Piše: Ezher Beganović
Pogibija Have Dovadžija potresla je svakog normalnog čovjeka u ovoj državi. Nažalost, u ovoj držvi žive i oni kojima ništa nije sveto, pa nji ljudski život.Danas smo na web portalu Drmaj.ba pročitali tekst „ NOVE OKOLNOSTI HAVINE SMRTI, RASTODER POSTAJE ŽRTVA VEHABIJA”. Autor ovog monstruoznog naslova je izvjesna Amela Hodžić. Ako uopće postoji Amela Hodžić, odnosno ako se autor ovog teksta zaista zove Amela Hodžić, onda ova zemlja nema šanse. Malo je nedostajalo da Amela Hodžić u svom tekstu optuži rahmetli Havu za to što je ubijena na pješačkom prijelazu. Za nju je Semir Rastoder nevin i žrtva, pazite sad, vehabija. Autorica Hodžić na krajnje neljudski način i sa jasnim namjerama fokus odgovornosti za pogibiju Have Dovadžija prebacuje na izmišljene vehabije i stvar eksluzivnu zavjeru protiv Semira Rastodera.
Vođena devizom ‘napad je najbolje odbrana’, a ogorčena zbog masovne podrške porodici Dovadžija i kritika na račun Semira Rastodera, Hodžićka tvrdi da počinjeno krivično djelo uopće nije toliko bitno, koliko podatak da je rahmetli Hava predavala arapski jezik u centru Kralj Fahd, ‘ozloglašenom centru još ozloglašenijih pripadnika tzv. ‘vehabijskog pokreta’.
Pokušavajući omalovažiti jednoglasan stav svih slojeva bh. društva, autorica tvrdi da SAMO vehabije žele ‘krv’ Semira Rastodera i organiziju njegov linč. Ako se poslužimo s njenom logikom i koliko ljudi je osudilo to nedjelo, ispada da Hodžićka većinu stanovnika u BiH optužuje da su pripadnici selefija-vehabija! Zaista, optužba na kojoj bi joj pozavidio i sami Dževad Galijašević!
Ona kaže: „Dan nakon protesta i potpore porodici stradale, javio se Semir Rastoder, vozač koji je 1. 4. 2014. vozeći automobil prouzrokovao smrt Have Dovadžija, konačno je i on progovorio. Iznio je svoje mišljenje, od odgovornosti ne bježi, ali vehabijska zajednica je željna kamenovanja, linča i Semirove krvi.
Forumi i portali su prepuni komentara poput: smrtna kazna, šerijatski zakoni ili pozivi na kamenovanje Rastodera, odraz su neukosti društva u kojem živimo. Pa i, uplitanje prstića sarajevskih vehabija je očito…
U pozive na linč, upletena je vehabijsko-selefijska zajednica, poznato je da je preminula Hava radila u džamiji Kralja Fahda, primarnom okupljalištu vehabijske populacije.”
Amela Hodžić, kakve veze ima radno mjesto rahmetli Have, s činjenicom da je ubijena na pješačkom prijelazu, zahvaljujući nemaru i prebrzoj vožnji okrivljenog? Koliko je još ljudi na isti način poginulo, i isti je bio glas javnosti, a niko ih nije optužio da su vehabije?
Pitate se, ima li ona kakvih dokaza za svoje tvrdnje? Naravno da ima. Njen glavni argument je snimak igranog filma J. Žbanić ‘Na putu’ u kojem ona tvrdi da se jasno prikazuje ‘povezanost i jačina vehabijskog pokreta u Sarajevu, a isto tako i uloga spomenute džamije.’ Da nije smiješno bilo bi žalosno, čime se pojedini ljudi služe. Uzimajući film kao relevatan dokaz, Hodžićka je samu sebe diskreditovala i potrdila da se očajni smutljivac hvata i za slamku na koju samo naivni ljudi mogu upasti.
Kako neko na osnovu radnje filma može optužiti druge ljude na neka djela!? Ukoliko primijenimo njenu logiku i počnemo da procesuiramo ljude na osnovu filmske radnje, Haški tribunal bi trebao pokrenuti proces protiv Ramba za masovne pokolje i genocid Vijetnamaca, a Terminatora za pokolj američkih policajaca!
Za kraj, Hodžićka pokušava da poduči bh. javnost nekim spoznajama do kojih je samo ona došla, i : „Šta možemo naučiti iz svega? Neukost, razočarenje zbog Rastodera koji se brani slobode su produkt vehabija koji bi uzeli zakone (državne pa i šerijatske) u svoje ruke. Za njegov pritvor nije bilo zakonske osnove, pa ni šerijatske. Da jeste tako, zatvori i pritvori bi bili puni, pa mi smo moderno evropsko društvo, s kvalitetnim zakonima koje ne poznaje obični građanin. U Saudijskoj Arabiji ili Iranu, nekoga sa sličnim prekršajem pošalju kući, da se okupa i spremi na zagovor i nastup pred kadijom. U nekosti našeg društva je veliki minus. Da ga nema, vehabijska zajednica bi bila mirna, krotka. Pozivi na linč i kamenovanje su za neko drugo podneblje i vrijeme, mi u Bosni ipak njegujemo ono što nas je činilo i čini – Dobrim Bošnjanima.”
Hodžićka u svom islamofobičnom istupu javno optužuje organizatore protesta podrške da podržavaju sljedbenike famoznog vehabijskog pokreta, i indikativno upućuje da sami zaključimo ko stoji iza svega, na osnovu par fotografija na kojima se prikazuju prosvjednici s bradama, i nekoliko pokrivenih žena: „Ko stoji iza protesta za preminulu, iza linča Rastodera i rušenja BiH (kao da BiH zakone nema), pogledajte u samo nekoliko fotografija preuzetih s portala KLIX.ba.”
Dakle, prema njoj, vehabija se prepoznaje po bradi, a žena po marami. Jasno je da se radi o lažnim opravdanjima, tvrdnjama bez utemeljenja, dvostrukim standardima, i vjeičtom pokušaju svaljivanja krivice na ‘vehabije’.
Pitamo Amelu Hodžić, kako smiješ da se pogledaš u ogledalo, i napišeš ovakvo nešto? Gdje je nestala grižnja savjesti, gdje je ljudskost, gdje je saosjećanje prema mužu i kćerkama koji su ostali bez svoje žene i majke? Znaš li kako je teško bez majke biti, a te će djevojčice čitav život morati bez nje da žive? Zar te ne boli to što Merjema misli da joj mama spava, zar te ne bole suze njene i njenog oca? Zar misliš da možeš svjetlo istine utrnuti piskaranjem po nekim portalima, i laž predstaviti istinom?
Zar ljudski život ima cijenu, Amela Hodžić? Zar mislite da lažima možete opravdati ubistvo nedužnog ljudskog bića?
Link od tekstualnog smeća Drmaj.ba nalazi se OVDJE
