AutoR: Faktor.ba
Pored historijskog, ideološkog i moralnog aspekta, organizacija mise u sarajevskoj Kadrali Srca Isusova za žrtve iz Bleiburga, koja je najavljena za 16. maj, ima svoju izraženu političku dimenziju.
Upravo je u političkim krugovima izrežiran događaj koji je u posljednjim danima uznemirio javnost u Bosni i Hercegovini. Opskurno udruženje Počasni bleiburški vod je posrednik, a Katolička crkva izvođač radova koje su “naručili” oni koji se u javnosti predstavljaju kao nosioci evropskih vrijednosti.
Sasvim je razumno bilo očekivati žestoke reakcije iz Sarajeva nakon što je objavljen program obilježavanja 75. godišnjice “bleiburške tragedije”, kako nazivaju stradanje pripadnika ustaškog režima koji su ubijeni u maju 1945. godine u austrijskom Bleiburgu, a koji je podrazumijevao i misu u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu.
Niz zvaničnika, političkih stranaka, vjerskih i ostalih javnih ličnosti negodovao je zbog najavljene manifestacije kojom se nastoji rehabilitirati pokret koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata upravo u Sarajevu u smrt odveo oko 10.000 osoba.
Uporedo sa prvim kritikama, stiglo je i saopćenje nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor (HNS), kojom upravlja Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH, a u kojem su te kritike nazvali neprimjerenim, zlonamjernim i gnusnim, te kao “još jedan u nizu sistematskih napada na Katoličku crkvu i Hrvate u BiH”.
Centralna manifestacija u okviru ovogodišnjeg programa nije u Bleiburgu, nije u Zagrebu, a nije ni u Mostaru, gdje je skoncentrisana većina najglasnijih zagovornika njenog održavanja među političarima, već baš u Sarajevu. Prenosit će je uživo Hrvatska radiotelevizija (HRT) i Radiotelevizija Herceg-Bosne (RTV HB), kao i Hrvatski katolički radio (HKR).
Pokrovitelj manifestacije je Hrvatski sabor, čiji je član i predsjednik Glavnog vijeća nevladine organizacije HNS Božo Ljubić. Već iz prve reakcije HNS-a se da zaključiti da je, uslijed izostanka smislenih argumenata, primarni cilj organiziranja ovog događaja stvaranje pretpostavki za još agresivnije zastupanje teze o “ugroženosti Hrvata u BiH”.
Zagovaranjem teze prema kojoj je protivljenje održavanju mise posvećene pripadnicima zločinačkog režima zapravo netrpeljivost prema Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu u cjelini se nastoji otvoriti prostor za realiziranje političkih ciljeva, a to su prije svega izmjene Izbornog zakona BiH po ukusu HDZ-a i iskorak ka formiranju nove teritorijalne jedinice na prostoru BiH, u javnosti nazivane kao “treći entitet”.
S obzirom da preporuke Evropske komisije, Venecijanske komisije i svih ostalih relevantnih institucija i tijela ne ide u prilog HDZ-ovoj viziji izmjena izbornog zakonodavstva, insistiranje na ugroženosti Hrvata je posljednji adut kojeg čelnici te stranke nastoje iskoristiti. Otpor Sarajeva prema održavanju ove manifestacije, ili mogući protesti ukoliko se ona održi, njenim će političkim organizatorima biti “dokaz” da Hrvati i Bošnjaci ne mogu živjeti jedni sa drugima već samo jedni pored drugih, u zasebnim entitetima ili izbornim jedinicima.
