Nije se znalo tko pije, a tko plaća. Svi su u sekundi jurnuli unutra u želji da što prije uđu i zauzmu sjedalicu. Ja nisam mogao vjerovati svojim očima. Tih 60-ak ljudi guralo se između sebe, gurali su ovog čovjeka u kolicima, preskačući ga i odgurujući kolica, a nitko jednostavno nije mario za njega
Pravi junaci, odnosno normalni ljudi koji u ovom nenormalnom svijetu žele pomoći i po tome se razlikuju od onih koje je briga samo za sebe, žive tu, u blizini, u našoj ulici i nisu izmišljeni likovi.
Upravo takvi ljudi zaslužuju najveće poštovanje i nagrade, iako oni to što rade ne rade zbog nagrada i “svjetla pozornica”, već svoja dobra djela rade jer su samo ljudi. Jedan takav, koji zaslužuje naklon do poda i koji bi na kraju krajeva trebao dobiti i Nagradu grada Splita jer je pokazao kako se ljudi trebaju ponašati je Ante Bonacin, vozač u JGP “Promet”, koji je u srijedu svojim djelom zaslužio pažnju javnosti, prenosi Slobodna Dalmacija.
Samozatajni Ante je, nakon što je dovezao autobus na stanicu, na kojoj je bio invalid u kolicima, otvorio vrata tog “svog” busa kako bi invalid i ostali koji su čekali ušli u bus. Naravno, Ante je kao normalan čovjek pretpostavio da će 50-60 ljudi sa stanice koji su čekali petnaesticu pustiti u nju prvo invalida u kolicima, da uđe preko platforme. No, kako je među tih 50-60 ljudi većina bila onih koje nije briga za invalida, dogodilo se upravo suprotno.
– Svi su oni ušli u bus i ostavili čovjeka vani. Nisam mogao doći sebi od šoka, nisam vjerovao svojim očima – kazuje Ante.
No, da bi priča bila potpuna, krenimo od početka.
– Vozio sam liniju broj 15 na relaciji Duilovo – Trajektna luka i u 10.15 sati došao sam na autobusnu stanicu na Žnjanu, pokraj “Tommyjeve” samoposluge. Dok sam vozio prema toj stanici, vidio sam čovjeka u invalidskim kolicima koji je, vidjevši bus, digao ruku kako bih ja mogao zadnja vrata busa postaviti upravo na ono mjesto gdje se on nalazi, da bi preko platforme kolicima ušao u autobus. I kada sam stao, otvorio sam prednja i ta stražnja vrata gdje je platforma. U tom trenutku je u busu bilo 7-8 ljudi, a vani je na stanici bus čekalo njih 60-ak – priča Ante.
Čim je Ante otvorio vrata, nastao je stampedo.
– Nije se znalo tko pije, a tko plaća. Svi su u sekundi jurnuli unutra u želji da što prije uđu i zauzmu sjedalicu. Ja nisam mogao vjerovati svojim očima. Tih 60-ak ljudi guralo se između sebe, gurali su ovog čovjeka u kolicima, preskačući ga i odgurujući kolica, a nitko jednostavno nije mario za njega. Svi su oni željeli u bus, kao da bježe od sigurne smrti. I kada su svi ušli, svi osim čovjeka u kolicima, morao sam reagirati, jer ono što su oni napravili nije ljudski – kazuje Ante.
Tada im je Ante održao govor.
– Žalosno je da ja od 35 godina moram vama ovdje na ovakav način držati sat kulture, ljudskosti i psihologije. Sramite se! Kako ste odgojili svoju dicu i unučad kad se vi ovako ponašate? Vidite li sebe u što ste se pretvorili? Sramite se… – govorio je Ante, onako ljudski, iz duše.
– Pitao sam ih srame li se svog postupka i kako im nije neugodno tako gurati čovjeka u kolicima, a pritom uopće ne promisliti o tome kako bi on trebao imati prednost pred svima njima. Onda sam im rekao da sada svi lijepo iziđu iz busa, jer da čovjek u kolicima ima prednost u odnosu na njih. Nisu htjeli, pobunili su se i nešto mrmljali sebi u bradu. Kada sam vidio da ne žele izići vani, ugasio sam motor, došao na sredinu autobusa i rekao im da ja radim do 16 sati, da imam kutiju cigareta kod sebe i da mogu cijeli dan stajati na ovoj stanici. Kada su vidjeli da je vrag odnio šalu, napustili su bus, samo ih je nekoliko ostalo unutra.
Pajdo, dok sam ja vozač ovog busa, neće nitko prije tebe ući u njega, rekao sam čovjeku u kolicima, koji se ‘kuhao’ na suncu, dok se ‘gospoda’ iz busa nisu udostojila izići vani – kazuje Ante.
U tom trenutku je neko spustio rampu čovjeku u kolicima i on je konačno ušao u bus.
– Tada sam ja zatvorio zadnja vrata, na koja je ušao invalid i otvorio ponovno prednja vrata, kroz koja je ovih 60-ak putnika ponovno ušlo u bus. Naravno, protestirali su što ih puštam samo na prednja vrata. Tek tada sam mogao krenuti prema gradu. Došavši na Pazar, čovjek u kolicima je uz moju pomoć napustio bus te mi je stisnuo ruku i zahvalio na onome što sam uradio. Ma ja ustvari nisam uradio ništa i nije mi drago da jedna ovakva priča zauzima toliko prostora u medijima. Napravio sam samo ono što bi svako normalno ljudsko biće moralo uraditi. Radi se o ljudskosti i ničemu više – zaključuje Ante.
Antu su kontaktirali iz Grada Splita te mu je u utorak u 10 sati zakazano primanje kod Andre Krstulovića Opare, splitskoga gradonačelnika.
Izvor Slobodna Dalmacija
