Piše: Nermin Bise / 24sata.info
Gospođo Kolinda Grabar Kitarović,
Ovo na fotografiji nisu nikakvi predstavnici ekstremnog naroda i ekstremnog Islama u BiH. Ovo su moji sugrađani Stočani zatočeni i koncentracioni logor Dretelj kod Čapljine. Vaša ekstremna paradržavna tvorevina sponzorirana i provođena politikom Franje Tuđmana iz Zagreba kojeg ste naslijedili od ovih je ljudi napravila žive mrtvace, kost i koža je samo ostala na njima. Bilo je to 1993. godine. I vi sada, 23 godine poslije pričate o ekstremnom i radikalnom Islamu u BiH i ekstremistima i radikalima među ljudima u BiH kojima je vjera Islam. Je li vas imalo stid? I imate li i trunku časti, obraza i morala, nakon smrti i brutalnosti u zločinačkim koncentracionim logorima zločinačke paradržave tzv. ”Herceg-Bosne” koju ste otvoreno podržavali i dan danas podržavate.
I ovdje ću završiti obraćanje Vama, predsjednice Grabar Kitarović.
Ono što slijedi dalje je obraćanje licemjerima na političkim pozicijama u našem glavnom gradu Sarajevu koji su Vam se morali obratiti, a nisu. Koji su morali uputiti oštru diplomatsku notu i protest, ali to nisu učinili, eto da Vam se sigurno ne bi zmajerili. Evo, ja ću se zamjeriti i Vama i njima, umjesto njih, pa će im valjda udariti na obraz, ako je i njima išta ostalo od obraza, morala i časti. Mada toga nema na njihovim licima, kao ni na Vašem.
U avgustu ove godine navršile su se pune 23 godine otkako je iz Stoca protjerano i posljednje bošnjačko čeljade u sklopu projekta etničkog čišćenja s ciljem stvaranja Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Na ovoj fotografiji je najbolje oslikana sudbina naroda koji je dezorijentiran, obezglavljen, politički nezreo i nepismen, rekao bih prije svega naivan i lakomislen. A, posebno nejedinstven i neorganizovan.
Jesmo li izvukli pouku 23 godine poslije?
Nismo!
Je li ovaj narod išta naučio u koncentracionim logorima širom Hercegovine?
Nije!
Jesu li zaboravljeni brzi obroci vrele splačine koji su se morali gutati za tri sekunde?
Jesu!
Je li zaboravljeno da je zbog korice hljeba u džepu svirepo likvidiran Mustafa Obradović u Gabeli?
Jeste!
Jesu li zaboravljena mučenja i iživljavanja nad Stočanima u Koštanoj bolnici u Stocu uslijed kojih su mnogi ubijeni?
Jesu!
Jesu li stolački Bošnjaci zaboravili kakav je osjećaj jesti travu od Vranjevića do Podgorana?
Jesu!
Ko je onda kriv ovome narodu i kome se onda treba ispostaviti račun za zlu kob i nesretnu sudbinu koja se u posljednjih 25 godina tako grubo i bolno poigrala s ovim narodom? To je pravo pitanje koje čeka na iskren, istinski i jasan odgovor lišen subjektivizma, evo gotovo cijelih 25 godina. Odgovor nije teško dati: izvršitelji etničkog čišćenja, progonitelji, ubice i siledžije nisu direktno krivi. Krivi smo mi. Ovi prvi su izvršavali naloge i imali cilj. Naći će se opet novi izvršitelji sličnih ili još brutalnijih naloga, jer je cilj i danas, kao i prije 23 godine ostao isti. Onda se to zvala Hrvatska Republika Herceg-Bosna, danas se ona malo zakamuflirala i preobukla i nosi drugačiji naziv sa istim odnosno zajedničkim sadržiocem: Treća federalna jedinica.
Treba sačekati još koji mjesec i čuti šta će i kako će Apelaciono vijeće Suda u Haagu presuditi udruženom zločinačkom poduhvatu u predmetu Jadranko Prlić i ostali koji su u prvostepenoj presudi izrekli kaznu od 111 godina zatvora. Tužilaštvo Haškog tribunala u tom je predmetu svoje činjenice baziralo na zločinima počinjenim u Stocu na stotinama dokumenata i dokaza. Kakva god presuda da bude u tom slučaju, bit će to i svojevrstan pečat na zbivanja u Stocu devedesetih godina prošloga stoljeća.
I umjesto da se silna energija, pamet, kapacitet, umiješnost i znanje usmjere u vječito podsjećanje i obilježavanje tih zločina iz avgusta 1993.godine u kojem se sve i dešavalo, umjesto da se gradi Muzej sjećanja na etničko čišćenje, umjesto da se osnuje Institut u kojem će se dokumentovati, čuvati i istraživati svaki onaj pojedinačni i kolektivni zločin počinjen nad stolačkim narodom, ovaj se narod o sebi zabavio. Udario sam na sebe. Dokida sam sebe. Samoistrijebljuje se. Pljuje se i mučki, halavno i jadno, podlo, hinski i kukavički sam se još jednom etnički čisti, a ovaj put dželati, nalogodavci, smutljivci su tu, smješkaju se i trljaju zlokobno ruke veseleći se što se sad taj narod sam uništava.
Uništava se tako što niko u ime njega nije odreagovao na krajnje bezobrazan i gnusan čin laži predsjednice Republike Hrvatske.
Političke površine u Sarajevu su se dočepali oni što su skrivali i bježali. Oni koji ne znaju šta se zbivalo u Koštanoj bolnici u Stocu, u Dretelju, na Heliodromu, u Gabeli, u Ahmićima. Oni što nisu svoje majke, dede i nene utovarali na kamione i peli na autobuse. Oni sada u Sarajevu jašu slavodobitno, a nisu trave blagajske okusili, nisu gutali vrelu splačinu za tri sekunde u Dretelju.
Vodeće bošnjačke stranke u Sarajevu svojom šutnjom i nezamjeranjem Kolindici rade i djeluju u pravcu konačnog cementiranja faktičkog stanja i reinkarnacije Hrvatske Republike Herceg-Bosne u Treću federalnu jedinicu. U takvoj federalnoj jedinici broj tri odnosno Herceg-Bosni čekat ćemo da se provede odluka da Gradski stadion Pod Bijelim brijegom bude jednom klubu izdat na 107 godina. A u tih 107 godina i prije, mnogo prije može vrlo lako doći do novog progona, etničkog čišćenja, konzumiranja vrele splačine u tri sekunde, osježavanja mokračom kao ledenim čajem, progona od Vranjevića do Salakovca, a možda ovaj put od Raštelice do Kaknja, vrlo lako se opet može pasti trava.
I krug se opet otvara.
