Autorica: Kirsten Andersen
Dok Žalbeni sud Petog sudbenog kotara u New Orleansu (Louisiana) razmatra odluku o ukidanju zakona u trima saveznim državama koje zabranjuju istospolni „brak“, četvero odrasle djece homoseksualnih roditelja podnijelo je iskaze na sudu svjedočeći kako ozakonjenje homoseksualnih zajednica od strane države može dovesti do pravih katastrofa u životima tisuća djece.
Katy Faust, Dawn Stefanowicz, B.N. Klein i Robert Oscar Lopez, svi djeca homoseksualnih roditelja, dali su iskaze pred Petim sudbenim kotarom protiv ozakonjenja istospolnog „braka“. Prepričavajući sjećanja iz djetinjstva kada su odrastali u obiteljima koje su seksualni apetiti njihovih roditelja i radikalna supkultura koja je pratila „gay“ identitete tih roditelja učinili krajnje disfunkcionalnima, svi četvero složili su se kako će redefiniranje braka na način da se status bračne zajednice dodijeli i homoseksualnim zajednicama vjerojatno dovesti do iskorištavanja, zlouporabe i zlostavljanja neizmjernog broja djece u svrhu promicanja političkih i privatnih ciljeva.
„Odrasla sam s majkom i njezinim partnericama u okruženju u kojem je gay ideologija korištena kao sredstvo represije, osvete i zlostavljanja,” napisala je B.N. Klein o svojoj majci lezbijki i seriji njezinih ljubavnica koje su s njima živjele u kućanstvu. „Vidjela sam da djeca u homoseksualnim zajednicama najčešće postaju scenski rekviziti za pokazivanje u javnosti kako bi homoseksualci dokazali svijetu da su njihove „obitelji“ jednake heteroseksualnim obiteljima.”
„Iako ne mislim da bi svi homoseksualci bili de facto loši roditelji, znam da gay zajednica nije nikada, koliko se ja u svom životu sjećam, stavljala djecu na prvo mjesto osim kao komad vlasništva, grešku iz prošlosti ili političko sredstvo koje treba oblačiti i izvesti vani poput psića ili ponija kako bi se time impresioniralo zaluđene idealiste,” napisala je Klein. Dodala je da je kao dijete majke lezbijke bila prisiljavana stalno „poklanjati dužnu pažnju i poštovanje“ gay identitetu svoje majke, misliti da su „neki Židovi i većina kršćana glupani koji mrze homoseksualce i nasilni su,” te su ju uvjeravali da su homoseksualci „daleko više kreativniji i talentiraniji za umjetnost jer nisu inhibirani i prirodno su više „osjećajni“ tipovi.’”
Dok je Klein svoj odgoj u djetinjstvu definirala kao oblik zlostavljanja, Robert Oscar Lopez ispričao je pred sudom da je njegov odgoj, koji su mu pružile majka i njezina dugogodišnja partnerica, predstavljao „najbolje moguće uvjete za odgoj djeteta unutar istospolne veze.” Pa čak i uz takav odgoj, Lopez je svjedočio da ga je nedostatak očinske figure u njegovu životu, u kombinaciji s utjecajem radikalne gay kulture u čijem ozračju je odgojen, doveo do destruktivne konfuzije u svezi s vlastitom seksualnosti te na kraju doveo do toga da je postao homoseksualna prostitutka još u tinejdžerskoj dobi kako bi zadovoljio svoju čežnju za ljubavlju i prihvaćanjem od starijih muškaraca.
„Da su me tada 1985. godine ispitivali znanstvenici, „stručnjaci“ za znanstvena ispitivanja o istospolnom roditeljstvu, ispunio bih njihova najružičastija očekivanja o obiteljskom životu LGBT osoba,” napisao je Lopez. „[Međutim,] iza te ružičaste fasade koja je prikazivala sretan „kraj“ skrivali su se mnogobrojni problemi.”
