Autor: Avangarda.ba
SIS i HIS, u suradnji sa SIS-om HVO-a, bili su direktno angažirani za pomaganje Hrvatima iz BiH i Hrvatske optuženim u Haškom tribunalu, odnosno na “stvaranju osnovnog koncepta obrane” kome je osnovni cilj bio dokazivanje da Hrvatska nije bila umiješana u rat u BiH, tačnije da se ne presudi da je u BiH bio međunarodni oružani sukob. SIS je, uz potporu HIS-a, izvršio “obavještajni prodor” u MKSJ angažiranjem dvoje suradnika SIS-a, čime je pribavio oko 70 fajlova originalne dokumentacije MKSJ, a preko ovih suradnika dobijali su i informacije o tajnim optužnicama, namjerama i aktivnostima tužitelja, angažiranju svjedoka. SIS je direktno učestovao u skrivanju optuženih koji su bili na tajnim optužnicama. SIS je “ustanovio” i “pokušaje instrumentalizacije postupaka koji se vode pred MKS-om u međunarodne i unutarnje političke svrhe”, a kao prvi se navodi “uloga britanskih istražitelja i tužitelja”, koji su po SIS-u bili “produžetak uloge britanskog kontingenta vojske UN na prostoru Srednje Bosne čiji su ciljevi bili antihrvatski ”. Bavio se SIS i američkim uticajem na MKSJ. Koju je ulogu imao Ivan Bandić, kao djelatnik HIS-a u Hrvatskoj ambasadi u Haagu? SIS postavljene ciljeve smatra “realno mogućim”. No, i uz angažiranje tri obavještajne službe, uz sve resurse, advokate i pravne stručnjake iz Hrvatske i cijelog svijeta, u svim ovim slučajevima presude su glasile: u BiH je bio međunarodni oružani sukob u kome je učestovala Hrvatska (bila agresor na BiH), što je na kraju presuđeno i Prliću i ostalima uz presudu i za UZP u kome su učestovali Tuđman, Šušak i Bobetko.
Predsjedniku Hrvatske, Franji Tuđmanu je na njegov zahtjev 4. juna 1998. godine, stožerni brigadir Markica Rebić, tadašnji pomoćnik ministra obrane, podnio Izvješće (broj 512-10-98-468) s oznakom “vrlo tajno” o “aktivnostima i činjenicama na zašititi interesa Republike Hrvatske pred MKS-om u Haagu i obrani optuženih i osumljičenih Hrvata” (iz BiH i Hrvatske). U pratećoj poruci Rebić Tuđmanu piše da je “ovo izvješće uvelike sažeto i svedeno na osnovne točke. Ukoliko je potrebito možemo dostaviti zasebna izvješća potkrijepljena pratećom dokumentacijom za svaki posebni navod”.
Radi se o “Izvješću o radu Sigurnosno-informativne službe u svezi obrane optuženih Hrvata pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, presjek saznanja, analiza i prosudbe”. U uvodu se navodi da je Izvješće “koncipirano na način prikazivanja dosadašnjeg rada ove Službe u svezi praćenja djelatnosti MKS-a, s obzirom na zaštitu interesa Republike Hrvatske, te slobodu i prava optuženih Hrvata, u sklopu provođenja operativne akcije ’Haag’, zavedene na razini Obavještajne zajednice RH”. Donosimo najzanimljivije dijelove (one koji se prvenstveno tiču BiH).
Presjek saznanja o procesuiranju optuženih Hrvata iz Srednje Bosne
5.11.1995. Tužiteljstvo MKS-a podignulo je optužnicu protiv Daria Kordića, generala Tihofila Blaškića i ostalih.
Od strane Sigurnosno-informativne službe poduzimano je niz radnji, mjera i aktivnosti za obranu optuženih koje navodimo kako slijedi:
General Tihofil Blaškić
Po donošenju političke odluke o dragovoljnom odlasku generala Blaškića pred MKS, general Blaškić obratio se ovoj Službi (ožujak 1996.) za pomoć na pripremi obrane, koju je on do tada osobno pripremao sa Antom Damjanovićem.
