U vrijeme zasjedanja PIC-a Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99 uputila je otvoreno pismo članovima Vijeća za implementaciju mira (PIC).
“Asocijacija nezavisnih intelektualaca KRUG 99, kao dio civilnog društva Bosne i Hercegovini, okuplja renomirane intelektualce i članove akademske zajednice, koji redovito na sesijama Kruga 99, preko tri decenije razmatraju različita pitanja koja se tiču društvenog i političkog života u zemlji. Isto tako, u okviru odredbi Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Daytonski mirovni sporazum), KRUG 99 je u proteklom vremenu imao kontakte i saradnju sa Uredom visokog predstavnika, sarađujući sa različitim osobama koje su bile imenovani visoki predstavnici u različitim razdobljima.
Međutim, u zadnje vrijeme, Krug 99 je uočio nekoliko izrazito problematičnih aktivnosti koje dolaze iz Ureda visokog predstavnika, te vas putem ovoga otvorenog pisma želimo upoznati o
tome, vjerujući kako ćete poduzeti odgovarajuće korake da bi se pomenute nepravilnosti otklonile.
1. Upoznati smo sa Zaključcima PIC-a iz 1997. godine, kojim se uvode „Bonska ovlaštenja“ visokog predstavnika, kao jedna plemenita namjera da se postratnoj Bosni i Hercegovini pomogne u izgradnji samoodrživih i funkcionalnih državnih institucija.
2. Ipak, kada se pogleda tačku IX, Zaključaka PIC-a iz Bona, 1997. godine, kojom se visokom predstavniku daju „Bonska ovlaštenja“, onda je potrebno ukazati na nekoliko bitnih stvari:
a) U tački IX/2 u stavovima a. i c. govori se o „zajedničkim institucijama“ što je suprotno odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz januara 2023. godine, kojim je taj termin utvrđen kao neustavan, te da je jedini ispravan termin „institucije Bosne i Hercegovine“.
b) U tački IX, nedvosmisleno je rečeno da visoki predstavnik može donositi obavezujuće odluke koje za cilj imaju stvaranje mogućnosti za nesmetan rad, kako je pogrešno navedeno „zajedničkih institucija“, čime se očito mislilo na isključivo državne institucije Bosne i Hercegovine.
c) U tački IX/2b jasno je utvrđeno da visoki predstavnik donosi privremene mjere kada strane ne mogu postići dogovor i čije je trajanje ograničeno sve dok Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ili Vijeće ministara ne donese odluku u skladu sa Daytonskim mirovnim sporazumom u određenoj oblasti i tretiranom pitanju.
d) U tački IX/2c jasno je utvrđeno da se obavezujuće odluke mogu odnositi i na druge mjere, kojima se obezbjeđuje nesmetan rad „zajedničkih institucija“ (institucija Bosne i Hercegovine) kako bi se obezbijedila implementacija Daytonskog mirovnog sporazuma.
3. Imajući u vidu izneseno, upitno je da visoki predstavnik poseže za donošenjem odluka koje očito nisu dijelom njegovog mandata, kao što je to odluka od 2. oktobra 2022. godine, kojim je izvršena intervencija samo u jednom bh. entitetu, a da pri tome ne postoji „druga strana“ koja otežava implementaciju civilnog aspekta mirovnog sporazuma. Ako se ima u vidu da u toj intervenciji nije postojala „druga strana“ i da se obavezujuća odluka odnosi isključivo na jedan bh. entitet – Federacija Bosne i Hercegovine, onda je sasvim jasno da se ne radi se o institucijama Bosne i Hercegovine na koje se isključivo odnose Bonska ovlaštenja.
4. Upoznati smo sa odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa odlukama visokog predstavnika od 2. oktobra 2022. godine, ali smo isto tako upoznati da ta odluka nije donesena većinom glasova imenovanih sudija, već je predsjednik Ustavnog suda iskoristio „dvostruki glas“, što u javnosti stvara osjećaj da se radilo o političkoj, a ne o pravnoj odluci (posebno ako se pročita izdvojeno mišljenje troje ustavnih sudaca).
