Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jutros je u Teheranu, u terorističkom napadu na rezidenciju u kojoj je boravio, ubijen lider Hamasa, Ismail Haniyeh. Čovjek koji je svoj život posvetio borbi za oslobođenje Palestine i Kudsa. To je bio njegov životni put i cilj, njegov identitet i njegova vjera za koju je živio i za koju je umro. Njegov život je bio u znaku džihada, pa je bilo za očekivati da i njegova smrt bude u znaku šehadeta na Allahovom putu. I to se desilo.
Međutim, ako je umro Ismail Haniyeh, nije umrla ideja, nije umro uzvišeni cilj. Jer, stvar nije u čovjeku kao pojedincu, stvar je u vjerničkim srcima, u ovom slučaju, stvar je u srcima sinova Palestine, Gaze i Kudsa, i njen korijen je postojan i snažno utkan u bajraku tevhida, u oružju mudžahida, u rovovima i tunelima ispod Gaze.
Svaki dan u kojem se sunce rađa, rađaju se i novi sinovi Kudsa i Gaze, rađaju se novi lavovi i neustrašivi mudžahidi poput Ismaila Haniyehe. Njihov cilj je jedan, njihov Gospodar je jedan, i svi oni zapravo žive da bi umrli ili poginuli za svoj cilj.
Duh imana je njihovo oružje, a nesalomljiva odlučnost je njihov barut, i oni znaju da ih čeka jedno od dvoje, ili pobjeda nad cionisitčkim okupatorom ili časna šehidska smrt na Allahovom putu i susret sa ostalim šehidima na džennetskim rijekama, i koje god od ta dva dobra postignu, oni su dobitnici i sigurni pobjednici.
Vjernik koji se bori za uzvišene principe može napustiti ovaj život ne saznavši i ne dočekavši rezultate borbe između istine i laži. I ovo se često dešava. Jer pobjeda istine nekada zahtijeva od istinskog vjernika da žrtvuje svoj život, tako da njegov šehadet na Allahovom putu bude most preko kojeg ”prelaze” uzvišena načela i probijaju sebi put u sigurnu budućnost.
I ako je ubijen Ismail Haniyeh, pa i prije njega su umirali i ginuli mudžahidi i vođe poput šejha Ahmed Jasina, Abdul-Aziza Rentisija, i drugih. Ako je umro Ismail Haniyeh, pa poslije njega će doći stotine hiljada novih Haniyeha, ako Bog da.
U historijskim izvorima spominje se predaja u kojoj se navodi da, kada je vijest o ubistvu Mus'aba ibn Zubejra došla do njegovog brata Abdullaha ibn Zubejra, on se tim povodom obratio muslimanima, rekavši: ”Ako je ubijen Mus'ab ibn Zubejr, pa prije njega ubijeni su njegov otac, brat i amidža. Mi ne umiremo prirodnom smrću, nego umiremo od uboda vrhova kopalja i umiremo pod sjenama sablji. Ako je ubijen Mus'ab ibn Zubejer, pa u Zubejrovoj porodici su ostali oni koji će ga naslijediti.”
