Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte.” (El-Enfal, 27.)
Među svim grijesima koje čovjek može počiniti, malo je onih koje Kur'an i Sunnet opisuju s tolikim prezirom kao izdaju vjere, naroda, države, brata, emaneta. Izdaja nije samo čin; ona je bolest duše. Izdajnik prvo izda Allaha, pa tek onda svoj narod i državu.
Izdaja je poput korova – ne raste u čistom tlu. Ona niče tamo gdje je vjera usahnula, gdje je duša zaboravila na Stvoritelja i Njegovu svemoć, a počela se klanjati šejtanu i svojim strastima. Tamo gdje nestane bogobojaznosti, niče kukavičluk; gdje nestane vjere i stida, tu se rađa izdaja.
Historija islama nosi brojne primjere izdaje i izdajnika – to nije slučajno. Kada neprijatelji shvate da nam ne mogu nanijeti konačan udar silom, pribjegnu podmukloj taktici: ubacuju među nas ljude bez vjere, stida i savjesti, sitne duše kojima ništa nije sveto osim vlastite koristi. Ti ljudi su poput malignog tumora u tijelu ummeta – polahko se šire, sišu snagu zajednice i postepeno je uništavaju.
Jedan od najtužnijih prizora našeg vremena je Palestinac koji je rođen i odrastao pod cionističkom okupacijom, a koji je obukao uniformu okupatora da bi se borio protiv svoje braće, ponosnih i neustrašivih pripadnika palestinskog otpora iz Gaze.
Četvrto tijelo koje se vratilo cionističkom entitetu nije bilo tijelo heroja ni borca koji je pao braneći svoje svetinje. To je bilo tijelo onoga koji je izdao svoju braću muslimane i odlučio služiti okupatoru. Pristao je raditi kao ”pas tragač” u vojsci okupatora. Mislio je da će ga poslušnost cionistima spasiti, ali ga je smrt stigla u tunelima koje je izdao. To je zakon izdaje: ona uvijek završi tamo gdje je i počela, u blatu poniženja.
U Palestini, a posebno u Gazi, svaki metar zemlje natopljen je krvlju šehida. Zato svaka izdaja odzvanja poput groma. Ona ne prolazi nezapaženo, jer zemlja koja rađa mudžahide i šehide ne trpi sinove koji joj okreću leđa.
Ovaj događaj nije samo vijest, on je velika lekcija i pouka. Lekcija svima koji vjeruju da ih izdajstvo može učiniti sigurnim i poštovanim, a ne poniženim i prokletim. Ovo je lekcija svakom muslimanu: da ga probudi, podsjeti i kaže mu: ”Sigurnost se ne može pronaći u naručju neprijatelja. Onaj ko proda čast za prividnu sigurnost, izgubit će i čast i sigurnost. Onaj ko izda svoj narod i svoju domovinu ne pripada više nikome, i njega čeka poniženje i kazna na oba svijeta.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Svaki izdajnik imat će svoju zastavu na Sudnjem danu po kojoj će biti prepoznat.” (Muslim)
Dakle, izdajnik će na Sudnjem danu biti javno osramoćen tako što će mu biti podignuta zastava kao znak izdaje, kako bi svi ljudi prepoznali tog čovjeka kao izdajnika i prevaranta.
Čak i neprijatelj s prezirom gleda na izdajnika. Promatrajući onoga koji lahko odustaje od svojih vrijednosti i svetinja, neprijatelj ne skriva hladnu računicu: takvog pojedinca prihvaća u svoje redove ne iz poštovanja, nego iz koristi.
Kao ilustraciju ove perverzne logike često se navodi izjava izraelskog novinara Shaya Goldberga: ”Kao Jevrej, moram razjasniti jednu stvar: ako ti, kao Arap, izdaš svoj narod i prihvatiš naše cionističke stavove, mi te odmah zavolimo, ali onako kako se voli pas. Istina je da mrzimo Arape, ali poštujemo one koji ostaju vjerni svojim vrijednostima. Zato biraj: želiš li biti voljeni pas ili omražen, ali poštovan čovjek?”
Ovu izjavu potvrđuje i odnos cionističkog okupatora prema ubijenom Palestincu koji je radio za njih kao ”pas tragač”. Naime, zanimljivo je da se okupator odrekao svog izdajnika. Napustio ga je, zanijekao, odbacio, baš kao što zmija odbacuje staru kožu. Rekli su: ”Ovo je Palestinac!”
A zapravo su htjeli reći: ”Izdajnici su kod nas potrošna roba: koristimo ih dok nam trebaju, a potom ih odbacimo.”
Ovo je cijena izdaje: oni koji prodaju svoj narod i domovinu za iluzije i prazna obećanja. Na dunjaluku ih prati sramota i poniženje, a na ahiretu ih čeka još veće poniženje i bolna kazna. Allaha molimo da nas zaštiti od izdajnika i munafika, i utječemo Mu se od izdaje i izdajnika onako kako Mu se utjecao i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učeći ovu dovu: ”Allahu moj, utječem Ti se od gladi jer je to loš sudrug, i utječem Ti se od izdaje, jer je to zao saputnik.” (En-Nesai)
