Propust je tim ozbiljniji jer se sve organiziralo preko društvenih mreža, bez osobito sofisticiranih metoda skrivanja
Španske obavještajne službe priznale su da su zakazale u odgovoru na migracijsku krizu u Ceuti jer nisu na vrijeme procijenile razmjere masovnog kretanja ljudi prema španskoj enklavi na sjeveru Afrike.
Kako piše španlski dnevni list ABC, pozivajući se na izvore bliske sigurnosnim službama, pripadnici španske Civilne garde danima su upozoravali nadređene na sve veći broj Marokanaca, koji su nakon presude Vrhovnog suda pokušavali morskim putem stići do Ceute. Presudom je utvrđeno da migranti presretnuti na moru ne mogu biti odmah vraćeni u Maroko.
Vijest o toj odluci brzo se proširila marokanskim društvenim mrežama i postala viralna. Prema dostupnim procjenama, oko 200 ljudi dnevno pokušavalo je preplivati nekoliko stotina metara oko graničnog lukobrana i domoći se španskog teritorija.
Informacije o uspjehu prvih migranata dodatno su potaknule nove pokušaje prelaska granice. Na društvenim mrežama istovremeno se širila glasina da je granični prijelaz El Tarajal potpuno otvoren.
Sigurnosne službe, međutim, nisu uočile da se prema granici iz različitih dijelova Maroka istovremeno kreće hiljade ljudi. Budući da nisu krenuli iz jednog mjesta niti su se okupili na unaprijed određenoj tački, skupine su se spajale putem, a tek su se u blizini granice pretvorile u masu koja je, prema procjenama, brojila oko 60 hiljada ljudi.
Propust je tim ozbiljniji jer se takozvani marš na Ceutu organizirao preko društvenih mreža, bez posebnih sofisticiranih metoda skrivanja. Marokanski mediji uspjeli su ući u jednu od skupina na WhatsAppu, nazvanu Hajma (što na arapskom znači „napad“ ili „juriš“), preko koje su se širili pozivi na prelazak granice.
Otkrili su da je skupinom upravljala osoba koja ima alžirski međunarodni pozivni broj te da su se u jednom trenutku članovima počeli stizati pozivi da promijene smjer i pokušaju ući u Melillu.
„Situacija u Ceuti zakomplicirala se zbog pojačanog nadzora“, poručio je u glasovnoj poruci jedan od sudionika koji je uspio stići do grada. U drugim se porukama navodilo da bi se skupine trebale okupiti u marokanskom gradu Nadoru, a zatim nastaviti prema Melilli i pokušati ući na španski teritorij.
Motivi sudionika bili su različiti. Dio njih tražio je priliku za bolji život u Evropi, dok su drugi, prema policijskim izvorima, prelazak granice doživljavali kao avanturu ili priliku za izazivanje nereda.
Obavještajni izvori s kojima je ABC razgovarao teško mogu povjerovati da takva prijetnja nije mogla biti otkrivena na vrijeme.
„Sastanci se održavaju svake sedmice, a na njima se analiziraju migracijski tokovi i sigurnosni rizici“, navode izvori, opisujući događaje u Ceuti kao epizodu „hibridnog ratovanja“.
Španske službe dio odgovornosti prebacuju na marokanske kolege, od kojih, kako tvrde, nisu dobile pravodobna upozorenja. Sigurnosni izvori ističu da Maroko raspolaže razgranatom mrežom lokalnih doušnika koji prate događaje u svakoj gradskoj četvrti i informacije prosljeđuju vlastima. Zbog toga smatraju malo vjerojatnim da marokanske službe nisu znale za masovno kretanje ljudi iz više gradova prema Ceuti.
Španske sigurnosne službe kritizirale su i zakašnjelu reakciju vlade premijera Pedra Sáncheza, ističući da je mogućnost masovnog dolaska migranata već bila predviđena nacionalnim sigurnosnim planovima.
„Ta je mogućnost bila predviđena i postoji plan za postupanje u svakoj od mogućih situacija“, tvrde izvori.
Nakon izbijanja krize prioritet španskih službi postali su ponovno uspostavljanje nadzora nad Ceutom, jačanje sigurnosti u Melilli te identifikacija osoba koje su odlučile ostati u Španiji. Taj će posao ponovno zahtijevati saradnju s marokanskim službama, iako je međusobno povjerenje nakon ovih događaja ozbiljno narušeno.
ABC piše da među onima koji su zatražili ostanak u Španiji i nisu se dobrovoljno vratili u Maroko prevladavaju mladi pripadnici generacije Z. Riječ je o mladima koji u svojoj zemlji ne vide perspektivu, zarađuju oko 350 eura mjesečno, čime si mogu priuštiti tek život u siromašnim četvrtima.
Oni koji bi željeli stići do kontinentalnog dijela Španije moraju proći dugotrajan pravni postupak, koji uključuje podnošenje zahtjeva za azil i čekanje odluke nadležnih tijela.
Velik dio onih koji su ušli u Ceutu ipak se ubrzo vratio u Maroko. Neki su odustali nakon što su se suočili s pretrpanim prihvatnim centrima te nedostatkom hrane, vode i smještaja. Drugi su grad napustili u roku od 24 sata jer su prelazak granice od početka doživljavali kao avanturu ili oblik zabave.