5. Naglašavajući da se u Zaključku PIC-a iz 1997. godine, izražava zabrinutost zbog nepostojanja jakih multietničkih političkih stranaka, a da odluke visokog predstavnika od 2. oktobra 2022. i 27. aprila 2023. godine postojanje multietničkih političkih stranaka čine besmislenim, postavlja se pitanje šta je stvarna namjera OHR-a i visokog predstavnika u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, kao državu ravnopravnih građana.
6. Odluka visokog predstavnika od 27. aprila 2023. godine, kojim je on suspendirao na 24 sata ustav jednog od dva entiteta, i tom prilikom donio i „privremenu odluku“ koja će stupiti na snagu nakon godinu dana, u potpunoj je suprotnosti sa članom IX, Zaključaka PIC-a iz 1997. godine. Privremene odluke visokog predstavnika imaju ograničeno trajanje sve dok Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ili Vijeće ministara ne donesu odgovarajuće odluke, a koji u konkretno navedenoj stvari čak ni nemaju nadležnost da donese odluke koje se tiču entitetskih ustava.
7. Informacija koja se pojavila u javnosti da visoki predstavnik namjerava donijeti novu odluku, kojom navodno planira izmijeniti i Krivični zakon Bosne i Hercegovine, na način da je neprovođenje odluka visokog predstavnika krivično djelo, na snovu svega navedenog je upitna. Daytonski mirovni sporazum je internacionalni ugovor koji se implementira u okviru Bečke konvencije o ugovornom pravu, što podrazumijeva da se potpisnicama sporazuma ne mogu nametati dodatna prava i obaveze, koje izlaze izvan okvira ugovora.
8. Najavljene aktivnosti i eventualna odluka visokog predstavnika po pitanju državne imovine, posebno ako se uzmu u obzir njegove izjave o ovoj problematici djeluju uznemirujuće, jer se ne radi o pitanju koje spada u implementaciju civilnog aspekta mirovnog sporazuma. Ovo pitanje je svakako već riješeno kroz ustavne odredbe o kontinuitetu zakona koji su važili prije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
Ako se tome pridoda da opća i javna dobra kao što su rijeke, more, riječne i morske obale, voda, zrak, frekvencije i drugo, ne mogu imati vlasnika, niti bilo koje fizičko ili pravno lice može ostvariti pravo vlasništva nad općim i javnim dobrima, onda su namjere visokog predstavnika da imovinu (uključujući opća i javna dobra) podijeli između entiteta i kantona, jako upitne, zabrinjavajuće i pravno neodržive.
9. U široj javnosti BiH postoji opravdana zabrinutost o pravcu reforme izbornog zakonodavstva, kojoj mora prethoditi reforma Ustava Bosne i Hercegovine na način da se državni Ustav u potpunosti uskladi sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. A posebno da se svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigura jednako aktivno i pasivno biračko pravo. Tek nakon toga, moguće je obaviti reformu Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, kao i neophodno usklađivanje entitetskih ustava sa državnim Ustavom. Istovremeno, nužno je uzeti u obzir mišljenje Venecijanske komisije iz 2005. godine u dijelu koji govori o reformi Doma naroda (zakonodavni organ vlasti čiji delegati se ne biraju na izborima, već ih delegiraju političke stranke) u skladu sa evropskim standardima i praksom. Svjedočimo da je danas Dom naroda BiH mjesto političkih blokada i ucjena.
Vjerujemo da ovim otvorenim pismom dajemo doprinos implementaciji civilnog aspekta mirovnog sporazuma, ukazujući na jedan dio nepravilnosti i nedosljednosti, s pravom očekujući da će članovi PIC-a razmotriti navode ovog pisma i poduzeti odgovarajuće korake”. navodi se u pismu kojeg smo integralno objavili.
