Dva međunarodna samita održana su u Sharm El-Sheikhu s razmakom od 29 godina, ali oba su sazvana s istim ciljem, radi postizanja takozvanog “mira” i borbe protiv “terorizma”. U oba slučaja, Hamas je bio glavna meta iskorjenjivanja, marginalizacije i isključenja. Međutim, nakon održanog prvog samita prije 29 godina, Hamas nije oslabio niti propao, naprotiv, ojačao je, postao popularniji i ukorijenjeniji, do te mjere da je postao vodeća narodna snaga na palestinskoj sceni, kako unutar tako i izvan Palestine.
Sharm El Sheikh 1996:
Početkom 1996. godine, tačnije, u periodu između 25. februara i 3. marta 1996. godine, Hamas je izveo četiri specijalne operacije protiv izraelske vojske i policije kao vid odmazde za atentat na Yahyu Ayyasha,
Hamasove operacije odmazde potresle su izraelski entitet toliko da su one bile razlog za sazivanje međunarodne konferencije u egipatskom Sharm el-Sheikhu. Konferencija je nazvana “Samit mirotvoraca”, a organizirana je na poziv egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka i američkog predsjednika Billa Clintona. Predstavnici više od trideset zemalja sudjelovali su na spomenutoj konferenciji, uz Ujedinjene narode i Evropsku uniju, na samitu su učestvovali i izraelski premijer Shimon Peres, predsjednik Palestinske samouprave Yasser Arafat, te šefovi država i visoki dužnosnici iz Rusije, Francuske, Britanije, Japana, Kanade i arapskih “umjerenih” država.
Ovaj summit, čije su se rezolucije usredotočile na osudu “terorizma” i saradnju u borbi protiv njega, poslužio je izraelskoj okupaciji da palestinski pokret otpora obilježi optužujućom etiketom terorizma, dok je izraelski terorizam nastavio svoju okupaciju i brutalne prakse protiv palestinskog naroda.
Sharm El Sheikh 2025:
Drugi samit održan je u Sharm El-Sheikhu 13. oktobra 2025. godine, pod zajedničkim egipatsko-američkim pokroviteljstvom, uz sudjelovanje više od dvadeset šefova država, čelnika vlada i predstavnika država, uključujući egipatskog predsjednika Sisija i američkog predsjednika Trumpa. Ovaj samit predstavljao je podršku planu predsjednika Trumpa za okončanje rata u Gazi i njegovoj viziji za dan nakon upravljanja Gazom, te se usredotočio na podršku mirovnom procesu. Trump kroz ovaj samit nastoji da povrati povlašten položaj Izraela na svjetskoj sceni. Istovremeno, Trump pokušava da Palestince stavi pod kontrolu, ignorišući njihova političko-suverena prava. Naravno, i ovaj put Hamas je glavna meta, i ovaj put je cilj iskorjenjivanje, marginalizacija i isključenje Hamasa iz palestinskog pitanja.
Palestinski otpor je preživio prvi samit, da li će i ovaj?
Nakon prvog samita u Sharm El-Sheikhu 1996. godine, Hamas, Islamski džihad i druge snage palestinskog pokrata otpora pretrpjele su razorne udarce zbog globalne kampanje koja je pokrenuta protiv njih. Frakcije palestinskog pokreta otpora doživjele su veliki udar, jer Palestinska samouprava, u suradnji s izraelskom okupacijom, nije ostavila kamen na kamenu u razbijanju njihovih organizacijskih struktura. Brojne ćelije otpora su likvidirane, a njihovi lideri, poput Muhyiddina Sharifa, Imada Awadallaha i Adela Awadallaha, ubijeni su. Hassan Salameh je uhapšen dok je bio ranjen. Međutim, i pored žestokog udara i velikih žrtava, Hamas i ostali dio palestinskog pokreta otpora nisu iskorijenjeni.
Gotovo četiri godine kasnije izbila je Intifada Al-Aqsa. U roku od nekoliko mjeseci Hamasova brigada Al-Qassam bile su na čelu otpora, dok je Hamas ponovno stekao popularnost, jer je palestinski narod bio izložen poznatoj brutalnosti izraelske vojske i policije, odnosno svima je postalo jasno,uključujući i samog Yassera Arafata, da Izrael ne poštuje mirovni proces.
Hamas je platio visoku cijenu u Intifadi. Njegovi najistaknutiji lideri i simboli otpora su poginuli, uključujući šejha Ahmeda Yassina, dr. Aziza al-Rantisija, Salaha Shehadeha, Ismaila Abu Shanaba, Jamala Salima, Jamala Mansoura i druge lidere. Uhapšeni su brojni najistaknutiji vojnih i politički lideri Hamasa, poput Ibrahima Hameda, Abbasa al-Sayeda, Abdullaha Barghoutija, Jamala al-Natshe i drugih.
