Levent Turkkan, oficir za vezu načenika Generalštaba Oružanih snaga Turske armijskog generala Hulusija Akara, koji je uhapšen nakon pokušaja državnog udara u Turskoj, priznao je da je pripadnik paralelnih struktura, te da je bez pogovora izvršavao naređenja struktura terorističke organizacije FETO, kao i da je konstantno prisluškivao i snimao načelnika turskog Generalštaba, javlja Anadolu Agency (AA).
Turkkan, koji je uhapšen u okviru istrage nakon pokušaja državnog udara koji je izvela grupa vojnika odana terorističkoj organizaciji Fetullahci paralelne državne strukture (FETO/PDY) u svojoj izjavi u tužilaštvu priznao je da je član paralelnih struktura, te da je godinama bez pogovora radio po direktivama te organizacije.
“Član sam paralelnih struktura”, priznao je u izjavi Turkkan, koji je također priznao da je dugi niz godina radio za Fetullaha Gulena, te da je “do danas bez pogovora odgovarao na sve zapovijedi ljudi iz organizacije.”
Kazao je također kako je na vezi sa organizacijom bio preko ljudi koji su nosili kodna imena Murat, Selahattin i Adil.
“Znam gdje se nalazi Muratova kuća. Na putu prema Konyi, mogu je i pokazati. Za druge ne znam gdje su njihove adrese niti posao kojim se bave. Sa ovim ljudima smo se sastajali u Muratovoj kući jednom ili dva puta mjesečno. Nikada do danas nisam ni pomislio da je organizacija Fetullaha Gulena organizacija koja je izdala domovinu. Mislio sam da je ono što oni rade u ime Boga. Sve sam shvatio tokom i nakon pokušaja državnog udara. Reći za ove strukture i članove ovih struktura da su izdajnici domovine je preblago. Pripadnici ovih struktura su osobe sa krvoločnim dušama. Fetullaha Gulena nikada nisam vidio, a moje riječi se odnose i na njega”, rekao je Turkkan.
Dodao je kako je iz mjesta Karacabey, nedaleko od zapadnog turskog grada Burse, te da potiče iz siromašne porodice. Prema njegovim riječima, sa pokretom “Hizmet” upoznao se na samom kraju osnovne škole koju je pohađao u Bursi.
“Bio sam dobar učenik. Krajem osnovne škole upoznao sam sa ‘abijima’ (abi na turskom znači stariji brat, unutar paralelnih struktura termin za stariješinu). Iz tog perioda sjećam se Serdara i studenta kodnog imena Musa. Ja sam tada boravio u internatu, u koji su oni konstantno dolazili. Obavljali smo dnevne molitve zajedno, oni su predvodili namaz. Nakon toga počeli su me voditi u svoje stanove. Inače, ja sam od svoje pete godine sanjao sam da jednog dana postanem oficir. U tome me podržavala i moja porodica”, kazao je Turkkan.
Svoju priču nastavlja kada je odlučio da pohađa srednju vojnu školu.
“Starješine iz organizacije su bili zadovoljni kada su čuli da želim pohađati srednju vojnu školu. Ušao sam na prijemni ispit Srednje vojne škole Isiklar 1989. godine. Bio sam siguran da ću svojim znanjem položiti taj ispit, kao što su bili sigurni i oni. No, u ponoć prije ispita oni su mi donijeli pitanja. Serdar mi je donio papir na kojem su bila pitanja sa odgovorima. Bio sam spreman za ispit i znao sam sva ta pitanja. No, pročitao sam ih i dobro zapamtio. Ta pitanja dali su mi u jednom stanu u centru Burse. Pitanja su dali još nekoliko učenika, ali ne znam tačno o kome se radi. Ne znam kako se zovu, ali bi ih možda mogao prepoznati na fotografiji. Prijemni ispit sam položio. Po broju tačnih odgovora nisam ušao među 100 najboljih kandidata, jer koliko se sjećam svjesno mi nisu dali sva pitanja. Tokom pohađanja srednje škole viđao sam se sa Serdarom i Musom. Sastajali smo se jednom mjesečno. Najviše vikendom, okupljali bi se, klanjali namaz, razgovarali, čitali knjige Fetullaha Gulena. Naučili su me kako da u vojnoj školi klanjam namaz u mislima, kako ne bi bio otkriven”, kazao je Turkkan.
Istakao je također kako nije okrenut prema nekoj političkoj struji, niti trenutno ima određen politički stav, no kaže kako je na izborima većinom glasao za vladajuću Stranku pravde i razvoja (AK Parti).
“Svoj glas na izborima davao sam prema datoj situaciji. Tokom srednje škole nastavio sam se viđati sa Serdarom i Musaom. Tada od mene nisu zahtijevali bilo šta da uradim za organizaciju. Jedini moj zadatak bio je da ne budem otkriven”, istakao je Turkkan.
