Premijer Republike Kosovo, Albin Kurti, učestvovao je na manifestaciji posvećenoj 70. godišnjici osnivanja medrese „Alauddin“ u Prištini.
Na ceremoniji koju je organizirala Islamska zajednica Kosova (IZK), premijer Kurti je rekao da je prije četvrt vijeka, medresa „Alauddin“ bila mjesto političke i nacionalne skupštine za otpor i slobodu.
U nastavku prenosimo dio govora premijera Albina Kurtija.
Veoma sam sretan što učestvujem u obilježavanju 70. godišnjice medrese „Alauddin“, ovdje u Prištini. Može se steći pogrešan utisak da je historija medresa u Prištini i na Kosovu upravo toliko stara, dakle samo 70 godina. Zaista, od osvajanja Kosova od strane Osmanlija sredinom 15. vijeka, ova vrsta školovanja, koja kombinuje islamski vjerski duh sa naučnim i filozofskim saznanjima, bila je u Prištini od kada je dobila status kasabe.
Tokom 19. vijeka, kada je albanski nacionalni pokret pokušavao da postavi temelje moderne albanske države, mnogi albanski uglednici završili su prištinske medrese ili su u njima predavali. Abdylhalim Efendiu, muderis iz medrese „Sultan Selim“ iz Prištine, kao i njegov sin Abdurrahim Efendi Abdylhalimi, ljudi od znanja kao što Hafiz Ed’hem Efendi Hadži Adili, Haxhi Iljaz Efendi Prishtina pa do Hodže Kadri Prishtina, nakon završetka prištinskih mejtefa i medresa, istakli su se kao učenjaci i funkcioneri širom albanskog prostora pa i šire, služeći svojoj domovini i vjeri.
Od 1951. godine, kada je počela sa radom medresa „Alauddin“ do danas, kroz ovu školu je prošlo na hiljade učenika, koji su kasnije doprinijeli islamskim studijama svih oblasti, kao i institucijama Kosova i intelektualnom i kulturnom životu. Samo tokom posljednjeg rata 1999. godine na Kosovu, 87 medresanata pristupilo je Oslobodilačkoj vojsci Kosova, od kojih je 14 poginulo, što je status tako hvaljen u islamu.
Iako je islam došao kao komponenta osmanizacije ovih balkanskih teritorija, Albanci su pronašli autentične načine da prihvate ovu religiju, prilagođavajući je svojoj kulturi i tradiciji. Kao većinski muslimanski narod, Albanci iz dana u dan čuvaju islam među sobom u protekle dvije decenije, kada je zbog globalnog rata protiv terorizma biti musliman „teško kao da držiš žar u ruci“, onako kako je govorio poslanik Muhamed.
Moramo održati sebe kao primjer međuverske harmonije, primjer demokratije i primjer da se vjera i vjerske tradicije mogu doživeti na originalan način i u modernim vremenima.
Vjerovanje, ključni oblik religije, služi kao vodič u svakom koraku života. Teologija je oblik razrade obreda i procesa vjerovanja u religiji. To je oblik molitvenog obrazovanja i generalno težnje da budemo bolji. U vjeri, u praksi, u molitvi postoje napori da se čovječanstvo obrazuje u pravom smislu riječi.
Stoga, društvo može očekivati od vjerskog obrazovanja/vjeronauke direktivu svoje etičke duhovnosti, sa dobrotom protiv zavisti, zrelošću protiv žurbe, sa razboritošću protiv pohlepe. Izražavam snažno uvjerenje da će tradicija našeg naroda i tradicija vjere biti u bliskom skladu unutar vaše institucije.
Želim Vam uspjeh i hvala Vam.