26.3.1996. Sigurnosno-informativna služba sačinila je plan mjera i aktivnosti na prikupljanju, zaštiti i obradi dokumentacije i drugih materijala potrebnih za njegovu obranu.
28¬-29.3.1996. godine general Blaškić se skriva mjenjajući odluku o dragovoljnom odlasku u Haag, a Ante Damjanović preuzima do tada prikupljenu dokumentaciju za obranu, te je iz ureda generala Blaškića prebacuje u svoj stan.
Ova Služba u suradnji sa VP-om i SzUP-om uspješno poduzima mjere i radnje na pronalasku generala Blaškića i izuzimanju dokumentacije iz privatnog posjeda Ante Damjanovića.
Povratkom ministra Šuška sa liječenja iz SAD-a, nakon obavljenog razgovora sa generalom Blaškićem isti pristaje na dragovoljni odlazak u Haag 1.4.1996.
SIS-a je dopisom (ur. br. 512-18-01-96-2902), od 15.4.1996. (2 “Knjige” ) informirala HIS i potkrijepila saznanja dokumentima o činjeničnim događajima na koje se odnosi optužnica protiv generala Blaškića, što je ujedno i početak stvaranja osnovnog koncepta obrane.
Nakon navedenog ova Uprava je pristupila žurnom operativnom radu na terenu prikupljajući saznanja, dokumente, iskaze očevidaca i sudionika inkriminiranih događaja, mišljenja i saznanja relevantnih dužnosnika OZ SB, obradi inkriminiranih mjesta, itd, koji idu u prilog obrani generala T. Blaškića, sa ciljem:
a) da opširnije informira HIS, te dokumentima i drugim materijalima potkrijepi saznanja vezana za činjenične događaje na koje se odnosi optužnica protiv generala T. Blaškića;
b) da pridonese stvaranju svestranog koncepta obrane ove višestruko složene pravne stvari, jer je još uvijek stajalo obećanje “brzog suđenja”; što je sadržaj naših dopisa, ur. br. 512 18-01-96-2902-3, od 22.4.1996. i 512-18-01-96-2902-4, od 7.5.1996. (7 “Knjiga”).
Sadržaj navedenih dopisa s popratnim materijalima (koje su pozitivno ocijenili vanjski pravni stručnjaci: prof. I. Josipović, prof. S. Jelinić, odvjetnik Russell Hayman…) vremenom je postao polazište i odrednica za rad odvjetničkog tima u obrani optuženih Hrvata iz Srednje Bosne.
Prve radne kontakte sa odvjetničkim timom (Hodak-Pedišić) djelatnici ove Službe imali su koncem 5. i početkom 6. mjeseca 1996, kada se pristupilo upoznavanju odvjetnika sa saznanjima o inkriminiranim događajima, te dokumentima i drugim materijalima koji idu u prilog obrani generala T. Blaškića.
Za ovo vrijeme važno je napomenuti da su general Blaškić i njegov odvjetnik počeli vanraspravni razgovor sa tužiteljem, na čiju opasnost po uspješan ishod obrane su upozorili kroz radne kontakte odvjetnike djelatnici ove Službe i to iz dva razloga:
a) general T. Blaškić i njegov odvjetnik nisu bili pripremljeni za početak postupka i ovaj razgovor bi sasvim izvjesno donio nepopravljive štetne posljedice za obranu generala T. Blaškića;
b) u anglo-saksonskom pravnom sustavu, kojeg načela dominiraju pred MKS-om, tužitelj i okrivljeni su ravnopravne stranke i otkrivanje podataka je vezano reciprocitetom, a do ovoga razgovora tužitelj nije otkrio sve materijale kojima podupire optužnicu.
