti da ovaj naš udvorinčki gest bude protumačen tako da su Bošnjaci srušili sve crkve i da novcem žele da operu svoju sramotu. A to bi bila najveća propagandna podvala u svjetskoj historiji beščašća na kojoj bi akterima pozavidio i Gebels. I inače imamo jako loša iskustva sa neodgovornom raspodjelom novca za obnovu spomenika od strane Federalnog ministarstva za kulturu. Naime, prije nekoliko godina reis Cerić je pozvao gosp. Džihada Pašića, tadašnjeg direktora Zavoda za zaštitu spomenika, i mene kao direktora CIA-e. Bio je užasno ljut. Saznao je da je to ministarstvo dodijelilo dvostruko više novca za obnovu katoličkih objekata u odnosu na islamske, koji su izjednačeni u iznosu sa pravoslavnim. Reis je s pravom bio ljut kad se ima na umu da su štete na islamskim objektima tridesetak puta veće nego štete na katoličkim objektima, a stotinjak puta veće nego na pravoslavnim. Ali, adresa je bila pogrešna. Nas niko nije konsultirao u vezi s ovom odlukom. To je odlučila Sabira Husedžinović, savjetnica ministra Grabovca, u sklopu svog tadašnjeg dodvoravanja Hrvatima. Već ranije je odradila to sa Srbima jer je tokom cijele agresije sjedila u Banjoj Luci na čelu tamošnjeg Zavoda za zaštitu spomenika a da nije ni pisnula dok je rušeno 17 banjalučkih džamija. Služila je kao bošnjački paravan tog barbarstva. Tako su još jednom džamije bile kusur u karijerističkim igrama bošnjačkih nadristručnjaka. I u slučaju Ferhadije uključio se Dodik sa svojim užasnim patentom zloupotrebe urbanističko-planske dokumentacije. Naručio je izmjenu Regulacionog plana u kojem je Ferhadija opkoljena «kineskim zidom» višespratnih kolosa tako da se, i ako se obnovi, niodakle ne može vidjeti osim ako ste direktno ispred džamije. Ne znam ko je tu uključen ispred IZ-a ali je sigurno da Amra Hadžimuhamedović, kao urbanist, nije učestvovala u sprečavanju ovog zločinačkog poduhvata protiv najznačajnijeg spomeničkog objekta u Banjoj Luci. Razumijemo je sasvim. Mnogo je kolajnije i komotnije šepuriti se brišući predložene džamije na listu nacionalnih spomenika nego se boriti protiv rigidne Dodikove vlasti kao i vlasti u Banjoj Luci. Ali, ako se svi budemo ponašali ovako kukavno i špekulantski, ostat ćemo kao narod bez tradicije i kulture. U međuvremenu se saznaje da je prethodni američki ambasador donirao još 50.000 KM ili dolara za početak radova na «rehabilitaciji» Aladže u Foči, drugog velikog spomenika uništenog u agresiji na BiH 1992. – 1995. god. I opet se ne zna gdje je taj novac završio osim da sigurno nije završio tamo gdje je jedino morao završiti prema Pravilniku IZ-a, a to je račun Medžlisa IZ Foča.