„Prolazio sam kroz faze strašne seksualne konfuzije,” napisao je Lopez. „Imao sam neobjašnjivu prinudu za seksom sa starijim muškarcima… i želio sam seks sa starijim muškarcima koji su bili iste dobi kao moj otac iako sam tada jedva mogao razumjeti to što sam radio.”
„Novac koji sam dobivao u zamjenu za seks s muškarcima definitivno mi je pomogao u financijskom smislu jer mi je omogućio izdašan džeparac koji ne bih nikada mogao zaraditi radeći poslove za tinejdžere po pizzerijama i u psihijatrijskoj klinici moje majke. Međutim, sam novac nije bio toliko bitan koliko činjenica da sam imao potrebu osjećati se voljeno i željeno od starije muške očinske figure, pa čak i samo pola sata koliko bi trajao seks.”
Lopez je rekao kako je pričao s desecima druge odrasle djece homoseksualaca i od mnogih je čuo slične priče prepune boli i destrukcije prouzročenih nedostatkom biološkog roditelja i odrastanjem unutar neželjene vrste odnosa radi kojeg su im ljubavnici njihovih homoseksualnih roditelja bili nametnuti kao drugi otac ili druga majka. Lopez je u svom svjedočenju naveo također i svjedočanstva svojih devetoro prijatelja uz napomenu da ih ima puno više, ali se boje govoriti u javnosti jer se boje da će ih homoseksualni lobi maltretirati kao što su maltretirali i napadali Lopeza.
„Djeca koju su odgojili istospolni parovi suočena su s opasnim izazovom ukoliko prekinu šutnju i razbiju konsenzus odnosno mit o tome da nema štetnih posljedica odrastanja u istospolnoj zajednici“, napisao je Lopez nakon što je ispričao kako su homoseksualni aktivisti maltretirali njegove poslodavce i širili laži o njemu po internetu nakon njegovog prvog istupa u javnosti o odrastanju s majkom lezbijkom. „U takvoj klimi, moram zaključiti da je smještanje djece u domove istospolnih parova opasno jer ta djeca neće imati prostor za izražavanje svojih negativnih osjećaja zbog gubitka majke ili oca i zapravo će se s pravom bojati izraziti te osjećaje.”
Katy Faust je također svjedočila o tome da su djeca homoseksualaca prisiljena na šutnju zbog straha od gay aktivista koji im prijete da će ih javno osramotiti, raditi probleme na radnom mjestu te još štošta gore od toga ukoliko se u javnosti usude govoriti protiv istospolnog „braka“.
„Neka djeca koja su odrasla s gay roditeljima srame se izraziti svoje stavove o braku u javnosti jer ne žele ugroziti odnose s onima s kojima su emotivno vezani,” napisala je Katy Faust. „Nažalost, mnogi lobisti za legalizaciju gay „braka“ učinili su gay „brak“ jedinim znakom lojalnosti prema našim LGBT „obiteljima“ i prijateljima.”
„Etiketa vjerskog fanatika ili mrzitelja postala je vrlo moćno i djelotvorno oružje za ušutkavanje onih među nama koji odluče ne podržati ideju istospolnog „braka“ za koju lobiraju mnogi gay aktivisti,” nastavlja Katy Faust. „Velik dio svog odraslog života radije sam svoje mišljenje na temu braka držala za sebe. Bilo mi je (i još uvijek mi je) zlo od optužbi da sam zadrta i da sam protiv homoseksualaca zato što vjerujem u prirodan brak.”
„Mnogo godina su me takva njihova oružja držala u šutnji,” priznala je Katy Faust. „Nisam tražila prostor za izražavanje svojih stavova. Ali shvatila sam da je moja šutnja, i šutnja drugih, dozvolila da raspravom o toj temi dominiraju oni koji tvrde da jedino mržnja, neznanje ili indoktrinacija mogu navesti ljude da se suprotstavljaju „bračnoj jednakosti“.