Ovaj razgovor je prekinut, a ispravnost takvog postupka naknadno je potvrdio prof. M. Damaška (Yale Law School-USA). Ovaj slučaj nas je upozorio da se mora povesti računa o nedovoljnoj stručnost hrvatskih odvjetnika, odnosno o nepoznavanju anglo-saksonskog pravnog sustava, pa je početkom 8. mjeseca 1996. u odvjetnički tim obrane generala T. Blaškića angažiran američki odvjetnik Russeli Hayman, koji je odmah upoznat sa osnovnim sadržajem već navedenih materijala koji su u osnovnim elementima odgovarali načinu vođenja odvjetničke istrage karakteristične za anglo-saksonske krivične postupke.
U istom mjesecu je nastavljena obrada mjesta događaja izradom fotoelaborata, snimki terena, mapa i skica.
Odvjetnički tim je aktivno uključio u rad na obrani i samog generala T. Blaškića, zbog čega je djelatnik ove Službe bojnik Stipan Udiljak (nositelj zadaće pripreme obrane) boravio u Den Haagu u 9. mjesecu 1996. jer se general želio upoznati sa dotadašnjim tijekom pripreme obrane.
U 9. i 10. mjesecu 1996. odvjetnički tim je dinamizirao postupak i pristupio intenzivnoj pripremi obrane kroz preliminarne razgovore sa potencijalnim svjedocima obrane, te obilasku i sticanju neposrednog uvida u mjesta navedena u optužnici.
Koncem 10. mjeseca 1996. došlo je do personalnih promjena u odvjetničkom timu. General Blaškić tražio je zamjenu za odvjetnika Hodaka i suglasio se da to bude odvjetnik Anto Nobilo.
Ovdje je nužno napomenuti da ova Služba nije nikada odvjetnicima davala pravna mišljenja koja bi ih vezala, ali je odmah upozoravala nadređene na nedostatke nekih pristupa u koncipiranju obrane kao, npr. teorije kaosa, koju je zastupao odvjetnik Nobilo zagovarao (naime teorija kaosa, kao osnovna teza obrane otvara realnu mogućnost za “prevaljivanje odgovornosti među optužene, čime postaje bezigledna obrana svih optuženih).
Početkom 11. mjeseca 1996. došlo je do personalnih promjena u Tužiteljstvu MKS-a: na mjesto glavnog tužitelja MKS-a došla je Louise Arbour, a na mjesto tužitelja Ostberga, u slučaju genenerala T. Blaškića došao je tužitelj Mark Harmon.
Mark Harmon je 15.11.1996. proširio optužnicu protiv generala T. Blaškića, prostorno na područje Kiseljaka, točnije na područje pod odgovornošću OG-2 OZ SB, i vremenski do 4. mjeseca 1994. (izmijenjena optužnica). Ova Služba je odmah pristupila već navedenim metodama operativnog rada obradi ovog područja i događaja.
Do proljeća 1997. rad odvjetničkog tima karakteriziran je nizom procesno-pravnih zahtjeva prema MKS-u od kojih su najznačajniji zahtjev za konkretizaciju izmjenjene optužnice i prigovor nepostojanja međunarodnog oružanog sukoba.
Uz kontinuirani rad u prikupljanju, zaštiti i analizi dokumenata i drugih materjala koji idu u prilog obrani generala T. Blaškića, ova Služba je u više navrata omogućila odvjetničkom timu preliminarne razgovare sa potencijalnim svjedocima obrane.
Početkom glavne rasprave (24.6.1997) u postupku protiv generala T. Blaškića, djelatnici ove Službe intenzivirali su potporu odvjetničkom timu, naročito u formi saznanja o svjedocima optužnice, dostavom relevantne dokumentacije, video materijala, zemjovida, itd, a u pauzama suđenja kontinuirano rade na selekciji dokumentacije za fazu obrane na glavnoj raspravi, izradi kompjuterskih grafika, zemljovida, reljefa, pribavljanju ekspertnih mišljenja, itd, što je do sada dalo vidne rezultate u prilog obrani kroz unakrsno ispitivanje svjedoka.
