Prijedor je grad u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na obali rijeke Sane, te brežuljcima kojima se planina Kozara spušta u Prijedorsko polje. Područje grada zauzima 834 km2, a sam grad se nalazi na nadmorskoj visini od 135m. Grad Prijedor je po veličini i po broju stanovnika drugi u Republici Srpskoj.
Početkom rata u BiH 1992. Prijedor postaje dio Republike Srpske. Tada su nad nesrpskim stanovništvom počinjeni brojni zločini, o čemu svjedoči do sada otkriveni preko 60 masovnih grobnica prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, u kojima je do sada pronađeno preko 2000 tijela.
Gotovo čitavo nesrpsko stanovništvo grada je prognano, a mnogi su završili u obližnjim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Prema podacima Komisije za nestala lica procjenjuje se da je oko 4.100 Bošnjaka i Hrvata ubijeno na prostorima u i oko Prijedora.
Prijedorski “Dan bijelih traka”
Prije 20 godina srpske vlasti u Prijedoru naredile su Bošnjacima i Hrvatima da kuće obilježe bijelim čaršafima i da na javnim mjestima nose bijele trake na rukavima. Potom su uslijedila istrebljenja, ubistva i progoni.
Naredbu o obilježavanju nesrba i njihove imovine u Prijedoru izdao je „Krizni štab općine Prijedor“. Predsjednik štaba Milomir Stakić osuđen je u Haškom tribunalu na 40 godina zatvora. U predmetu „Prijedor“ navodi se da je tokom rata iz ove općine planski deportovano oko 20.000 nesrpskih stanovnika. Vlasti Republike Srpske (RS) su na ovom području oformile mrežu koncentracijskih logora među kojima zloglasne Omarsku, Keraterm i Trnopolje.
Prema presudi koja je izrečena u Haškom tribunalu, bivši predsjednik Kriznog štaba općine Prijedor Milomir Stakić odgovoran je za ubistvo više od 1.500 ljudi u ovoj općini, uključujući ubistvo oko 120 muškaraca u logoru Keraterm. Stakić je, također, odgovoran i za pogubljenje oko 200 ljudi na Korićanskim stijenama, na planini Vlašić 21. avgusta 1992. godine.
(Exitmediafilm.com)