Slučaj ”Musalla” Kamengrad
Turski vakufi, uz posredništvo IRCIKA-e, odlučili su da doniraju oko 50.000 KM za popravak Musalle sultana Fatiha u Kamengradu kod Sanskog Mosta. To je mali objekat, ustvari drvena kupola na četiri stupa sa mihrabom. Bio je i taj objekat miniran u agresiji, a popravak je izvršio Zavod za zaštitu spomenika, ustvari Hamidović. Posao je urađen očajno nestručno, pokrov je od pocinčanog lima koji nije ni postojao u doba sultana Fatiha, drvo loše i neoblano, sve prokišnjava i truhne već niz godina. Turci su htjeli da se to spasi tako što se u suštini ništa ne mijenja u izgledu, ali se objekat pokriva bakrom, a istruhlo drvo se zamjenjuje zdravim. Ipak su nekako opstrukcionisti nametnuli da se mora tražiti dozvola od Federalnog ministarstva prostornog uređenja za te popravke. Kako je bilo važno održati vezu sa Vakufima Turske radi budućih donacija koje su obećane, na ovom projektu su radile četiri institucije: IRCIKA za BiH, Zavod za zaštitu, CIA i Turski vakufi. Ukupno je uključeno i pet iskusnih stručnjaka iz ove oblasti: dr. Amir Pašić i Esved Dugalić iz IRCIKE, Džihad Pašić, direktor Zavoda za zaštitu, Kemal Zukić, direktor CIA, i stručnjak iz Turskih vakufa. Napravljen je elaborat toliko obiman kao za veliku džamiju. Međutim, službenica Ministarstva Mulija Tabak, potpuna početnica i neznalica, bagatelisala je ovaj elaborat koji je uradilo pet iskusnih stručnjaka sa ukupnim stažom na ovim poslovima više od 120 godina. Ona je bila dirigovana od Amre Hadžimuhamedović jer ju je ova zaposlila u Ministarstvu tokom agresije. Kad je Mulija konačno zatražila da raskopamo temelje objektića, odustali smo. Stručnjak iz Turskih vakufa pitao me na koji se način nama uopće može pomoći kad odbacujemo ovu i buduće donacije jedne tako bogate institucije.
Kako dalje
Propustili smo već sve rokove i dalje poigravanje sa obnovom spomenika islamske baštine moglo bi rezultirati time da genocid stvarno i uspije u miru, ako nije u ratu. Na idejnoj pripremi urbicida i uništavanja džamija učestvovali su najveći intelektualci neprijatelja i uspjeli su zapanjujuće dobro. Pred očima cijelog svijeta, u direktnom televizijskom prijenosu, uništili su čitavu jednu egzotičnu baštinu i kulturu bez koje bi cijela Evropa bila strašno osiromašena. Ispravke ovako pripremljenog zločinaštva ne mogu vršiti nekompetentni. Molimo bratski i sestrinski nekompetentne Bošnjake i Bošnjakinje, koji su čitavog života šutjeli dok se uništavala baština njihovog naroda, da se sklone od ovog delikatnog i teškog posla obnove. Neka potraže tezgu na nekom drugom poslu gdje će štete po opći interes biti manje. Upozoravamo ih da se ne zavaravaju da niko ne vidi šta oni rade. Sve se vidi, sve se zna, kao što se sve saznalo i o ratu. Naročito molimo da se okupe na ovom poslu svi kompetentni, još živi stručnjaci, koji će, bez šićardžijskih interesa, entuzijastički raditi na obnovi. Molimo da se sve radi krajnje transparentno. Trošenje novca od donacija je najbolnije pitanje u BiH ovog časa. Onog za džamije još i više. Jedini način da učesnici ne budu označeni kao kriminalci je da se radi strogo prema pravilima struke. Tada ne može biti lopovluka, ali ni neosnovanih optužbi za krađu. Krađa donatorskih sredstava, koje neki plemeniti ljudi daju za obnovu džamija, bila bi najveći mogući zločin i naša zajednička nacionalna sramota. Molimo sve pretendente na taj novac da se uzdrže, jer, sve se zna. Mada mnogi šute. Neka barem sada progovore i spriječe svaku zloupotrebu novca datog za obnovu džamija. Neobnovljene spomeničke džamije značit će trijumf genocida. Ovakav razvoj događaja može imati i mnogo teže posljedice. Nestrpljive i ogorčene džematlije ne mogu još dugo čekati obnovu svojih džamija. Mogu pokušati sami preuzeti ove poslove i tada bi došlo do fizičkog sukoba sa onima koji su plaćeni da ovo rade. Posljedice bi bile katastrofalne za cijeli bošnjački narod. Nemojmo dozvoliti da tragedija uzme takve razmjere.
