Zajednička istraga BIRN-a Srbija i izraleskog Haaretza identificirala je sedam letova izraelske ratne avijacije iz Srbije, što se podudara s naglim porastom izvoza srpskog oružja u Izrael u vrijednosti od 15,7 miliona eura.
Nešto iza 14 sati 5. februara, posmatrač aviona snimao je s polja pored beogradske zračne luke kada je uočio “rijetku” letjelicu kako slijeće.
Ljubitelj aviona objavio je video na svom YouTube kanalu, identificirajući avion kao Boeing 707-300. “Imao sam zadovoljstvo snimiti ovu veličanstvenu letjelicu danas u beogradskoj zračnoj luci!” napisao je na engleskom.
Sa serijskim brojem 272, avion pripada izraelskim zračnim snagama, služeći dvostruku ulogu kao zračni tanker i transportni avion. Nakon nekoliko sati odmora, poletio je tačno u 18:04, piše Hareetz.
Malo je vjerovatno da je bio prazan. Podaci dobiveni s portala koji objedinjuje srbijanske poslovne podatke pokazuju da je u febrauru najveći srbijanski državni trgovac oružjem, Yugoimport-SDPR, u Izrael izvezao oružja u vrijednosti od 510.000 eura. Tri sata kasnije, prema podacima praćenja leta iz otvorenog izvora, 4-motorni Boeing stigao je u zračnu bazu Nevatim, nedaleko od grada Be'er Sheva u južnom Izraelu.
Prema zajedničkoj istrazi Balkanske istraživačke mreže (BIRN) i Haaretza, let od 5. febraura bio je jedan od šest koji se poklopio sa srbijanskom prodajom oružja Izraelu od oktobra 2023. i početka rata u Gazi.
Let u februaru je Srbiji zaradio pola miliona eura, a dva leta u marta poklopila su se s ugovorom o nabavci oružja vrijednim 14 miliona eura, budući da je Beograd ignorirao rasprostranjene pozive – uključujući onaj od 23. februara od kada su stručnjaci UN-a uputili apel zemljama da zaustave protok oružja Izraelu s obzirom na rizik da se ono koristi u kršenju međunarodnog humanitarnog prava.
BIRN/Haaretz je identificirao ukupno sedam izraelskih vojnih letova u Srbiju od oktobra 2023., na temelju podataka iz otvorenog izvornog izvora, a osmi je izvršio avion u privatnom vlasništvu za koji se zna da prevozi razne vrste tereta, uključujući oružje. Šest letova – jedan 5. febraura, dva 18. marta i tri 26. svibnja – poklopilo se s izvozom oružja iz Srbije u Izrael koji je identificirao BIRN/Haaretz.
Ali Srbija nije u tome samo zbog novca, rekao je vanjskopolitički analitičar Boško Jakšić.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koristi izvoz oružja iz zemlje za jačanje svoje pozicije na Zapadu, rekao je. Ali pošiljke u Izrael riskiraju da Srbija postane “suučesnik u masovnom ubistvu Palestinaca”, rekao je Jakšić za BIRN/Haaretz.
“Povećanje izvoza oružja i municije u Izrael upravo sada ne može biti predmet ponosa”, rekao je. “Kada je Izrael tužen za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, saučesništvo u masovnim ubistvima Palestinaca ne donosi čast nikome.”
Podrška Srbije Izraelu i riječima i djelom
Dana 26. februara, tri sedmice nakon što je snimljen prvi dolazak Boeinga 707 u Beograd, Vučić je telefonski razgovarao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom.
Objavom na Instagramu nakon toga, Vučić je rekao da su razgovarali o “daljnjem unapređenju bilateralnih odnosa”. Netanyahu je djelovao uzbuđenije, opisujući Vučića kao “pravog prijatelja Izraela”.
“Izrazio sam svoju zahvalnost na njegovoj nepokolebljivoj podršci, i riječima i djelima”, napisao je izraelski čelnik na X.
Šta Srbija ima da ponudi Izraelu
Izrael već dobiva dosta oružja od SAD-a, koji je izveo zračni most oružja bez presedana u zemlju koji uključuje stotine vojnih teretnih aviona i unajmljenih Boeinga 747 koji su uglavnom slijetali u zračnu bazu Nevatim blizu Be'er Sheve. Drugo oružje stiglo je brodom, usred rastućih napetosti s Iranom i Hezbollahom u Libanu.