Ni nakon tolikih gubitaka Hamas nije pao, niti je slomljen; naprotiv, njegova snaga i popularnost su porasle. Nakon završetka Intifade, Hamas je osvojio nadmoćnu većinu na izborima za Palestinsko zakonodavno vijeće 2006. godine, osiguravši 78 mjesta, uključujući četiri nezavisna kandidata na svojoj listi, u usporedbi s 45 mjesta za Fatah (vladajuću stranku).
Hamasu nikada nije pružena istinska prilika za vladanje. Fatah i njegove pristaše namjerno su opstruirali i potkopavali napore Hamasa. Izraelska okupacija također je namjerno eskalirala svoje sigurnosne i vojne operacije, dok su SAD i njeni saveznici iz Evrope i arapskog svijeta nametnuli globalnu političku i ekonomsku blokadu. Podjela između Zapadne obale i Gaze rezultirala je kontrolom Fataha nad Zapadnom obalom, dok je Hamas zadržao kontrolu nad Pojasom Gaze, koji je pretrpio najteže oblike opsade. Hamas se, zajedno s drugim frakcijama otpora, borio u četiri brutalna rata protiv izraelske okupacije 2008./2009., 2012., 2014. i 2021.
Nakon svih ovih izazova i ratova, Hamas i ostatak palestinskog otpora nisu oslabljeni, ponovo su izašli ojačani i još popularniji,
Nakon napada na Izrael 7. oktobra 2023. godine i dvije godine brutalne cionističke agresije i rata u Pojasu Gaze, Hamas je uspio opstati i, zajedno s drugim snagama otpora, ostvariti izvanredan učinak. U svakoj anketi javnog mnijenja ostao je najpopularnija stranka, daleko ispred Fataha, unatoč gubitku svojih najistaknutijih političkih i vojnih lidera, posebno u Pojasu Gaze, i unatoč ogromnim žrtvama i patnjama proizašlim iz cionističke agresije.
Palestinski otpor će trajati dok god traje izraelska okupacija
Osim subjektivnih čimbenika vezanih uz Hamas kao umjereni islamski pokret s misionarskim duhom, kohezivnom savjetodavnom organizacijskom strukturom i vrlo dinamičnom prirodom, vjerujući da zastupa pravedan cilj vrijedan žrtve, stvarno ponašanje dotičnih strana produbilo je popularna uvjerenja palestinskog, arapskog i islamskog naroda, te slobodnih ljudi svijeta, o nužnosti nastavka uloge Hamasa i snaga otpora.
Izraelska okupacija iskoristila je mirovne procese kao pokriće za daljnju judaizaciju i programe naseljavanja. Mjere Izraela za judaizaciju Zapadne obale, uključujući Istočni Jerusalem, i njeno pripajanje, kao i za judaizaciju džamije Al-Aksa, zaobilaženje sporazuma iz Osla i zatvaranje palestinskog pitanja, eskalirale su do krajnje mjere. Izrael je uspio srušiti sporazum iz Osla i nametnuti brojne opstrukcije koje sprečavaju realizaciju rješenja s dvije države.
Palestinska uprava postala je funkcionalni alat koji služi izraelskoj okupaciji, njeni zadaci usredotočeni su na suzbijanje i progon palestinskog otpora kroz sigurnosnu koordinaciju, dok je korupcija unutar same Uprave postajala sve očitija. Nadalje, arapsko-muslimanska slabost se pojačala, a interes njihovih političkih sistema i lidera za palestinsko pitanje je opao. Neke arapske zemlje su čak krenule prema normalizaciji odnosa s Izraelom. Palestinsko pitanje je do kraja marginalizirano na međunarodnoj sceni.
Otpor je u tijeku i eskalira:
Čini se da današnji svjetski lideri, okupljeni na drugom samitu u Sharm El-Sheikhu, nisu naučili lekciju sa prvog samita. Dvadeset i devet godina kasnije, samit u Sharm El-Sheikhu sazvan je kako bi se dogovorilo uklanjanje Hamasa s političke scene, te njegovo razoružavanje, pokušavajući tako oduzeti smisao postojanja palestinskog pokreta optora; da palestinski narod ostane obezglavljen, te da ga se kazni zbog njegovog legitimnog prava na otpor okupaciji. Međutim, povijest nas uči da će palestinski otpor trajati dok god traje okupacija. To je volja naroda i nacije, a ne samo volja stranke ili frakcije, i nastavit će se izražavati u raznim kreativnim oblicima i sredstvima.
29 godina bilo je dovoljno da se dokaže da je Hamas pokret ukorijenjen u palestinskoj savjesti, dosljedan sebi u liniji otpora i liniji očuvanja načela, spreman platiti najveću cijenu, te da ga se ne može zaobići jednostavno zbog želja Izraelaca, Amerikanaca ili proizraelske Palestinske uprave u Ramali.
Palestinskom otporu neće trebati još 29 godina da dokaže valjanost svoje vizije, niti neuspjeh drugih da ga pokore.
