Centar za političke studije i istraživanja Zejtuna iz Bejruta objavio je studiju pod nazivom «Obzorja širenja strateškog utjecaja Rusije na Bliskom istoku». Rusija Vladimira Putina želi povratiti utjecaj na svjetskoj političkoj sceni koji je izgubila raspadom SSSR-a i vješto koristi američku neodlučnost kada su u pitanju intervencije u regionalnim sukobima. Ipak, vrlo dobro pazi da ne prekorači američke crvene linije i vješto izbjegava ugrožavanje američkih interas, svjesna da je Bliski istok zona utjecaja SAD-a.
Bliski istok je na strateški važnom geografskom položaju i obiluje prirodnim resursima, stoga, iako ruska vanjska politika ima mnogo drugih prioriteta, poput odnosa sa SAD-om, EU, Kinom, Azijskim zemljama u razvoju, i Rusija, ako želi da se nametne kao nezaobilazan svjetski politički faktor, ne može zanemariti to područje. Svoj utjecaj na Bliski istok želi vratiti unapređivanjem političkih, ekonomskih i vojnih odnosa sa Iranom, Sirijom, Turskom, Irakom i Egiptom. Anarhično stanje i ratovi koji se vode u zadnjih nekoliko godina, pružili su Rusiji priliku da se na svjetsku političku scenu vrati kao nezaobilazan politički faktor.
Ruska politika na Bliskom istoku je vrlo pragmatična i temelji se na ostvarenju zajedničkih interesa sa određenim zemljama u regiji, nastojeći da sa svim zemljama imaju izbalansirane odnose.
Moskva smatra da Arapsko proljeće, iako je u početku bilo spontano, nije takvo ostalo do kraja. Odnosno, da su SAD svojim podsticanjem usmjerile dešavanja u određenom pravcu, involvirajući se u toj mjeri da su se odrekle najvažnijeg saveznika – Hosnija Mubaraka.
Vojna intervencija u Siriji
Polazna tačka ruskog utjecaja u regiji jeste utjecaj u Siriji. Prvi put od završetka Hladnog rata, Moskva je poduzela preventivnu akciju i direktno intervenirala u stranoj zemlji, ali od samog početka zvanična Moskva vodila je računa da njena intervencija ima zakonski legitimitet u međunarodnom pravu, stoga je intervenciji prethodio sporazum između Asadovog režima i ruskih zvaničnika.
Ruska vojna intervencija spasila je Asadovu vojsku od potpunog kraha, Rusija je zadržala svoju pomorsku bazu u Tartusu, uspostavila vazduhoplovnu bazu u Hamiminu kod Lattakije, postavila protivavionski raketni sistem S-400. Može se reći da je Rusija ostvarila najveći broj svojih ciljeva u Siriji i nametnula se kao nezaobilazan faktor u rješavanju tamošnje krize.
Savez sa Iranom
Između dvije zemlje postoji veoma jaka veza i saradnja u različitim oblastima, ali i nesuglasice oko nekih pitanja. U slučaju sirijske krize i odnosa sa SAD-om dvije zemlje pokazuju solidan nivo konzistentnosti. Općenito, Rusija pruža Iranu veliku podršku, unatoč tome što je u Vijeću sigurnosti UN-a glasala za sankcije Iranu zbog njenog nuklearnog programa. Ipak, iako se Rusija protivi iranskom razvijanju nuklearnog programa u vojne svrhe, podržava pravo Irana da posjeduje nuklearnu tehnologiju i koristi je u miroljubive svrhe.
Rusija se najvjerovatnije ne bi odlučila za intervenciju svoje avijacije u Siriji da nije iranske intervencije na kopnu u vidu stranih šiijskih milicija. Uprkos zajedničkim intereseima, dvije zemlje su vrlo oprezne u međusobnoj saradnji: Iranski interes je da se Rusija što više uplete u sukob u Siriji – Rusija se za sada zadovoljava zračnim udarima i akcijama specijalnih snaga.
Sporazum sa Turskom
Moskva i Ankara uspjele su prevazišli krizu nastalu nakon turskog obaranja ruskog aviona i, uprkos suštinskim političkim razlikama vezano za sirijsku krizu, uspjeli su nastaviti ekonomsku saradnju. Prevazilaženje krize omogućilo je Turskoj da krene u ostvarenje svog plana o sigurnoj zonu na granici sa Sirijom – plana kojeg su SAD odbijale podržati cijelo vrijeme – i vojnom intervencijom na tlu Sirije uspostavi novu realnost i osujeti planove kurdskog PYD-a.