Katy Faust govori kako njezino otvoreno nastupanje protiv istospolnog „braka“ proizlazi iz njezina uvjerenja da svako dijete ima pravo na odnos sa svojom majkom i svojim ocem.
„Kada naše institucije zakonski omoguće istospolni „brak“ … odmičemo se od toga da dopuštamo ljudima slobodu da žive kako žele te zakonima promičemo istospolne zajednice,” napisala je Katy Faust. „Time normaliziramo obiteljsku strukturu u kojem će djetetu uvijek biti uskraćeno, na dnevnoj bazi, uloga roditelja jednog spola i odnos s jednim od dvaju bioloških roditelja. Naš kulturološki diskurs postaje takav da u suštini djeci govorimo da nemaju pravo na prirodnu obiteljsku strukturu ili na svoje biološke roditelje, već da postoje samo zbog udovoljavanja željama odraslih.”
U svom iskrenom i živopisnom svjedočanstvu o odrastanju s promiskuitetnim ocem homoseksualcem koji je kasnije umro od AIDS-a Dawn Stefanowicz je ponovila stavove i osjećaje ostalih troje svjedoka.
„Vrlo je teško raspravljati o implikacijama odrastanja u homoseksualnoj zajednici dok ne dođete u kasniju odraslu fazu kada imate već razvijen dobar dio osobnosti i neovisnosti o svom LGBT roditelju, partnerima i čitavoj toj supkulturi,” napisala je Dawn Stefanowicz. „Često smo prisiljeni odobravati i tolerirati sve oblike izražavanja seksualnosti, uključujući i izbor različitih seksualnih i rodnih identiteta.”
„Kao djeci nije nam bilo dopušteno izraziti neslaganje, bol i zbunjenost,” napisala je Stefanowicz. „Većina osoba koje su odrasle unutar homoseksualne zajednice ne osjeća se sigurno ili slobodno ispričati svoje priče u javnosti i prikazati životne izazove s kojima se susreću. Strah ih je gubitka stručnih licenci, boje se da neće moći pronaći posao u odabranom području, da će članovi obitelji prekinuti s njima odnose i da će izgubiti vezu sa svojim gay roditeljem(ima). Neki gay roditelji su zaprijetili uskraćivanjem nasljedstva djeci ukoliko ne žele prihvatiti njihovog najnovijeg partnera ili partnericu.”
„Specijalizirane LGBT udruge i tzv. grupe potpore za djecu ponekad djeluju kao fronte s daleko mračnijom ulogom jer njihova je uloga ušutkati, zastrašivati i prijetiti djeci koja žele s drugima podijeliti svoju istinu te dopuštaju da samo politički korektna verzija našeg djetinjstva izađe u javnost,” nastavlja Dawn Stefanowicz. „Te specijalizirane LGBT udruge promiču političke i zakonske ciljeve prema ozakonjenju istospolnog „braka“, ignorirajući pri tom zastrašujuću nejednakost, trajne gubitke i predrasude koje proživljavaju djeca u homoseksualnim zajednicama u ime seksualnih prava odraslih. Djeca zauvijek gube svoja prava da znaju tko su njihovi roditelji i da ih odgajaju njihovi vjenčani biološki otac i majka.”
Sudsko vijeće Petog sudbenog kotara koje broji tri člana čulo je prošlog petka usmenu raspravu (audio dostupan ovdje) u svezi sa zakonitošću ustavnih zabrana homoseksualnog „braka“. Međutim, dok ne objave svoju odluku može proći i nekoliko mjeseci.
U međuvremenu je američki Vrhovni sud u ponedjeljak odbio razmotriti odluku nižestupanjskog suda koja podržava zakonitost zabrane istospolnog „braka“ savezne države Louisiane. Vrhovni sud još uvijek razmatra da li će održati raspravu u svezi sa zabranama istospolnog „braka“ u američkim državama Ohio, Michiganu, Kentuckyju i Tennesseeju.
Izvor: Lifesitenews.com
Prijevod: zdravstveniodgoj.com
