U vrijeme kada stanovnici Željeznog Polja napuštaju sela i ne nalaze razlog za ostanak i nastavak života koji su vodili prije majskih poplava i klizišta, u Orčevićima, jednom od 11 sela, uprkos svim nedaćama stanovnici su smogli snage i sredstava da grade džamiju.
Kako kažu, na ovaj način pokazuju da je život u Željeznom Polju itekako moguć. Jedan od najzaslužnijih za poduhvat koji se čini nemogućim zbog svega što je zadesilo stanovništvo na ovom području je imam džamije u Orčevićima Ahmed Muhamed, rođen 1968. godine u Meki u Saudijskoj Arabiji, koji tvrdi da pripada 35. generaciji potomaka unuka poslanika Muhameda.
Muhamed je ratne 1992. godine došao u Bosnu i Hercegovinu kao humanitarac i ostao do danas. Sudbina je, kako kaže, odlučila tako.
U selu Orčevići u Željeznom Polju sa suprugom Mevlom iz susjednog sela osnovao je porodicu. Imaju četvero djece, koja su, kako kaže, 36. generacija potomaka Poslanika, ali su Bosanci, a ne Arapi.
Od 1997. godine radi kao imam u džematu koji broji više od 180 domaćinstava, a slovi za jedan od najuređenijih na području Željeznog Polja.
“Ja sam 35. generacija potomaka unuka poslanika Muhameda, a 36. generacija će biti Bosanci. Do sada su u našim generacijama samo bili Arapi, a sada će moja djeca biti iz BiH”, ispričao je Muhamed za AA.
Govoreći o džematu u Orčevićima, Muhamed kaže da ovaj džemat drži do tradicije i vjere. U selu Orčevići također ima i mnogo hadžija.
Podsjećajući na majske poplave i klizišta Muhamed kaže da u selu Orčeviću nije bilo većih oštećenja niti pojave većih klizišta.
“Uništen nam je jedan dio puta. Mještani Orčevića su najaktivniji na području Željeznog Polja. Sami su uradili veći dio poslova oko građevinskih radova”, ispričao je Muhamed.
Prisjeća se strašnih majskih dana kada je većina sela Željeznog Polja bila odsječena i uništena.
“U ratu smo znali da treba bježati od granata, raketa, ali od ovoga ne možeš bježati. Ili da ostaneš u mjestu ili da izvučeš živu glavu. U selu Orčeviću su u tim danima ostali samo muškarci, uglavnom mlađi, jer smo starcima savjetovali da odu na sigurnija područja”, pojasnio je Muhamed.
Kako kaže, nije tačno da većina Željeznopoljaca napušta svoja sela.
“Napustilo je oko 80 porodica koje nemaju gdje živjeti. Uništene su im kuće, a nemaju gdje napraviti nove. U naš džemat se vratilo oko 90 posto ljudi, a onih deset posto se nije vratilo zbog straha”, ispričao je Muhamed.
Desetak dana nakon poplava, kada je put ponovo postao prohodan, mještani su počeli s gradnjom džamije.
“Čim je mogao kamion proći počeli smo s radovima. Imali smo namjeru raditi i to smo po svaku cijenu i uradili. Radit ćemo sve dok budemo imali uslove i sredstva za to”, pojasnio je Muhamed.
Izgradnju džamije finansira jedna starija žena iz Saudijske Arabije.
Završetak radova, ukoliko sve bude teklo po planu, je planiran za 1. august sljedeće godine. Muhamed priča da je jedan od načina na koji je pridobio donatore taj da im je rekao da će oni svojom donacijom vratiti život u Željezno Polje.
“Rekao sam im da će ljudi početi vraćati, čim mi počnemo raditi na izgradnji džamije. I tako je i bilo. Čim smo počeli s radovima, ljudi su se počeli vraćati”, pojasnio je Muhamed.
Kako kaže, izgradnjom džamije su dali nadu i sebi, ali i mještanima Željeznog Polja, pogotovo onima koji su se bojali.
“Nakon što smo počeli s radovima, u roku od mjesec dana, više od 90 posto mještana Ravni se vratilo u selo. Ravne je selo koje se nalaze na drugom brdu od sela Orčevići, tačnije ta dva sela gledaju jedno u drugo”, ispričao je Muhamed.
(Anadolu Agency)
