Ziba Kavazović je poslije rata dobila pismo u kojem joj je komšija srpske nacionalnosti, čije ime danas štiti, opisao kako je iz porodične kuće u selu Kusonje kod Kalesije u junu 1992. godine odvedeno i ubijeno sedam članova njene porodice, među kojima troje maloljetnika, a za čijim posmrtnim ostacima traga i danas.
U rukopisu komšije, čiju sigurnost danas štiti, saznat će da joj je porodica ubijena na Snagovu – otac Dževahir i majka Nurija, brat Omer sa ženom Zlatijom i dvoje djece; kćerkom Fatimom i sinom Dževahirom, koji je dobio ime po djedu, te bratić Edin Hrustić koji je imao nepunih 18 godina, piše Detektor.
Ziba je saznala da su komšije Srbi u njeno selo dovezli dva autobusa – jedan za muškarce, a drugi za žene i djecu.
“Žene i djecu su vodili prema Kladnju, a muške su odveli u logor ‘Sušica’, dok su se mojih sedam članova porodice sklonili u selo i napravili bili sklonište, jer je blizu bila šuma. Danju su dolazili kući, malo kuhali nešto hrane da bi mogli preživjeti. A navečer su spavali u toj šumi“, priča Ziba koja je roditelje posljednji put vidjela u maju 1992. godine kada su se privremeno sklonili u mjesto Mahala, gdje je živjela sa suprugom i djetetom.
Među muškarcima koji su odvedeni u logor “Sušica” bio je i njen brat Huso, koji će kasnije provesti još 14 mjeseci u logoru “Batković”.
“Bilo je puno još stanovništva koje je ostalo u Kusonjama. Jednog po jednog su hvatali i ubijali. Moji su krajem juna uhvaćeni prilikom dolaska do te kuće. Srbi su osjetili dim iz stare kuće, pošto smo mi imali te četiri kuće, a stara kuća nije imala dimnjake, pa kada se ložila vatra dim se se razilazio. I kada su ih uhvatili odvode ih na Snagovo kod osnovne škole, tu predaju ‘Bijelim orlovima’ i tu nastaju njihove muke – prvo maltretiranje, a onda ubijanje“, priča Ziba.
O onome što je saznala iz pisma ispričala je u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA te Institutu za nestale osobe BiH. Jedna od informacija je da je njena porodica zakopana u selu Jasikovci, koje se nalazi između Kamenice i Snagova.