Pored svega navedenog, valja znati da se odnosi između dvije zemlje primarno temelje na ekonomskom interesu, naročito u domenu energije, plina, poljoprivrede i građevinarstva.
Irak
Odlični odnosi sa Iranom otvorili su vrata Rusiji za dobru saradnju sa postsadamovskim, šiijskim, Irakom. Rusija nastoji da to iskoristi za saradnju u oblasti energije i plasiranje svoga naoružanja.
Rusko-saudijski odnosi i manjak povjerenja
Ove dvije zemlje nikad nisu imale posebno dobre odnose, a trenutno postoje vrlo oprečni stavovi o niz pitanja kao što su odnosi sa Iranom i budućnost Sirije. Rusija, pak, na Saudijsku Arabiju gleda kao na zemlju iz koje ruskim muslimanima dolaze radikalne ideje koje Rusi smatraju prijetnjom za nacionalnu sigurnost.
Ipak, u posljednje vrijeme postoji izvjesno zbližavanje oko zajedničkih interesa kao što je cijena nafte. Saudijska Arabija sve više uviđa da joj je itekako potrebno da razvija odnose sa moćnim zemljama izvan utjecaja SAD-a, stoga je za očekivati da će se približavanje dvije zemlje nastaviti.
Rusija i Egipat – ponovno približavanje
U doba Abdul Nasera Egipat i tadašnji Svojetski savez imali su dobre odnose, ali kasnije se Egipat približio SAD-u. Nakon dolaska na vlast Abdulfettaha Sisija, odnosi između dvije zemlje su sve bolji. A zahvaljujući saudijskom novcu, Sisi je sa Rusima sklopio, za njih, veoma unosan sporazum o kupovini naoružanja. Analitičari tu pogodbu smatraju kupovinom ruske političke podrške, jer se egipatska vojska primarno oslanja na američko naoružanje.
Odnosi sa Izraelom i palestinsko pitanje
Odnosi između Rusije i Izraela mogu se opisati kao dobri, iako Rusija ne podržava sve izraelske stavove, za razliku od SAD-a, tradicionalnog izraelskog saveznika. Rusija se ne slaže sa Izraelom u pogledu Irana, te Hezbolaha i Hamasa – koje Rusija ne smatra terorističkim organizacijama – , tako da je njen odnos prema Izraelu dosta rezerviraniji u poređenju sa odnosom SAD-a.
Otežavajuće okolnosti
Američki utjecaj. Regionalni američki saveznici mogu biti izrevoltirani načinom kako se Obamina administracija postavila prema krizama u regiji, ali valja znati da Rusija do sada nije ugrozila američke interese na Bliskom istoku.
Slabe finasijske mogućnosti Rusije. Moskva se nalazi u ekonomskoj krizi zbog pada cijena nafte i ekonomskih sankcija nametnutih od strane EU.
Dugotrajnost sirijskog rata. ukoliko bi rat u Siriji, što je moguće, potrajao još dugo Rusija će biti dovedena u situaciju da se ekonomski iscrpljuje, na što nije spremna – gubici i šteta koju može pretrpjeti, mogli bi biti mnogo veći od koristi
Zavisnost od Irana u izgradnji odnosa sa nekim zemljama. Dobra saradnj sa Iranom jest prilika za Rusiju, ali i prepreka u izgradnji odnosa u regiji. Tako, naprimjer, razvijanje snažnih ekonomskih odnosa sa Irakom itekako zavisi od Irana, prema kojem iračke šiijske vlade imaju gotovo podanički odnos.
Ispreplitanje njenih interesa sa interesima dvije zemlje u međusobnom neprijateljstvu. Ovo bi moglo vrlo negativno utjecati na ruske interese ukoliko dođe do sukoba između Irana i Izraela, stoga je Rusija vrlo oprezna.
Unutrašnje prilike. To je najvažniji faktro, ali on je bitan dugoročno i odnosi se na nesposobnost Rusije da se izgradi kao zemlja institucija, usljed čega je neizvjesno kojim putem će ići Rusija nakon Putina.
U zaključku studije kaže se kako je ruski utjecaj na Bliskom istoku u usponu. Prema toj situaciji, ističe se u studiji, sunijske islamske i narodne-patriotske snage imaju izražen negativan stav. Ruska politika na Bliskom istoku temelji se na krucijalnim interesima te zemlje koji se tiču nacionalne sigurnosti, stoga je Rusima očuvanje tih interesa važnije od stremljenja naroda u zemljama regije.
Pripremio: Abdullah Nasup
