Ovdje može dobiti besplatni dnevni obrok svako ko to sebi ne može da priušti, rijedak je natpis u našoj zemlji, ali se može pročitati na piceriji “Mehdijano” u Ilijašu.
Već drugu godinu tako u ovoj piceriji topli obrok svakodnevno dobija 13-14 standardnih osoba, ali je veći broj onih koji odavde nisu otišli gladni a nisu morali da plate jelo.
U početku je bilo i donacija, uglavnom stranaca kad dođu tokom ljeta u turističku posjetu BiH, ali danas donatora gotovo i nema. Ipak, uporni su u nakani da pomognu gladnima vlasnik picerije Mehdija Hodžić i porodica.
Njega, nažalost, nismo zatekli prilikom posjete, ali njegovi uposleni ističu da je “gazda uvijek bio takav”. Moguće da je to i zato što je i sam, kako pričaju, sa 15 godina došao u Sarajevo iz Sandžaka bez ičega, a uspio je. Osim picerije, ima i agenciju za nekretnine, dok je ranije imao butik, pa je i tada siromašnima dijelio obuću i odjeću koja mu ostane.
“Svakom znači siguran obrok, a pogotovo siromašnom. Ima dosta onih što ne mogu da plate jelo. Ima izbjeglica, ljudi koji nemaju primanja. Bila je baš žena sa djetetom sa posebnim potrebama. Ona je platila jelo, ali smo obrok njenog djeteta pisali na gazdu. Dođe nam troje-četvoro iz ‘samačke kuće’. To je kao kolektivni centar. Ima jedan čovjek koji živi u podrumu zgrade. Znamo sve ljude u Ilijašu, znamo ko ima i ko nema, a i vidi se na čovjeku”, priča radnik picerije Arnes Omerović.
Kaže da, naravno, dozvole siromašnim ljudima da izaberu šta bi pojeli taj dan, a nude pice, kuhana jela, piletinu…
Igor Bogdanović, koji na neki način vodi ovu radnju, ističe da su u pitanju većinom porodice pa obrok nose kući, ali i da oni sami iz picerije dostavljaju hranu ljudima za koje znaju da nemaju, ali ne mogu da dođu.
“Nosim, recimo, za dvoje starih ljudi u Malešićima. Ima ljudi i iz Donje Vogošće. Naše kuharice kažu kad čuju da nekome treba. Imamo i kupone. Svi dobri ljudi mogu uplatiti obrok za nekoga ko to sebi ne može priuštiti. Obrok je pet KM. Taj kupon mogu dati i nekome kome oni hoće. Naravno da ovdje dođu i mogu doći ljudi koji nemaju taj kupon”, priča Igor.
Naglasio je da gazda, ako procijeni da je neko sposoban da radi a traži obrok, zna ponuditi ljudima i posao jer im posebno pred sezonu treba radnika, ali i da je do sada to prihvatilo njih dvoje-troje. “Bio je jedan momak iz Nišića, socijalni slučaj. Dobio je posao, bio je prijavljen. Gazda mu je dao da živi kod njega, obukao ga i obuo. Radio je jedno vrijeme i kasnije se vratio kući jer su mu roditelji ostali sami, ali je našao posao u blizini”, ispričali su radnici picerije, koja sedmično picom počasti članove Udruženja djece sa posebnim potrebama.
Posjetili smo i takozvanu samačku kuću. Neki od stanara nisu ni znali za ovu akciju picerije, ističući da je tu dosta siromašnih kojima bi jelo dobro došlo. Neki su čuli da njihova komšinica ide po taj obrok, ali su iz stana na koji su nas uputili to negirali. Komšije su prokomentarisale da ih je možda i sramota. Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.
Izvor: Nezavisne novine