Uz navedeno, ova Služba, naročito je vodila i vodi interes o dobroj pripremi odvjetničkog tima za unakrsno ispitivanje svjedoka optužnice koji mogu svojim tvrdnjama ugroziti šire hrvatske nacionalne interese (kao npr. tvrdnja o “umješanosti” RH u međunarodni oružani sukob u BiH i “odgovornost” Hrvatskog vrhovništva u istome, što je kontinuirana tvrdnja Tužiteljstva MKS). Uvidom u zapisnike o unakrsnom ispitivanju (koji su dostavljeni i HIS-u) ustanovili smo da, s obzirom na pruženu kvalitetu i blagovremenu pripremu, odvjetnici Anto Nobilo i Russell Hayman uvijek ne koriste u potpunosti mogućnosti takve pripreme, što naročito ističemo za slučaj svjedočenja S. Mesića i P. Ashdowna, za koje je karakteristično svjedočenje usmjereno protiv predsjednika RH i “umiješanosti” RH u rat u BiH u svojstvu agresora.
Prema zahtjevu generala T. Blaškića u fazi glavne rasprave od 23.9. do 4.10.1997. u Den Haagu je boravio i djelatnik ove Službe bojnik Stipan Udiljak sa dijelom dokumentacije za aktualne potrebe obrane, koja je odvežena i vraćena iz Den Haaga diplomatskom poštom.
Zlatko Aleksovski
Nedugo po odlasku generala Blaškića u Haag, djelatnici MUP-a RH predstavivši se kao djelatnici SIS-a MORH-a lišili su slobode Zlatka Aleksovskog optuženog zajedno s generalom Blaškićem.
U 10. mjesecu 1996. djelatnici ove Službe, po zamolbi odvjetničkog tima (Hodak, Pedišić, Hayman), razgovarali su sa Zlatkom Aleksovskim u županijskom zatvoru “Bilice” u Splitu, zbog toga što je činjenično i pravno povezana optužnica generala T. Blaškića i Z. Aleksovskog. Isti djelatnici su još jednom u 12. mjesecu 1996. razgovarali u zatvorskoj bolnici u Zagrebu sa Zlatkom Aleksovskim prilikom isteka roka za izručenje. Navedeni razgovori su bili korisni za sticanje saznanja o VIZ “Kaonik”, kojeg je zapovjednik bio Z. Aleksovski, a predmet su optužnice protiv Z. Aleksovskog, generala T. Blaškića i D. Kordića.
Izručenjem Z. Aleksovskog MKS-u u Den Haag, ovoj Službi se obratio odvjetnik Goran Mikuličić (branitelj Aleksovskog) tražeći pomoć u pripremi obrane, te ustupajući preslike dijela originalne dokumentacije iz VIZ “Kaonik”. Nakon što je odvjetnik Mikuličić prešao raditi na trošak MKS-a, angažirao je odvjetnika Srđana Joku (po nacionalnosti Srbin) bez konzultacija i pristanka ove Službe.
Ova Uprava je do sada pružila pomoć pripremi obrane Z. Aleksovskog u stoj formi i kvaliteti kao i obrani generala T. Blaškića.
Članovi odvjetničkog tima obrane Z. Aleksovskog nemaju čest broj radnih kontakata sa djelatnicima ove Službe. Isti nastoje od ove Službe dobiti pomoć u obrani Z. Aleksovskog samo u tehničkom smislu (saznanja, dokumenti, video materijal, skice…), što ova Služba i čini, minimalizirajući dvosmjernu razmjenu informacija, rezervirajući donošenje odluka o procesnoj upotrebi predmeta pomoći isključivo za sebe, što bi u slučaju nedostatka koordinacije između odvjetnika optuženih moglo imati štetne posljedice za obranu optuženih, jer je koordinirana obrana svih optuženih, s obzirom na pravnu i činjeničnu povezanost preduvjet bilo koje uspješne obrane.