Dalje nastavlja svoju priču kako je 1993. godine bez prijemnog ispita nastavio školovanje na Vojnoj akademiji u Ankari, te da je u tom periodu nastao prekid sa organizacijom.
“U tom periodu počeo sam da sebe preispitujem. Imao sam nekoliko prijateljica, a starješine iz organizacije su se na to znali naljutiti”, rekao je Turkkan.
Tokom službe vršio je dužnost u Istanbulu, Trabzonu, Nikoziji, Kiziltepeu i u Ankari. U tom periodu imao je mjesečne sastanke sa ‘abijima’ iz organizacije, a ti ljudi su se konstantno mijenjali.
Za osobe sa kojima je bio u kontaktu kaže kako nisu bili vojna lica, nego sve diplomanti određenih univerziteta. Nisu mogli nikada ništa saznati o zanimanjima ovih ljudi, a i kada bi to upitali, odgovor koji su dobili bivao bi sljedeći: “Ne pitajte nas, radite svoj posao, učite”.
Turkkan je dodao kako ga je trenutno penzionisani pukovnik 2011. godine predložio za pomoćnika oficira za vezu tadašnjeg načelnika turskog Generalštaba Necdeta Ozela, a na tu poziciju je i postavljen, te je obavljao sve do prošle godine. Nakon što je pomoćnik za vezu penzionisan, Turkkan ga je zamijenio na toj poziciji.
– Konstantno sam prisluškivao načelnika Generlaštaba Necdeta Ozela –
Nakon što je postao oficir za vezu počeo je dobivati direktive od paralelnih struktura.
“Načelnika generalštaba Necdeta Ozela konstantno sam prisluškivao. Koristio sam uređaj za prisluškivanje, takozvani radio koji je veličine vrha prsta. Svako jutro bih ga stavio u ured načelnika, a naveče bih ga uzeo. Uređaj je imao svoju memoriju i mogao je snimati između 10 i 15 sati. To sam dobio od ‘abija’ koji je radio u Turk Telekomu, ne sjećam se njegovog imena. Dao mi ga je u svojoj kući. Kuća mu je bilo u Inceku, prema Alaccatliju. Kada bih otišao tamo mogao bih pronaći njegovu kuću. Dao mi je uređaj i naredio da prisluškujem načelnika Generalštaba. Rekao mi je ‘prisluškujemo ga samo informativno, neće se ništa desiti’. Nisam ni pitao, uzeo sam uređaj. Svaki dan sam prisluškivao načelnika. Bila su dva ili tri uređaja. Sedmično kada se napuni nosio sam ga ‘abiju’, a uzimao bih prazan. Nikada nisam preslušao ono što sam snimio. Nisam imao takve uređaje na koje bih mogao spojiti i preslušati zvuk. U uredu načelnika povremeno su rađene kontrole za uređaje za prisluškivanje. Ja sam znao kada će se te kontrole raditi i tada nisam postavljao uređaj. Dok sam prisluškivao načelnika nisam doživio nikakav negativan događaj, uradio sam sve kako se od mene i tražilo”, rekao je Turkkan.
Dodao je kako su u to vrijeme funkcije pomoćnika načelnika Generalštaba obavljali Hulusi Akar, aktuelni načelnik, te Yasar Guler.
“Njih je prisluškivao moj kolega Mehmet Akkurt. On je također član pokreta Fetullaha Gulena. Prisluškivali smo zajedno. On je postavljao uređaje u uredima dvojice pomoćnika. Ne znam ko je bio njegov starješina u organizaciji. Također, trenutno ne znam gdje je Mehmet Akkurt, da li je priveden. Njegov zadatak prilikom pokušaja državnog udara je bio da neutralizira pomoćnika načelnika Generlaštaba. Pretpostavljam da je Gulenov pokret ove ljude prisluškivao kako bi znao šta se dešava unutar oružanih snaga”, kazao je Turkkan.
Naglasio je kako je promjenom načelnika Generalštaba, odnosno kada je na to mjesto postavljen aktuelni načelnik Hulusi Akar, prestao sa prisluškivanjem.
“Murat mi je rakao da ću ja prestati sa postavljanjem uređaja za prisluškivanje. Nakon nekoliko mjeseci saznao sam da to rade dvojica starijih vodnika po imenu Serhat i Sener”, rekao je Turkkan, te nastavio:
“U džematu vlada potpuna tajnost i privatnost. Svako zna svog ‘abija’ ili stariješinu, radi svoj zadatak, klanja namaz, radi ono što mu se naredi, više ne zna niti pita. Prema mojim pretpostavkama, među oficirima koji su primljeni u vojsku od devedesetih godina na ovamo između 60 i 70 posto njih su iz džemata. To je neko moje mišljenje, iako nemam konkretnog dokaza”.
Turkkan je također i nabrojao određena imena za koja tvrdi da su 99 posto povezani sa paralelnim strukturama.
