Novinar beogradskog portala Vice zabilježio je zanimljivu priču o posjeti članova Predsjedništva BiH Beogradu. Novinar Uroš Dimitrijević se upitao kako će reagirati Bakir Izetbegović kada bude šetao Beogradom i kada vidi kako se slobodno, u glavnoj Knez Mihajlovoj ulici prodaju četničke zastave i majice s anatpisom “srpski četnici”.
“”Meni nisu pravili nikakav problem, priča mi prodavačica ‘ali sam čula da su oni kod donjih tezgi morali nešto da sklanjaju. To moraš njih da pitaš.’
Objašnjava mi kako zastava sa kosturkom stoji tu čitav dan, ali nije ona nešto vidljiva.
Nastavljam dalje dok sa obje moje strane viđam mahom ikone i suvenire Beograda koje kupuju stranci. Na kraju dolazim do kioska na koji su me maloprije uputili. Tu rade dvojica od kojih se jedan svađa sa dvije starije Ruskinje iz Sibira koje se cjenkaju za jedan euro oko neke tacne i magneta.
‘Kakve ste vi štekare! Rusi to nikada nisu radili. Kada vas pitaju odakle ste, bolje kažite da ste iz Ukrajine, da ne brukate zemlju!’, kaže im i odlazi do druge tezge.
One svejedno kupuju, pa ja prilazim mlađem tipu i pitam ga kako je prošao dan. Kada kažem da sam iz medija i pitam ga šta me zanima, vidim da mu postaje neprijatno. Ne kaže mi šta je bilo, samo mi kaže da sačekam starijeg kolegu. Sjedimo na klupici dok on puši cigaru i povlači kiselu iz flaše od litar i po. Dolazi stariji tip od maloprije i sjeda pored mene.
‘Da, dolazila je policija i tjerala nas je da sklonimo ovu zastavu ‘za kralja i otadžbinu’, koja pritom inače stoji tu svakog dana, regularno je prodajemo’, priča mi on. ‘Tjerali su nas čak i da skinemo majice.’
Priključuje nam se još jedan prodavac sa tezge malo niže. Objašnjavaju mi da svi rade zajedno. Kada jednog nema, prilazi drugi da pomogne, roba se stalno vrti. Zanima me kako su se policijske snage odnosile prema njima.
‘Pitali su me da li imam drugu majicu da obučem. Neku običnu bijelu’, govori mi novopridošli prodavac. Kada im je rekao da ima samo majice koje prodaje, policajci su mu rekli da se skloni iza tezge.
‘Bježi tamo iza, da te ne gledam’, tako mi je rekao. Tjerao me je i da skinem šubaru koju sam ja stavio iz zafrkancije, a ne kako bih provocirao, pa moj deda je nosio ovu šubaru.’
Sjedimo na klupici i oni mi pričaju kako su samo njih maltretirali da sklone ‘sporne’ stvari. Jedna prodavačica je na sebi imala majicu Ratka Mladića i njoj nisu pravili nikakve probleme. Ali ona je bila malo niže.
‘On je mislio da ja hoću namjerno da provociram, da ću da napadnem. A ja u klompama, čovječe, pa ako ću u klompama nekog da napadam. Zapravo je on pokušavao da mene isprovocira.’, priča mi prodavac.
Prema njihovim riječima problem su im pravili samo policajci u uniformama, dok su inspektori u civilu bili ljubazni i profesionalni. Prišli su im i objasnili da pokušavamo da ne ispadnemo stoke i da samo sklone tu zastavu na neko vrijeme, ali da mogu normalno da nastave sa svim aktivnostima.
‘Pazi, mi nosimo stvari koje prodajemo. Dakle, sve majice koje ja nosim možeš naći na tezgi, tu, za 800 dinara. Svakoga dana. Niko nije htio da pravi probleme, ja sam to obukao kao model, pa ja od toga živim, čovječe. Danas nosim ovu sa četnicima, sutra ću neku drugu, pa nisam ja namjerno obukao majicu sa motivima Srbije da bih se svađao sa političarima i policijom. Ja ovo svakoga dana nosim’.
Pričaju mi kako se ovako nešto prvi put dešava. I ranije su dolazile strane delegacije koje su obilazile Kalemegdan, ali nikada nisu imali problema sa stvarima koje prodaju.
‘Bili su Japanci i Francuzi, ma ne znam ko sve, ali niko nam ni riječ nije rekao tada. Francuzi su čak kupili majicu sa likom Draže Mihailovića!”, kroz smijeh mi priča jedan od prodavaca.
