Piše: S. Sulejman
Teško da bi iko mogao jasno definirati suštinu posljednjih događaja u Bosni i Hercegovini. Za sad je jasno tek nekoliko činjenica. Opravdan zahtjev obespravljenih naroda i građana u BiH, koje kao taoce već decenijama drže Beograd i Zagreb uz asistenciju Međunarodne zajednice, preko noći pao je u zaborav.
Vapaj sirotinje obesmišljen je radom plenumima na kojima se može čuti sve i svašta i ništa logično. Zaključci koji se pojavljuju u javnosti tek su puki telefonski diktati iz tamo nekog centra. Hem što su gladni, plenumaši pokazuju krajnju nepismenost i artikuliraju najprimitivnije gluposti. Najprije traže smjenu Vlade a potom da im ta „smijenjena” Vlada donese zakone.
A kad se glad i neznanje spoje civilizacije nestaje. Vlada zakon džungle. Dokazivati nesposobnost bošnjačkih političara davno je ispričana priča. Njihova sebičnost glavni je uzročnik ambijenta haosa. Međutim, strateške poteze u tom haosu vuče neka tajna, nevidljiva ruka. Na stranu to što su raznorazni isluženi likovi i ideologije vidjele priliku da urlike masa iskoriste za reanimaciju ličnih ciljeva, na kraju se zorno prokazuje Strateg koji zna šta radi i koji je sve te male bošnjačke, pa i bosanskohercegovačke partikule, detaljno isplanirao pa ih aktivira kad mu koja zatreba, poput lutki u predstavi.
Zadovoljna publika (a u ovom slučaju to je cijela Evropa) plješće na kraju svake scene. Ciljevi lažne revolucije odavno su proklamirani i svi smo ih čuli bezbroj puta. Denacionalizirani Bošnjaci ( njih je preko 50 %) i građansko uređenje bošnjačkog životnog prostora.
Neshvatljivo je da su se tek u povojima svojih anahrono nelogičnih plenumskih tlapnji Plenumaši izborili da u svakom kantonu smijene samo Bošnjake. Tamo gdje je Bošnjak premijer smjenjuje se premijer, tamo gdje je Bošnjak predsjednik Skupštine smjenjuje se predsjednik.
Dok traju pregovori Plenumaša sa „vlastima” Bošnjaka nigdje nema iako se u isto vrijeme betoniraju granice Herceg Bosne i doziđuje još jedan sprat na međi između RS i prostora na kojem žive Bošnjaci. Ako odvrtimo sjećanja unazad shvatit ćemo zašto je nakon „Ničije zemlje” nagrađen film Danisa Tanovića „Berači sirovog željeza”.
Bošnjake treba pretvoriti u evropske bijele cigane. Plenum to iz dana u dan sve više dokazuje.
