Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nema nijednog muslimana u čijem srcu postoji i trun imana, a da u petak navečer nije osjetio neopisivi strah i tugu i da oka nije mogao sklopiti nakon vijesti da je turska vojska izvršila državni udar i da je srušila legalno izabranu vlast na čelu sa neustrašivim vođom i gazijom, predsjednikom Redžepom Tayipom Erdoganom. Kao što nema nijednog nevjernika niti munafika, koji u svom srcu ima i trunku munafikluka, (makar poderao koljena klanjajući namaz), a da ih ta vijest nije obradovala i da nisu likovali zbog konačnog ”pada” Erdoganove vlade i njegovog odlaska sa vlasti. Upravo onako kako ih Kur'an opisuje: ”Ako postigneš uspjeh, to ih ogorči: a kad te pogodi nesreća, oni govore: ”Mi smo i ranije bili oprezni”, i odlaze veseli.” (Et-Tevba, 50.) Međutim, hvala Allahu, na kraju tog dana ili te noći, u osvit subotnje zore, tuga i briga iskrenih muslimana i muslimanki u Turskoj, ali i diljem svijeta, pretvorila se u neopisivu radost, sreću i veliki trijumf i pobjedu, a nevjerničko-munafička početna radost i nada, pretvorili su se u neopisivu tugu, razočarenje i potpuni poraz i poniženje. Očekivali su nevjernici i munafici da će turski lav pobjeći pred čoporom lukavih lisica koje su se ogrnule u vučiju odoru, pa su se opasno prevarili i razočarali.
Pa su u ovom, kao i u svim prošlim, ali i budućim porazima, ako Bog da, najviše ličili Iblisu koji je na Dan Bedra, nakon što je nahuškao nevjernike da se bore protiv Muhammeda s.v.s. i njegovih ashaba i nakon što je vidio da će nevjernici biti poraženi, pobjegao sa bojnog polja, uzvikujući: ”Ja nemam ništa sa vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava.” (El-Enfal) I koji, u danima hadža, kada se vjernici okupe na Arefatu da slave i veličaju Allaha (kao što su Turci slavili Allaha jurišajući goloruci na tenkove), sam sebe udara po licu od silnog jada i poniženja što ne uspijeva da odvrati muslimane od islama.
Neuspjeli pokušaj vojnog udara u truskoj, jasan je dokaz da je pobjeda od Allaha, da Allah pomaže iskrene vjernike makar se sav dunjaluk digao protiv njih. To je jasan dokaz da iskrena vjera u Allaha i jedinstvo muslimana donose pobjedu, a ne silno oružje i oruđe, ne crno i bijelo zlato, i da će konstantno gorčinu poraza i poniženja kušati oni muslimani i muslimanski vladari koji se više boje Cionista, Amerike i Rusije, nego Allaha, oni koji zbog duhovnog slijepila i silnog kukavičluka sklapaju saveze sa najvećim dušmanima muslimana protiv vlastitog naroda, samo zato što strahuju za svoje bijedne živote i što se nadaju da će svojim izdajstvom i poltronstvom ušićariti štogod za sebe od dunjalučkih dobara.
I na koncu, veličanstvena pobjeda turskog naroda u petak navečer, dokaz je da su se u Turskoj rodile i odgojile nove generacije Turaka muslimana, Turaka fatihovskog kova i duha, što će reći da su to, ako Bog da, ponosne i pobjedničke generacije koje su u svima nama probudile nadu u bolje sutra islamskog ummeta, nadu da je zora islama i muslimana, zaista, blizu.