Dario Kordić i dragovoljna predaja ostalih optuženih Hrvata MKS-u
Nakon dragovoljnog odlaska u Haag generala Blaškića i izručenja Zlatka Aleksovskog, ova Služba prosudila je da će rasti pritisci na RH za izručenjem i ostalih optuženih Hrvata iz Srednje Bosne kojima će također biti potrebna ozbiljna pravna pomoć.
Budući su optužnicama svi optuženi Hrvati iz Srednje Bosne pravno i činjenično povezani, za čiju je uspješnu obranu sviju i pojedinačno nužno potreban koordiniran, izbalansiran i ujednačen rad odvjetnika, pristupilo se formiranju sukladnog odvjetničkog tima. Obzirom da je odvjetnik Nobilo već bio u postupku i prema tada izraženom osobnom stavu o potrebi sukladnog timskog rada na obrani sviju, to se sam ponudio da formira takav odvjetnički tim, za kojeg je sam jamčio da će uspješno funkcionirat. Tako su angažirani odvjetnici: Jadranka Glumac-Sloković, Mitko Naumovski, Božo Kovačić, Ranko Radović, Petar Pavković, Luka Šušak i Petar Pelišelić.
Na temelju optužnice Dario Kordić i ostali i tjeralice MKS-a, MUP je 14.8.1997. u Samoboru uhitio gospodina Peru Skopljaka. Odvjetničkom timu djelatnici ove Slużbe pružili su pomoć u pronalaženju što povoljnijeg pravnog statusa za P. Skopljaka i pripremu obrane.
Dana 6.10.1997. u Splitu su se dragovoljno predali MKS-u optuženi Hrvati iz Srednje Bosne:
1. Dario Kordić
2. Ivica Šantic
3. Pero Skopljak
4. Mario Čerkez
5. Mirjan Kupreškić
6. Zoran Kupreškić
7. Vlado Šantić
8. Dragan Papić
9. Marinko Katava
10. Drago Josipović
Dana 19.12.1997. oslobođeni su lvica Šantić, Pero Skopljak i Marinko Katava, zbog povlačenja optužnice tužiteljia MKS-a uslijed dokaza i alibija, a što je postignuto rezultatima unakrsnog ispitivanja svjedoka optužnice (naročito dr. Muhameda Mujezinovića i dr. Fuada Zeće) u postupku protiv generala T. Blaškića, u čemu je Služba dala svoj puni doprinos blagovremenim dostavljanjem kvalitetnih saznanja o ulozi istih tijekom rata i pomoći odvjetnicima u metodološkom pristupu i formuliranju pitanja za unakrsno ispitivanje.
Do danas je ova Služba pripremila materijale za obranu D. Kordića, M. Kupreškića, Z. Kupreškića, D. Papića, D. Josipovića, koje je prezentirala odvjetničkom timu u formi širih prikaza stanja u Lašvanskoj dolini putem izrađenih zemljovida, kompjuterskih animacija, video zapisa, foto elaborata, dokumenata, itd, kao i preciznih saznanja o događajima i osobama relevantnim za obranu što im stoji na raspolaganju. Također je omogućila odvjetnicima cijeli niz razgovora sa potencijalnim svjedocima obrane.
Unatoč našim nastojanjima rad odvjetničkog tima ne odvija se kvalitetno i sinhronizirano kako je obećavao odvjetnik Nobilo, o čemu će biti riječi u posebnom dijelu ovog Izvješća.
