Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U savremenom međunarodnom poretku, odnosi između globalnih sila i regionalnih, odnosno domaćih aktera, često se prikazuju kroz prizmu političkih igara, vojnih intervencija i ideoloških projekcija. Nedavni događaji u Washingtonu, povodom predstavljanja američkog plana za završetak agresije na Pojas Gaze, klasičan su primjer ove dinamike, gdje se visoka diplomatska retorika pretvara u stvarnu katastrofu za muslimane Gaze.
Naime, prošle sedmice je administracija Donalda Trumpa ponudila plan koji se predstavlja kao humanitarno-političko rješenje, a zapravo odražava strategiju hegemonističke dominacije i kontrole nad palestinskim narodom.
Iako svaka odredba ovog plana favorizira cionističke interese i ostavlja Palestince oslabljene i potpuno nezaštićene, Trump je slavodobitno izjavio da je ovo neprocjenjiv dar palestinskom narodu, prijeteći da će, ukoliko snage palestinskog otpora u Gazi ne prihvate plan, podržati Izrael svim silama. Pa šta mu još treba od podrške, kada je već sve dao? I gdje su rezultati sastanka s arapsko-muslimanskim vođama prošle sedmice? Je li sve ovo predstava za javnost ili vrijeđanje inteligencije čitavog svijeta, a prije svega muslimana?
Plan, koji je američki predsjednik Donald Trump predstavio kao ”priliku za mir”, sadrži niz mjera koje ne samo da marginaliziraju Palestinsku upravu i Hamas, nego sistematski uklanjaju svaki oblik palestinske političke i vojno-društvene autonomije. Među ključnim odredbama nalaze se: oslobađanje izraelskih talaca, razoružavanje Hamasa, predaja proizvodnih kapaciteta i tunela, formiranje privremene vlade palestinskih tehnokrata bez učešća lokalnih lidera, te uspostava međunarodnog vijeća za mir pod američko-britanskom hegemonijom.
Ove mjere predstavljaju čin potpune delegitimizacije volje palestinskog naroda, jer u potpunosti ukidaju njihovu političku autonomiju i kolektivno pravo na samoodbranu, dok istovremeno favoriziraju cionistički vojni i politički interes. Time je jasno da ovdje nije riječ o mirovnom prijedlogu, nego o pokušaju da se nasilje i nepravda učine ”legitimnim”, dok se patnja naroda Gaze koristi kao instrument diplomatije.
Ideološke i političke implikacije
Analizirajući sadržaj plana kroz prizmu međunarodnog prava i političke teorije, evidentno je da on krši temeljne principe suvereniteta naroda. Izbacivanje Hamasa iz političkog procesa predstavlja oblik de facto kolonijalnog upravljanja, maskiranog u humanitarno-političku retoriku.
Osim toga, insistiranje na tzv. ”abrahamovskoj vjeri” i kulturno-ideološkom preodgoju, uključujući obrazovne reforme usmjerene na reinterpretaciju palestinsko-izraelske historije, pokazuje da se radi o sveobuhvatnom projektu kulturne hegemonije.
Naime, Trump u svom nakaradnom planu insistira na prihvatanju tzv. ”abrahamovske vjere”. On je spomenuo naziv te nove vjere koju su prihvatile četiri arapske države i rekao da je to ”lijep naziv”. Zločinac Netanyahu je zatražio da arapske i muslimanske države promijene školske programe koji podučavaju ”mržnju prema Jevrejima” i da svijet prizna Izrael kao ”jevrejsku državu”. Ovaj element ne samo da podriva lokalni identitet, već služi i kao instrument ideološkog legitimiziranja dominacije.
Geopolitički kontekst i regionalna nemoć
Plan također otkriva duboku nejednakost i nemoć arapsko-muslimanskih država u regionalnoj politici. Iako formalno uključene u konsultacije, države poput Saudijske Arabije, Egipta, Katara i Jordana, kao i Turske, nemaju stvarnu moć da ospore američko-cionistički diktat.
