Mitropolit Mihailo, poglavar Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), posljednjih je dana glavna tema i meta srbijanskih medija zbog navodnog napada na jednu ženu tokom javne rasprave o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti Crne Gore, gdje je upravo on, u dva navrata, bio meta srpskih nacionalista.
– Javna rasprava odvija se jedinstveno za sve vjerske zajednice. I Crnogorske pravoslavne i Srpske pravoslavne crkve, Islamske, Katoličke i Jevrejske zajednice. Svi vjerni ljudi su dobrodošli da kažu šta im je dobro, šta nije. Međutim, niko nije očekivao da se u savremenoj, slobodnoj Crnoj Gori i obnovljenoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi može nešto takvo dogoditi. To što se dogodilo bio je pravi užas koji se ne može nikome opisati. Pjevale su se razne nacionalističke pjesme, uzvikivale se parole da je Crna Gora Srbija i srpsko leglo. To su naopako vaspitani ljudi. Kao da su htjeli obnoviti Srebrenicu, Pale, Vukovar ili Dubrovnik. Ili, događaje iz Crne Gore iz 1918. godine. Isti zločin kao u Srebrenici, samo manji u brojkama – kaže Mihailo za „Avaz“.
Naopako vaspitani
Kao razlog zbog kojeg je na meti srpskih nacionalista navodi da novi zakon ne odgovara Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je pod jurisdikcijom Beograda.
– Oni žele da sve ostane ovako kako je sada. Da sve zemljište, manastiri i objekti ostanu u njihovom vlasništvu. Neće da priznaju postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, kao ni državu Crnu Goru – objašnjava on.
Nastojanja SPC-a da zauzme sve, odnosno njeno nepriznavanje Crnogorske pravoslavne crkve, Mihailo tumači kao velikosrpsku aspiraciju, koja još postoji.
– Aspiracije postoje. Ne samo prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nego i prema islamu. Znate li vi da je srpski Amfilohije ovdje islam nazvao lažnom vjerom. Zamislite to! A aleksandrijski patrijarh rekao je da je islam vjera u velikog Boga. I to se u Crnoj Gori poštuje. Postoje tri velike vjere. Allah je u islamu što je nama Bog. Abraham, Avram ili Ibrahim. To je, znači, isto, samo drugačije zovemo. To što oni rade su gluposti koje neko koristi u političke svrhe i zamajavaju narod – ističe poglavar CPC.
Za njega, srpski nacionalizam nikad nije prestao postojati, naprotiv i danas je tu, u istom omjeru kao što je to bilo prije 50 ili 100 godina, samo što se sada iznosi javno.
– Znate li da je za vrijeme rata u Njemačkoj bio formiran komitet od Amfilohija Radovića. Muslimani koji su bježali u Njemačku bili su pozivani da se prijave u taj komitet da se prekrste i kao Srbi idu u Srbiju. To je zločin. Siguran sam da bi i nas sad, kao i Srebreničane u Fabrici akumulatora, bacali u kiselinu. Nadam se da će naša država stati ukraj toj pojavi – ističe on.
Raznih vrsta nacionalizma pribojavao se i prilikom dolaska u Srebrenicu, na 20. godišnjicu od genocida. No, kada je došao, kako kaže, bio je vrlo iznenađen.
– Doživio sam veliki aplauz! Ipak, rizično je doći na takvo mjesto u mantiji druge religije, mislite da vas ljudi neće prepoznati. Što se tiče događaja s Aleksandrom Vučićem, ne bih da se miješam, ali reći ću samo da Srbija još nije priznala genocid – kaže Mitropolit.
Malo junaštva
Osvrnuo se i na raspravu o postojanju bosanskog jezika, koju je nazvao čistom glupošću, koja će uskoro imati svoj kraj, a prokomentirao je i odluku SANU-a kojom se, također, negira postojanje bosanskog jezika.
– To ne čudi. Vi znate da je Srbima Dobrica Ćosić otac nacije. On je kazao da su Srbi sve dobili lažima, a malo toga junaštvom. Trebali bi znati da u Rimu, u vatikanskom arhivu, postoji materijal, građa na bosančici. I to treba poštovati. Jezik je jezik jednog naroda kako ga on zove, čita i piše – kaže Mitropolit Mihailo.
„Pamtiš li Srebrenicu“ u biblioteci CPC-a
Intervju koji je mitropolit dao za „Dnevni avaz“, a koji je izašao u našem prilogu „Pamtiš li Srebrenicu“, imao je ogromnog odjeka zbog njegovih pozitivnih izjava, a, kako kaže, ni danas ne razmišlja drugačije
– Ja se zalažem za cjelovitu BiH i da narodi u slozi žive. Ne mogu tramvajske šine biti granica Bosne i Srbije. Samo možemo zajedno. Ako tako ne bude, uvijek ćemo biti na ivici noža. Hvala vam na primjercima priloga, on će biti arhiviran u biblioteci CPC-a – kaže Mihailo.
