Nermin i Amina Šemić iz Kaknja su od naknade sa biroa za zapošljavanje, kupili ovce.
Vratili su se iz grada na selo i 1.500 maraka koje su dobili od Biroa za zapošljavanje kao vid pomoći za nezaposlene porodilje, kupili romanovske ovce. Danas imaju mini farmu ove sorte ovaca.
– Naši ljudi su navikli na autohtone vrste ovaca, ali ove su veoma zahvalne za održavati – priča Nermin.
Kaže ovaj bračni par da je puno lakše i ljepše živjeti na selu nego u gradu. Svoju budućnost vide u ovčarstvu, a u selu Zlokuće ima samo šest kuća, jer ih je 2000. godine pogodilo klizište, te je stanovništvo odselilo, a sada se polahko vraćaju i grade vikendice.
Mještani su uz pomoć nadležnih vlasti odselili u naselja u blizini Kaknja, gdje su im pomogli da izgrade kuće.
Nermin kaže da su prvo kupili dvije ovce a danas imaju pravo stado. Kaže kako je imao zemlje od oca i od dede, te je odlučio da to iskoristi.
– Ja ne mogu dočekati da janjad napune tri mjeseca, odmah se prodaju. Jedu samo prirodnu hranu, bez ikakvih koncentrata. Ljeti pasu i jedu zob, te kukuruz. Ovdje je šest kuća koje lože drva, nema zagađenja. Kao neki eko uzgoj – kaže Nermin.
Amina kaže da su na selo došli jer je zrak bolji a i zbog stoke. Ističe kako se nisu pokajali što su novac uložili u ovce.
Nermin je kaže prije nabavke ovaca duže vrijeme čitao i istraživao o karakteristikama romanovskih ovaca.
– Najveći broj janjaca bude kod njih. U prosjeku dva puta godišnje daje dva janjeta. Do kraja godine očekujem da ću imati 60 janjadi – kaže Nermin.
Kaže kako im daje imena po izgledu.
– Imao sam janje, zvalo se Petak, ono je jelo peti dan kukuruz, i njega sam prodao za petsto maraka. Čovjek me zvao i zahvalio mi se, kaže da mu je dao petero janjadi. Kad prodajem, prodajem najbolje što imam. Najskuplju ovcu sam kupio za 550 maraka – priča Nermin.
Navodi kako voli biti sam svoj gazda, te da mu je dovoljno ono što zaradi, da se živjeti može.
– Imam 20 ovaca i mogu živjeti od njih, ja i moja porodica – kaže Nermin.
(Saff/Faktor)