Ovaj fenomen jasno pokazuje koliko je regionalna autonomija slaba: lokalni akteri formalno postoje, ali nemaju stvarnog utjecaja. Dok, naprimjer, mala država poput Sjeverne Koreje može igrati u svom interesu čak i s Amerikom, arapske i muslimanske zemlje ostaju pasivne, pokazujući koliko geopolitičke i vojne neravnoteže određuju stvarnu moć djelovanja. Taj nedostatak regionalne snage omogućava cionističkom entitetu i SAD-u da oblikuju politiku po svojoj volji, dok muslimanski narodi, prije svih Arapi, ostaju gotovo potpuno bez prostora za pregovore i manevar.
Kulturalni i psihološki efekti dominacije
Analitički gledano, plan ima i duboke psihološke i kulturološke implikacije. Sistematsko razoružavanje, izbacivanje političkih lidera, kontrola informacija i manipulacija međunarodnom percepcijom imaju efekt kolektivnog poniženja palestinskog naroda.
S obzirom na sve navedeno, američko-izraelski plan za Gazu ne može se posmatrati kao stvarna mirovna inicijativa, već kao instrument kontrole i dominacije, koji marginalizira lokalne aktere, potkopava političku autonomiju i reproducira historijske obrasce segregacije i poniženja.
Ovo nije plan za mir, već za nastavak represije, konstantnog pritiska, diskriminacije i potpune kontrole. A to u konačnici znači da ono što cionistički entitet nije ostvario agresijom i ratom, ostvario bi Trumpovim ”mirom”.
Stoga, moral nalaže odbacivanje svakog plana koji pokušava opravdati okupaciju ili umanjiti ljudsku patnju, bez obzira na lijepe riječi, slogane ili obećanja. Palestinski narod ne smije prodavati svoja prava pod maskom ”mirovnih inicijativa”. Pravo se ne gubi snagom okupatora, ono se čuva hrabrošću, pravednošću i nepokolebljivim otporom.
Zločinac Netanyahu je u svom nedavnom govoru pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija izjavio da će ”Bliski istok biti radikalno drugačiji u narednim godinama”. U jeziku cionističko-američkog saveza, to znači Bliski istok bez otpora, pretvoren u prostor u kojem bi cionistički entitet postao nedodirljiva regionalna sila.
Nasuprot tome, nakon početka operacije ”Tufanu-l-Aksa”, šehid Jahja Sinvar rekao je: ”Svijet nakon ove operacije više nikada neće biti isti.” Naravno, to nije bilo proricanje sudbine, već su to bile riječi čovjeka koji je razumio historijsku zakonitost da veliki događaji proizvode efekte koji se šire poput snježne kugle što se kotrlja s vrha planine, nezaustavljivo i razorno za svaku lažnu, tiransku moć koja im se nađe na putu.
Cionistički zločinac je za govornicom UN-a slavio svoje ”pobjede”, a u stvarnosti su to bili njegovi najveći porazi. Slavio je zločin genocida, a nije vidio da je taj zločin razotkrio pravo lice cionističkog entiteta pred cijelim svijetom. Govorio je o promjenama na Bliskom istoku, a nije shvatio da se promjene ne dešavaju u njegovu korist. Mijenja se globalna percepcija, mijenjaju se narodi koji sve jasnije vide krvavo, terorističko lice cionizma.
Kur'an nas podsjeća da svaka sila ima svoj uspon i svoj pad, a svaka nepravda ima svoj kraj, kao što se navodi u ajetu: ”A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.” (Ibrahim, 42).
Jedno je sigurno: Bliski istok ulazi u eru velikih promjena i one neće nalikovati Netanyahuovim snovima, već njegovim noćnim morama, ako Bog da. Promjene koje dolaze nisu iscrtane u kabinetima svjetskih moćnika i tirana, nego se rađaju iz krvi šehida i ustrajnosti na Allahovom putu.
