Piše: Remi Piet
Stranka krajnje desnice Nacionalni front prvi put je pobijedila na nacionalnim izborima u Francuskoj. Nakon prvog kruga regionalnih izbora, stranka Marine Le Pen vodeća je politička sila u francuskoj politici, ispred tradicionalnih socijalističkih i republikanskih stranaka.
Osvojivši veći broj glasova u šest regija od njih 14, šansa da taj ksenofobni pokret zadobije kontrolu nad još najmanje dvije regije – Nord-Pas-de-Calais na sjeveru i Provence-Alpes-Cote d'Azur na jugu – povećana je neodgovornom odlukom Nicolasa Sarkozyja da odbije bilo kakav savez sa socijalističkom strankom predsjednika Francoisa Hollandea protiv Le Pen, u nadi da će povećati svoje šanse za uspjeh na predsjedničkim izborima 2017. godine.
To je rezultat koji ima historijski značaj. Nacionalni front zabilježio je najbolji rezultat tokom evropskih izbora prošle godine. Ta stranka pribjegla je antibriselskoj retorici u pravom trenutku i tako se uspjela okoristiti raširenim nezadovoljstvom u Francuskoj.
Polarizacija francuske politike
U nedjelju je Le Pen iskoristila osjećaj nesigurnosti koji je zavladao među francuskom populacijom nakon terorističkih napada u Parizu 13. novembra, a rezultati regionalnih izbora potvrdili su polarizaciju francuske politike.
Ako moć regija u francuskoj politici ostane ograničena, za razliku od njemačkih pokrajina, pobjeda Le Pen u Lilleu – kao i pobjeda njene nećakinje u Marseilleu – osigurat će tom ksenofobnom pokretu polazište za širenje populističke i netolerantne političke platforme.
Specifičnost francuskog izbornog sistema jedan je od ključnih razloga uspjeha tog ekstremističkog pokreta. Uprkos sporom napretku u 30-godišnjem periodu, Nacionalni front nikada nije bio u stanju birati više od dva člana parlamenta u sistemu “pobjednik dobija sve” (izuzev kratkog perioda od 1986. do 1988. godine) zato što druge stranke nisu željele biti povezane s rasističkom političkom platformom Le Pen.
Iz tog razloga je francusko stanovništvo rijetko bilo u prilici ocijeniti nesposobnost vođa Nacionalnog fronta ili uvidjeti stvarnu opasnost koju ta stranka krajnje desnice predstavlja.
Dok su druge manjinske stranke, poput stranke Zelenih, redovno bile primorane udruživati se s drugim strankama kako bi ublažile svoje političke stavove i prihvatile kompromise, te na taj način osigurale prisustvo u parlamentu ključno za finansijski opstanak, Nacionalni front je prihvatio ulogu otpadnika koja mu je omogućila napredovanje u sjeni.
Sumnjivi krediti od ruskih banaka
Finansijska žrtva proizišla iz odsustva zastupnika u parlamentu i pobjeda na izborima – političke stranke u Francuskoj dobijaju državna sredstva na osnovu broja zastupnika – ubrzo je ublažena kada je ta stranka, navodno, dobila kredite od ruskih banaka početkom ove godine.
Ta oportunistička podrška Rusije povlači ozbiljna pitanja o nezavisnosti tog pokreta i njegovom podaništvu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
U nekoliko slučajeva kada je Nacionalni front uspio pobijediti na lokalnim izborima podaci su užasavajući. U Hayangeu je otkriveno da je gradonačelnik krajnje desnice falsifikovao svoj predizborni budžet. U Beziersu je gradonačelnik Robert Menard iz Nacionalnog fronta podsticao na kreiranje privatnih milicija i razvrstavanje po religijama, čime se ciljalo na manjine. U svim gradovima na jugu koje je nekada držao Nacionalni front – u Toulonu, Vitrollesu, Orangeu i Marignaneu – korupcija, nepotizam i loše upravljanje bili su ukorijenjeni.
Nakon što je Nacionalni front nekoliko godina bio na vlasti u tim gradovima, svaki od njih je završio s ogromnim dugom i nemogućnošću da uskladi budžet, uprkos velikim rezovima u budžetima za kulturu i društveni život.
Nacionalni front se u svakoj prilici pokazao nesposobnim na bilo kojoj poziciji na vlasti. Nažalost, upravo onaj izborni sistem koji nije dozvolio toj stranci da ima zastupnike u parlamentu mogao bi na kraju uvesti cunami nekompetentnih i korumpiranih političara u narednim godinama.
Zajednica na meti
Napadi 13. novembra su bez sumnje odigrali važnu ulogu u pobjedi Nacionalnog fronta. Terorističke radnje grupe Islamska država Irak i Levant (IISL) bile su prilika za Le Pen da se obruši na muslimansku manjinu i iskoristi tu zajednicu kao žrtvenog jarca, zajednicu koja je najmirnija i koja najviše poštuje vrijednosti Francuske Republike – slobodu, ravnopravnost i solidarnost. To ni u kojem slučaju nije koincidencija.
ISIL-ov cilj i jeste polarizovati francusko društvo i okoristiti se raspadanjem njegove građanske strukture kako bi regrutovao prostodušne pojedince koji se osjećaju odbačeno zbog ksenofobnog diskursa Nacionalnog fronta i kukavičluka francuskih lidera da mu se usprotive.
Dok Francuska još žali zbog napada na svoje multikulturno društvo, pobjeda Nacionalnog fronta u nedjelju, na isti način kao i ISIL-ovi teroristički napadi, još je jedan korak prema komunitarizmu i porazu sekularnog i progresivnog modela naslijeđenog iz prosvjetiteljstva i filozofske pobjede razuma.
Oni koji i dalje glasaju za Marine Le Pen jednostavno ne shvataju očiglednu proturječnost svog čina. Oni koji preferiraju kratkoročne izborne interese, kao što je Nicolas Sarkozy, omiljeni su saveznici antirepubličkih sila.
Izvor: Al Jazeera
