Kao grom iz vedra neba, jučer je medijima odjeknula vijest da je Bosanac koji je većinu svog života proveo u Kanadi, testamentom ostavio milion KM narodnim kuhinjama u BiH.
Dok svi pričaju o njegovom velikom humanom djelu, malo ko zna da Agan Hodžić, rođen 1932. godine u selu Kovanj kod Rogatice, posljednjih nekoliko godina života zapravo nije bio u Kanadi, već u Bosni, te da je posljednje dane svog života proveo sam u Gerontološkom centru Nedžarići.
Uprkos visokoj kanadskoj penziji koju je primao i novcu koji je zaradio teškim radom u inostranstvu od 1950. godine, Agan, kao što bi neki pomislili, nije živio luksuzno, u nekoj velikoj kući, okružen skupocjenim stvarima, već je boravio u maloj sobi u sarajevskom staračkom domu.
S obzirom na novac koji je imao, za očekivati bi bilo i da je želio neki privatni dom ili barem malo bolju, luksuzniju, jednokrevetnu sobu gdje bi imao veći komoditet, ali skromnom Aganu ni to nije bilo potrebno.
– Skromno je živio u dvokrevetnoj sobi. Imao je jako dobru penziju, nudili smo mu i jednokrevetnu sobu, ali nije htio, insistirao je da bude u dvokrevetnoj. Nije sebi ništa kupovao, nije imao nikakvih prohtjeva. Niko nije mogao ni pomisliti da ima toliko novca, to ničim nije pokazivao niti odavao – kazala je u razgovoru za Faktor uposlenica Gerontološkog centra Adela Bahto.
Prisjeća se kako je Agan bio izuzetno povučen, te da nikada niko s njim nije imao nikakvih problema.
– Bio je povučen i zatvoren. Nije pretjerano izlazio iz sobe osim kada bi išao u grad, rijetko se družio sa nekim, bio je šutljiv. Nije se uključivao u društvene aktivnosti u Centru. Nije bio nešto društven – rekla je Bahto.
Iako smo željeli razgovarati sa nekim od njegovih bivših cimera, to nismo uspjeli, jer je samo još jedan od njih i dalje u Domu, ali nije bio raspoložen za razgovor sa medijima.
Ono što je zanimljivo, priča Bahto, jeste da je Agan Hodžić nekoliko puta bio smještan u Gerontološkom domu, te ga je više puta i napuštao.
– Prvi put je bio smješten kod nas 2005. pa je Centar napustio 2006. godine. Opet dolazi na smještaj 2006, a napušta 2007. godine i treći put dolazi 2009. i ostaje tu sve do smrti 31. decembra 2014. godine – govori Bahto, ističući da je najvjerovatnije tada išao u posjeti bratu i sestri.
Nije imao djece, a supruga Helen sa kojom se oženio i živio u Kanadi, umrla je 2003. godine, nakon čega se Agan odlučio vratiti u Bosnu.
Iako je Agan preminuo 2014. godine, njegova želja zapisana u testamentu, tek se nedavno realizovala kada je u tri narodne kuhinje “Stari Grad”, “Merhamet” i “Crveni križ” stigao njegov novac. Dugo se na novac čekalo zbog sudskog postupka koji se vodio nakon Aganove smrti.
– Vodio se postupak, a malo su ga osporavali njegovi rođaci. Presuda je donesena 29. decembra, odnosno da sve bude kako je on želio i napisao u testamentu – kazala je tetka Zilha iz kuhinje “Stari Grad” dodavši da je Agan želio da novac završi u Bosni, jer je često posjećivao narodnu kuhinju na Baščaršiji gdje je sa uposlenicima pio kafu, te da mu je jedini uvjet bio da novac ide isključivo za hranu.
Izvor: Faktor
