“Svjedočenje o napadima IDIŠ-a na ketibe (jedinice, op.pri.) mudžahida prije proglašenja hilafeta: Zašto je Emrah Fojnica pobjegao iz Sirije u Iraq?
Razgovor Hamde Fojnice, oca i Emraha Fojnice, sina poginulog u Iraqu.
Sva zahvala pripada Allahu subhanahu we teala, Njemu zahvaljujemo na blagodatima upute, neka je salavat na Allahovog poslanika alejhi selam, njegovu porodicu i ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.
Moj razgovor sa mojim sinom o fitni (smutnji) u Siriji polovinom 2014. godine.
Nakon što je moj sin bukvalno pobjegao od nas i otišao na ratište, a da niko od nas nije znao, kao svakom roditelju bilo mi je teško. Otišao je a da se nije ni pozdravio ni sa majkom, a ni sa babom. Znao sam da moj sin Emrah ima velike traume, jer je nepravedno bio zatvoren u istražnom zatvoru u BiH godinu dana u slučaju Mevlid Jašarević i dr., i da se bojao da ga ne zatvore ponovo, ali da će ovo ovako završiti nisam mogao ni pomisliti. Ne želim nikog da krivim za podsticanje da to uradi,ne, on je to uradio kao i svi ostali, a što mi je on lično prenio samoinicijativno.
Nakon što je otišao javio se za par dana i rekao nam gdje se nalazi. U prvi momenat bilo mi je žao, ali ako je moj sin otišao da pomogne napaćeni narod Sirije, bi mi malo lakše. Kroz glavu su mi navirale misli rata u BiH,kad su nama dolazili sa svih strana i pomagali nas .Moj sin je tražio da mu halalimo i ja i majka, normalno mi smo to i uradili.
Međutim, nakon samo malo vremena širi se vijest da se u Siriji ubijaju između sebe muslimani.To mi je bilo kao da mi neko srce vadi, teško nam je palo svima.
Nisam znao kako da stupim u kontakt sa sinom,dani su prolazili i vijesti su bile sve bolnije o sukobu među muslimanima. A onda je zazvonio telefon, nepoznat broj, čuo sam sa druge strane:
Emrah:Selam alejkum babo,suze mi udariše i srce zadrhta, poznah glas.
Hamdo:Alejkumu selam sine moj,kako si?
Emrah:Pa, eto dobro je. Odmah sam htio da saznam šta se tamo dešava.
Hamdo: Sine, želim da tebe nešto pitam.Svašta se priča,a ja tebi vjerujem,ta dešavanja tamo, reci mi da li napadate tamo druge ketibe?
Emrah:Babo,napadamo, ali ne znamo koga, samo dođu po nas, dovedu nas do punkta i kažu da su tamo nevjernici i da moramo napasti.
Hamdo:A Nusra, šta je sa njom sine?
Emrah:Oni su murtedi, otpadnici od vjere, jer sarađuju sa sirijskom oslobodilačkom vojskom koja neće šerijat.
Hamdo:Znaš li da su tamo braća sa kojima si klanjao, bajramovo, iftario itd.?
Emrah:Babo,pokornost emiru.
Hamdo:Sine moj, pokornost Allahu i Poslaniku, a možda je tvoj emir munafik.
Hamdo:Znaš li sine da Allah kaže: “Vjernici kada krenete u boj sve dobro ispitajte Allaha veličajte”.
Emrah:Babo,mi muhadžiri (bosanski dobrovoljci, op.pri.) smo bili zajedno i sastali se da budemo jedna četa.Tražili smo da budemo skupa i da izviđamo.Bilo nas je oko 100,da možemo izviđati jer se dobro poznajemo.Ali, nam nisu udovoljili,nego su nas rasparčali po 4 ili 5 u svaku grupu.
Hamdo:Sine,kad je rat bio kod nas u Bosni, po vama, braća Arapi koji su došli pomoći nisu trebali ići na četnike,već prvo da ubiju tvoju mamu i babu pa tebe s obzirom da nismo imali ništa od islama osim imena.Nit smo klanjali,nit postili, o vjeri nismo ništa znali,samo površno.I reci mi da sam ja tamo u Nusri ili nekoj drugoj ketibi ti bi na mene pucao.Jer bi i tad babo bio murted?
O moj sine, UZMI SABLJU I ODSIJECI SEBI OBJE RUKE,DA NE PUCAŠ NA MUSILIMANE.Kada budemo došli na Sudnji Dan reci Gospodaru moj odsjeko sam ruke da ne čine zulm i ne ubijaju muslimane i one koji nisu naši naprijatelji.
Znaš li sine da jedan daija sad govori da je vadžib da se vratite iz Sirije, kad je čuo šta se tamo dešava?
Emrah:Babo,ja se nemam namjeru vraćati ili pobjeda ili šehadet.
Završio se razgovor,moj sin je šutio,samo mi je rekao da su neki Bosanci već napali punkt jedinice Nurudin ezennki,bili je pobijeno njih više,jer ovi nisu znali ko ih napada. A onda su ovi iz Nurudin ezennki ostavili puške i počeli da trče naprijed kad su vidjeli da su ih u stvari napali muslimani, plakali su i ljubili mrtvu braću,a Emir ČEČENAC, koji je vodio te Bosance je nestao bez traga.
Nakon izvjesnog vremena ponovo poziv, javlja mi se moj sin, ali samo kratko.
Emrah:Selam alejkum babo, kako ste,samo da ti kažem da sam pobjegao u Iraq, da ne ratujem protiv muslimana. Ovdje je sve jasno i čisto,ko je neprijatelj a ko prijatelj.
Hamdo:Više se nismo čuli,a onda, nedugo nakon toga dolazi poruka na arapskom.
Arap:Selamu alejkum,vaš sin Emrah je pogođen snajperom, izgovarajući šehadet nasmijan ispustio dušu.
Hamdo:plakali smo i ja i familija, moj sin nije terorista, nije eksplodirao na pijaci, to je laž, moj sin je pobjegao iz Sirije da ne ratuje protiv muslimana,bilo mi je drago zbog toga i mnogo lakše.
Odlučio sam da obznanim ovu priču,ja Hamdo, otac Emraha Fojnice,kako bi se razotkrile mnoge odvratne stvari koje su radili iz ISIL-a,a krile su se pod tepihom. Allaha uzimam za svjedoka za ove riječi,i razgovor mene i moga sina.Ne bih volio da ova priča bude predmet rasprava među muslimanima ,već pouka SVIMA.
Napisao Hamdo otac Emraha Fojnica. esselamu alejkum”.
