Tokom suđenja komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću u Hagu je svjedočio i Mane Đurić, bivši načelnik vlaseničke policije bosanskih Srba koji je kao svjedok obrane ustvrdio – da su Bošnjaci iz Vlasenice 1992.godine – odlazili samovoljno, dok je lokalni logor Sušicu nazvao – humanitarnim prihvatnim centrom za građane nesrpske nacionalnosti.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Đurića je haško tužiteljstvo suočilo pak s dokazima o organiziranom pogromu i progonu u općini, za što je i sam bio pod istragom kao osumnjičeni.
Đurić je suočen sa svojom odgovornošću za premlaćivanje i ubijanje civila u policijskoj stanici u Vlasenici kojom je zapovjedao kao načelnik. Zbog sumnji u njegovu zapovjednu odgovornost za slanje civila u logor Sušica i nad zločinima u policijskoj stanici – Đuriću 2002.godine međunarodne policijske snage UN-a nisu dale dozvolu za nastavak obavljanja policijske dužnosti, na što je podsjetio i tužitelj Arthur Traldi kako bi dodatno narušio vjerodostojnost svjedoka.
Đurić je i dalje kao bivši načelnik policije prebacivao odgovornost za zločine u policijskoj stanici, tvrdeći da njegovi policajci – to nisu radili.
„Policija nije sudjelovala u tome, znači ili je vojska ili određena paravojska. Tako da smo išli u dva pravca – da pokušamo naći izvršioce“, naveo je Đurić, potvrđujući kako je o ubojstvima civila u policijskoj stanici obavještena i vojna policija VRS-a, na koju se trudio prebaciti odgovornost za istraživanje ratnih zločina.
Đurić se branio kako je o zločinima u policijskoj stanici napravljena istraga, ali i potvrdio – kako za to nitko nije odgovarao – što je za optužbu još jedan pokazatelj klime nekažnjivosti zločina protiv stanovništva nesrpske nacionalnosti.
„Završili smo uviđaj, konstatirali faktičko stanje i otvorili istragu po N.N. izvršiocu (Nepoznati počinitelj), tako da sticaj okolnosti nije rezultirao krajnjom istragom po tom slučaju, što se tiče Stanice javne sigurnosti.“, izjavio je svjedok obrane, pokušavajući pojasniti sucima zašto su zločini ostali neprocesuirani i nekažnjeni.
Načelnik policije: Rušenje džamije bilo u „nadležnosti“ vojske
Haški tužitelj Arthur Traldi suočio je svjedoka Đurića i s podatkom – da je kao načelnik policije polovicom 1992.godine – dobio uputstva od Vojske Republike Srpske – da skloni srpsko stanovništvo iz okolice vlaseničke džamije – budući da će ju injženjerijska jedinica srušiti. Đurić je pokušao skinuti odgovornost sa sebe za nespriječavanje rušenja vjerskog objekta – objašnjavajući kako se nije želio miješati u posao vojske bosanskih Srba.
„Već smo na početku nešto raznjašnjavali da ne bi došlo do sukoba nadležnosti, između institucija. Pošto smo pretpostavljali da to rade pripadnici injženjerije, naše miješanje u taj posao bi bio sukob nadležnosti“, pokušao je dati razlog nemiješanja i nespriječavanja rušenje džamije od strane policije, što je pak prema haškoj optužbi bio samo jedan od primjera i pokazatelja organiziranog progona nesrpskih građana kojeg su zajedno provodile policija i vojska bosanskih Srba u općinama gdje se preuzela vlast.