Vlatko Kupreškić i Anto Furundžija
18.12.1997. snage SFOR-a uhitile su Vlatka Kupreškića u Ahmićima i otpremile u Den Haag. V. Kupreškić je jedini javno optuženi Hrvat iz Srednje Bosne koji je odbio dragovoljan odlazak pred MKS. Vlatko Kupreškić je angažirao odvjetnike B. Krajinu iz Sarajeva i … kojima u radu radu pomaže odvetnik Grlimir Jonjić, bivši sudac u Zenici, koji je rodbinski vezan sa V. Kupreškićem. Ova Služba nije primila nikakve zahtjeve za pomoć u pripremi odbrane Vlatka Kupreškića koji je izabrao samostalan put za obranu, a stalno traži financijsko-materijalnu potporu od RH.
Na temelju tajne optužnice MKS-a, od 5.11.1995, dana 18.12.1997. snage SFOR-a su uhitile i otpremile u Den Haag Antu Furundžiju. Anto Furundžija je bivši zapovjednik “Jockera”, voda posebne namjene profesionalne satnije IV bojne VP HVO. Na ovoj optužnici se nalazi i ime Miroslava Brale “Cicka”, te još dva imena za koje se ne može pouzdano ustanoviti točnost, a prema analizi optužnice i dosadašnjeg toka raspravljanja u postupku protiv generala.T. Blaškića i operativnih saznanja ove Službe najvjerojatnije je riječ o Draganu Botiću i Josipu Žuljeviću.
Dana 19.12.1997. Antu Furundžiju je u pritvoru MKS-a posjetio član odvjetničkog tima Srđan Joka, prema čijim riječima tužitelj MKS-a je prije službenog čitanja optužnice ponudio suradnju A. Furundžiji sa Tužiteljstvom, iz razloga što je kroz iskaze svjedoka optužnice na glavnoj raspravi u postupku protiv generala T. Blaškića tužitelj došao do sazanja da je u akciji u selu Ahmićima bila postrojba “Jockeri” i A. Furundžija. Ponuđena suradnja bi se odnosila na kooperativnost A. Furundžije sa tužiteljem u vezi događaja u selu Ahmićima (16.4.1993), a tužitelj ne bi proširio optužnicu A. Furundžiji nego bi se zadržao na blažoj “tajnoj optužnici”. Anto Furundžija je do danas odbio bilo kakvu suradnju sa tužiteljem, iako bi mu takva suradnja donijela brzo puštanje na slobodu.
Za obranu A. Furundžije, u odvjetnički tim angažiran je američki odvjetnik Luka Mišetić, Hrvat iz Chikaga, koji je do sada svojim radom pokazao visoku stručnost i patriotizam.
Zbog izmjene i proširenja optužnice protiv Daria Kordića i Maria Čerkeza, te zbog povezivanja Daria Kordića sa hrvatskim državnim i stranačkim strukturama u travnju 1998. godine dodatno su angažirana dva odvjetnika iz odvjetničke kuće čiji član D. Rivkin već od ranije zastupa Republiku Hrvasku pred MKS-om (subpoena, slučaj “Oluja”, obvezujući nalog …. od 31.1.1998.)
II. Obrana neposrednih nacionalnih interesa RH u vezi djelatnosti MKS-a
Subpoena duces tecum
Dana 15.1.1997. MKS je uputio RH i ministru obrane RH naslovljeni nalog (subpoena). Ova Služba je odmah ukazala na pravnu mogućnost i političku nužnost osporavanja pravne valjanosti subpoene i označila je kao neprimjeren način komuniciranja MKS-a sa suverenim državama i visokim dužnosnicima. Tako je počeo akcesomi postupak u sklopu postupka protiv gererala T. Blaškića o pravnoj dopustivosti subpoene.
