Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ako malo bolje proučimo događaje u historiji, lahko ćemo otkriti istu politiku kojom se Zapad suprotstavlja islamu i muslimanskom jedinstvu još od devetnaestog stoljeća, a to je politika falsificiranja činjenica i stvaranja iluzija, o čemu su pisali mnogi muslimanski intelektualci, političke vođe i pisci.
Ova politika se ponavlja i ostala je gotovo nepromijenjena osim što se mijenjaju sudionici, slogani i ideologije. Upravo takvu politiku Zapad (Evropa i Amerika podjednako), koriste i primjenjuju danas u Bosni i Hercegovini, pokušavajući razvlastiti većinski bošnjački narod (samo zato što smo muslimani) i oduzeti mu pravo da upravlja političkim tokovima i svojom sudbinom na ovoj balkanskoj vjetrometini koju sa svih strana zapljuskuju valovi fašizma, komunizma, nacizma, ateizma i zastrašujuće islamofobije.
Današnja situacija u Bosni i Hercegovini je, iako minijaturan i lokalnog karaktera, preslikan primjer političkih odnosa iz devetnaestog stoljeća, u vrijeme kada su zapadne sile pokušale zadati posljenji udarac Osmanskoj carevini i hilafetu, pokušavajući, uz pomoć pojedinih muslimana Arapa, staviti islamski hilafet pod tutorstvo Velike Britanije.
O tom pokušaju i lisičijoj strategiji lukavih Engleza, vječitih uzurpatora ljudskih prava, i njihovih zapadnih saveznika, pisao je, među ostalima, i egipatski politički vođa Mustafa Kemal-paša (1874.-1908.), koji je svojevremeno osnovao Nacionalnu stranku (Hizbul-vetani) i pokrenuo izdavanje novina El-Liva’. On je bio jedan od najvećih antikolonijalista, a njegova stranka je pozivala na tješnje povezivanje s Osmanskim carstvom putem kojeg bi se sačuvalo muslimansko jedinstvo i jedinstvena muslimanska država ili hilafet.
On je o toj zapadnoj politici rekao: ”Projekat stavljanja islamskog hilafeta pod tutorstvo i zaštitu Britanaca je projekat koji su mnogi njihovi političari davno osmislili, a engleski pisci su pisali o ovoj temi, uključujući i Wilfrida Scawena Blunta, koji je u Egiptu dobro poznat po svojoj knjizi The future of Islam – Budućnost islama.
U ovoj knjizi Blunt je objasnio ciljeve vlade svoje zemlje u smislu britanske okupacije Egipta i britanskih nada u pogledu budućnosti islama. U uvodnom poglavlju svoje knjige, Blunt je napisao sljedeće: ‘Ne očajavajte, ”biser” se odvojio od svoje ”ogrlice”, da bi se vratio još ljepši i sređeniji.’
Hoće reći, uništenje Osmanskog carstva ne šteti muslimanima. Umjesto osmanske ”niske bisera” koja se raspršila, islamska država će se vratiti u još ljepšem obliku, u vidu arapske ”niske bisera”. Međutim, ono što gospodin Blunt nije rekao jeste da oni žele ovaj arapski ugovor za dobro Britanije, a ne za dobro islama i muslimana.”
Wilfrid Scawen Blunt nastojao je proglasiti nezavisnost Sirije i Egipta od Osmanskog carstva s namjerom da budu prepreka ujedinjenju islamskog svijeta pod vođstvom Osmanskog carstva. Iza svega toga krila se namjera uspostavljanja arapskog hilafeta u kojem bi zapravo glavnu riječ vodili Britanci. Blunt je u svojim opservacijama isticao da hilafet treba da bude lociran u Mekki i da halifa treba da bude vjerski a ne politički vođa muslimana, te da britanski mandat i upravljanje islamskim svijetom neće naštetiti muslimanima.
Nažalost, kao što je poznato, britanski poziv za uspostavljanje arapskog hilafeta pod britanskom palicom naišao je na odobravanje i pozitivan odgovor nekih plemenskih vođa i uglednika, predvođenih Šerifom Huseinom iz Mekke, i time je uspio razbiti jedinstvo muslimana i posijati sjeme pobune unutar osmanske države, koja je ubrzo eskalirala u otvoreni međumuslimanski (arapsko-turski) sukob koji je odnio na stotine muslimanskih života.
Na isti način danas nama Bošnjacima razni bjelosvjetski ”bluntovi” govore šta je za nas dobro i pokušavaju nas ubijediti da oni zapravo žele od Bosne i Hercegovine napraviti novu i ljepšu ”nisku bisera”, dok za leđima drže pripremljene odluke koje nas vode u ropstvo i nova stradanja.
I mi jasno vidimo na šta će ličiti ta nova ”niska bisera”, koju pravi Сhristian Schmidt zajedno sa srpsko-hrvatskim političkim jastrebovima i nacionalistima Dodikom i Čovićem, a uz svesrdnu pomoć političkih slijepaca i amatera iz tzv. ”Osmorke”, čiji se lideri, zasljepljeni borbom za mrvice vlasti, utrkuju koji od njih će ponijeti neslavnu titulu i ulogu bošnjačkog Šerifa Huseina, ne shvatajući da Schmidtova namjera nije da od Bosne i Hercegovine napravi ”bisernu ogrlicu”, koja će biti ljepša od one koju su načinili neustrašivi borci Armije Bosne i Hercegovine i za koju su svoje živote dali najbolji sinovi naše zemlje, već da napravi omču oko vrata Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.
Međutim, izgleda da su svi oni koji učestvuju u toj prljavoj raboti zaboravili da, za razliku od Šerifa Huseina, koji je, nažalost, imao podršku arapskog naroda u rušenju osmanskog hilafeta i temelja muslimanskog jedinstva, lideri ”Osmorke” nemaju podršku bošnjačkog naroda.
A bošnjački narod će, ako Bog da, imati zadnju riječ o našoj državi Bosni i Hercegovini i ona će se pikati, a ne riječ tamo nekog Schmidta i pohlepnih bošnjačkih političara kojima podanički mentalitet i nezajažljiva pohlepa za vlašću ne daju da progledaju i da shvate da je ono što nam nude dušebrižnici iz međunarodne zajednice put bez povratka.