Izraelska vojska je u jednom trenutku, kako bi održala nivoe municie, počela koristiti granate s oznakom “samo za obuku” i streljivo proizvedeno 1953. godine , piše Haaretz. Prema smjernicama američke vojske, takvi eksplozivi imaju rok trajanja od najviše 40 godina.
“Vreće su bile poderane; smrdjele su i raspale su se kad smo ih podigli”, rekao je jedan izraelski vojnik.
Prema srbijanskom vojnom stručnjaku Vladi Raduloviću, Izraelu je potrebno vođeno i nevođeno streljivo za avione, posebice zračne bombe za probijanje bunkera i podzemnih objekata, rakete za sustave protuzračne odbrane, streljivo srednjeg kalibra, tenkovska i topnička granate te pješačko oružje.
Neophodne su i dodatne količine malokalibarskog streljiva za ručno oružje, kao i minobacačkih mina”, rekao je Radulović za BIRN.
Srbijanske granate od 155 mm, koje proizvodi državna kompanija Krušik, vrlo su tražene, rekao je, i to ne samo na Bliskom istoku. U skladu s time Srbija je na svjetskom tržištu prepoznata kao zemlja koja, između ostalog, proizvodi visokokvalitetno streljivo malog, srednjeg i velikog kalibra, uključujući i granate 155 mm, kao i minobacačke mine različitih kalibara, pa bi to potencijalno biti interesna zona za Izrael, rekao je Radulović.
Drugi stručnjak za oružje, koji je želio ostati anoniman, rekao je da bi Srbija Izraelu mogla prodavati i eksploziv kao komponente za domaću proizvodnju.
Izvoz srpskog oružja u Izrael do oktobra 2023. nije bio velik. Ministarstvo trgovine Srbije posljednji je put spomenulo Izrael u svom godišnjem izvješću o izvozu oružja 2020. godine, kada je Srbija u tu zemlju izvezla naoružanja u vrijednosti od oko 554.000 eura – “bombi, torpeda, raketa, projektila, drugih eksplozivnih naprava; streljiva i upaljača za streljivo”.
Međutim, među krajnjim korisnicima nije bio samo Izrael, već i Senegal i Slovačka, što ukazuje da je oružje ponovno izvezeno preko Izraela.
U martu, aprilu i junu 2023. državna fabrika Prvi partizan u Užicu, jugozapadna Srbija, izvezla je oko 1.140.500 eura oružja u Izrael. Također u martu 2023., pretežno privatni srpski proizvođač oružja EDePro izvezao je u Izrael streljiva u vrijednosti od 285.768 eura.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Bilo je vremena kada je oružje navodno išlo u suprotnom smjeru. Izrael je više puta povezivan u medijskim izvještajima s isporukama oružja snagama bosanskih Srba tokom rata u Bosni 1992.-95., suprotno embargu UN-a na oružje.
Izraelski Vrhovni sud potvrdio je 2016. sudsku presudu kojom je odbijen zahtjev za informacijama u vezi s izvoznim dozvolama za obranu i u bivšu Jugoslaviju između 1990. i 1996. godine.
U aprilu ove godine ambasador Izraela u Srbiji Jahel Vilanbio, govoreći ogranku ruske državne novinske agencije Sputnik na srpskom jeziku rekao je da Izrael nikada nije prihvatio karakterizaciju srebreničkog masakra nad 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka 1995. godine od strane snaga bosanskih Srba kao “genocida” – suprotno presudama UN-a u ratu za zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu i od strane bosanskih sudova.
Izrael je u maju bio među 22 zemlje koje nisu glasale na Općoj skupštini UN-a o rezolucija uspostavljanje godišnjeg Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. 11. jula.
Rezolucija je usvojena s 84 zemlje koje su glasale za, 19 protiv i 68 zemalja koje su bile suzdržane. Srbijanski premijer Vučić osudio je rezoluciju kao “vrlo politiziranu”.
“Ova rezolucija otvorit će Pandorinu kutiju; suočit ćete se s desecima ovakvih rezolucija o pitanju genocida”, rekao je.
Jakšić je rekao da srbijanske vlasti i njima povezani mediji vole tumačiti odbijanje Izraela da podrži rezoluciju kao gestu potpore Srbiji. Zapravo, ustvrdio je, “Izrael ne priznaje genocid u Bosni kako bi se obranio od optužbi da je počinio genocid u Gazi”.
