(Tekst i spisak koji slijedi preuzet je sa stranice: https://porodica-kurt.com, a autor je Ahmet Kurt)
1939. godine u cijeloj tadašnjoj monarhističkoj Jugoslaviji je bilo oko osam stotina Bošnjaka koji su završili neki fakultet. Husejn Alić je u časopisu Kalendar Narodne uzdanice za 1940. godinu (strana 160-167) i za godinu 1941. (strana 154-156) objavio spisak Bošnjaka koji su 1939. godine imali fakultetsko obrazovanje. Tačnije, to je spisak ”muslimana koji vrše svoja zvanja po cijeloj Jugoslaviji, a rodom su iz Bosne i Hercegovine”.
U godinama poslije Prvog svjetskog rata i uspostavljanjem Kraljevine Jugoslavije, bošnjačko stanovništvo je provođenjem agrarne reforme naglo osiromašilo, a bez školskog obrazovanja gubi utjecaj u društvu.
Tako je 1931. godine tek 107 Bošnjaka pohađalo učiteljske škole, dok je na jugoslavenskim univerzitetima studiralo svega 197 muslimana što je bilo samo 1,3% studentske populacije. Pred Drugi svjetski rat, 1939. godine udio muslimana/Bošnjaka u tadašnjoj Jugoslaviji u vrhovima vlasti, odnosno na višim ili rukovodećim mjestima, bio je sasvim neznatan.
Te godine Bošnjaci su zauzimali svega 30 takvih mjesta ili 1,2 posto. Neuki bošnjačkisinovi su iz neznanja bacali u vatru ili zakopavali u zemlju vrijedne knjige pisane arapskim pismom koje su ostale iza njihovih učenih očeva i djedova.
Alić je objavio spisak onako kako je zapisivao imena, a grupisanje je obavio prema zanimanjima. Pobrojao je 732 ”muslimanska intelektualca u Jugoslaviji”. Pregledali smo njegove spiskove u dva broja ”Narodne Uzdanice” te ih sortirali prema abecednom redu i zanimanjima.
Pronašli smo više grešaka. 29 istih osoba ubrajane se u dvije ili više kategorija zanimanja, tako da je tačan broj 703, a ne 732 osobe. Po zanimanjima u spisku ima 245 pravnika, 124 profesora,
84 inžinjera, 68 liječnika, 62 oficira vojske Kraljevine Jugoslavije, 48 teologa, 31 ekonomist, 21 veterinar, 19 farmaceuta i 1 matematičar.
Poslije dolaska Austro-Ugarske monarhije počele su se otvarati osnovne i srednje škole koje su pohađali i bošnjački đaci. Poslije završetka srednje škole neki su odlazili na visoke škole, prvenstveno u Beč i Zagreb. Uglavnom su se odlučivali na dvije struke, pravo i medicina, pa ih Alić naziva ”muslimanskim strukama”. Medicina se učila redovno u Beču, a pravo u Beču i Zagrebu.
Poslije odluke hrvatsko-slavonske Zemaljske vlade 1892. godine da se „svršenicima sarajevske šerijatske sudačke škole dozvoli upis na Pravni fakultet u Zagrebu i polaganje državnih ispita“, povećava se upis Bošnjaka na studije prava. Zagreb je takođe bio privlačniji zbog poznavanja jezika. Do početka Prvog svjetskog rata, 1914. godine Bosna i Hercegovina nije imala ni jednog Bošnjaka potpuno diplomiranog inžinjera građevinske ili mašinske struke.
Bošnjaci su 1900. godine imali svega deset potpuno akademski obrazovanih ljudi, a to su Ćamil Karamehmedović, dr Ahmed i Ibrahim Defterdarević, dr Halid, Abduselam i Mahmud Hrasnica, Muhamed Kulenović, Hašim Badnjević, dr Safvet Bašagić i Šemso Salihbegović. Od njih 10 prvih osam su pravnici, deveti je filozof, a deseti veterinar.
Na kraju Alić procjenjuje da spiskom nije obuhvaćeno oko 100 osoba, tako da bi spisak trebao imati oko 800 Bošnjaka sa univerzitetskim obrazovanjem. On zaključuje da ”na svakih 1.000 živih muslimana dolazi po jedan živi fakultetlija, jer u Bosni i Hercegovini ima oko 800.000 muslimana”. On takođe izražava želju da netko napravi spisak Bošnjaka koji su završili srednju školu i smatra da bi taj spisak sadržavao od 4.000 do 5.000 osoba sa srednjoškolskom maturom.
Najviše bošnjačkih intelektualaca tih godina je bilo iz porodice Kulenović – 15, Muftić – 12, Aganović – 8, Filipović – 8, Hadžić – 8, Kadić – 7, Bišćević – 6, Kurt – 6, Badnjević – 5, Bajraktarević – 5, Balić – 5, Džinić – 5, Gavrankapetanović – 5, itd.
Napomena: Alić spiskom nije obuhvatio osobe koje su umrle do 1939. godine.
Potpuni spisak sa imenima možete pogledati OVDJE.
Izvor: Dialogos.ba
