Autor: Amir Hasanović
Po ulasku u Tuzlu Vojni sud osudio je na smrt, služeći se floskulama “revolucionarna pravda” i “u ime naroda”, mnoge nevine Bošnjake iz Sedamnaeste istočnobosanske divizije.
Teška mučenja ovih ljudi su išla do te mjere da su oni sami molili svoje katile da ih ubiju.U jednoj od prostorija našli su se skupa zemljoradnik iz Puračića kod Lukavca Kadraga Razić i direktor tadašnje tuzlanske gimnazije Omer Džudžo.
Pašaga Razić, tada tridesetogodišnjak je doveden iz Lukavca sa još dvanaest uhapšenih Bošnjaka. Kao pripadnik ,,zelenog kadra,, učestvovao je sa svojom jedinicom u odbrani muslimanskih sela na padinama Ozrena od upada ozrenskih četnika. Pokazao se u odbrani sela Turija i promovisan je u komandira mitraljeskog odjeljenja.Cijeli rat su uspijevali da obezbjede mir i sigurnost svima na teritoriji Lukavca i podozrenskih sela.
Dolaskom partizana na vlast ovi ljudi su pohapšeni i odvedeni u tuzlanske kazamate koji su bili pod kontrolom OZNE. Danima su ih mučili i podvrgavali raznim neljudskim metodama.Po pričama Osmana Redžića koji je preživio ovu torturu i preselio na onaj svijet 1998. godine,to su bile strahote koje je teško opisati.
Stražari i mučitelji su izvodili jednog po jednog u hodnik i vezali ih naglavačke o lance.Zatim bi ih tukli motkama po rebrima.
Kadragu Razića su skupa sa Omerom Džudžom posjeli na stolice i na drugu stolicu im stavili bose noge.Dva stražara su sjela na njihove noge dok su ih druga dvojica antenom od radio stanice šibali po tabanima. Ljudski um niti na trenutak ne može zamisliti tu bol i patnju tih jadnih ljudi.
Punih pedeset dana trajalo je mučenje ovih jadnih ljudi. Hranjenisamo hljebom i slanom vodom i prebijani na sve moguće načine dočekali su suđenje 6. juna 1945. godine. U sudnicu su uveli Pašagu i Omera. Jedan od svjedoka zločina i izdaje koju su im lažno prišili bio je i Stevo Kupres, brat Miloša Kupresa koji je sa svojim četničkim odredom sa Ozrena pokušao napasti muslimansko selo Turiju i u tom sukobu sa muslimanskom milicijom poginuo. Nikada nije bio u partizanima nego u četničkom odredu koji je lično predvodio.
6. juna 1945., Pašaga i Omer su osuđeni na smrt strijeljanjem. Za njihove mezare nikada se nije saznalo.
Tako su rahmetli Pašaga i Omer postali ratni zločinci, a Miloš Kupres narodni heroj po kojem je do 92. godine u selu Turija osnovna škola nosila njegovo ime. U istom onom selu koje je on krenuo da popali i potjera muslimansko stanovništvo. Te iste 1992. godine sa istog mjesta kao i 1942. četnici su krenuli da spale Turiju i protjeraju Bošnjake.