Razloge za donošenje subpoene duces tecum, ova Služba vidjela je u dvije bitne činjenice:
a) Činjenična potpora optužnice kojom raspolaže Tužiteljstvo MKS-a u slučaju protiv generala T. Blaškića nije dovoljna da opravda tvrdnje optužnice;
b) 13.9.1996. MKS je, na incijativu Ostberga iz 4. mjeseca iste godine, donio odluku u slučaju protiv lvice Rajića (zapovjednik OG-2 OZ SB), da je RH umješana u oružani sukob u BiH, kvalificirajuci sukob u Sredjoj Bosni kao dio međunarodnog oružanog sukoba (“slučaj Nikaragva”).
Subpoena duces tecum trebala je zadovoljiti procesno-pravne nedostatke Tužiteljstva (a) I političke motive MKS-a
(b).
U ovoj pravnoj stvari RH je zastupao američki odvjetnički tim na čelu sa odvjetnikom D. Rivkinom. Po prirodi stvari MORH je morao imati aktivan udio u potpori ovom postupku jer su predmeti subpoene bili dokumentacija i materijali koje posjeduje, ili navodno posjeduje MORH, prema tvrdnjama MKS-a. MORH je zauzeo stanovište dosljedno se pridržavajući međunarodnog prava i pravnog poretka RH, naročito ističući Rezoluciju VS 827 i Ustavni zakon o suradnji RH sa MKS, prema kojima je RH dužna pružiti pravnu pomoć MKS-a u skladu sa pravom RH, a ne prema nalogu subpoene.
U skladu s navedenim, a vezano za Zahtjev za pomoć MKS-u od RH, MORH je u tri navrata sukladno propisanoj proceduri o degradaciji i deklasifikaciji vojnih dokumenata, dostavio Uredu za suradnju sa MKS-om zahtjevane dokumente u vremenu dok je trajao postupak o subpoeni.
U vezi postupka o subpoeni navodimo da su djelatnici ove Službe u 8. mjesecu kroz pet dana predočili i upoznali Rivkinova pomoćnika Ira Frailchersa o položaju i ulozi MORH-a i visokih dužnosnika u pravnom poretku RH, te o pravnim i činjeničnim nemogućnostima prihvaćanja subpoene.
Djelatnici ove Službe pomogli su i pri angažiranju amicus curiae, njemačkog profesora Rogemana na hrvatskoj strani u završnoj raspravi o subpoeni u 9. mjesecu 1997. te pribavljanju stručne pravne literature potrebne za rad pravnih stručnjaka.
Dana 29.10.1997, MKS je donio odluku kojom se ukida aubpoena duces tecum protiv RH i ministra obrane RH Gojka Šuška.
Ova Služba pružila je pomoć Jadranki Gilumac-Sloković, pravnoj zastupnici ministra obrane Federacije BiH g. Ante Jelavića, protiv koga je također bila podignuta aubpoena u istom slučaju, a koja je također ukinuta.
Request for assistance…
Nakon što je u 2. mjesccu 1997. godine sudsko vijeće suspendiralo odluku o subpoeni uputivši stranke na raspravljanje, tužiteljica Louise Arbour uputila je RH zahtijev za suradnju (Request for…) 19.2.1997. godine. Ovaj zahtijev je po sadržaju bio identičan subpoeni, ali je RH iz formalnih razloga (samo zbog izmjene imena) morala na njega odgovoriti i dostaviti određeni broj dokumenata. MORH je u okviru svojih dužnostı i nadležnosti pravodobno se očitovao prema Uredu za suradnju sa MKS-om i u tri navrata dostavio deklasificirane dokumente po odluci ministra obrane Gojka Šuška, a sve u skladu sa važećim pravnim propisima RH.
U dostavi dokumenata MORH je kao pravni temelj uzeo i pozivao se na točku 8 Sporazuma predsjednika RH dr. Tuđmana i predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, od 21.7.1992. kojim je regulirana suradnja između RH i BiH u otporu srpskoj i crnogorskoj agresiji.
Važno je napomenuti da je ovim sporazumom nazočnost HV-e u BiH međunarodno pravno nesporno legalna stvar.
Facebook
Twitter
WhatsApp
