U uskim, mirisima natopljenim ulicama starog Damaska, prije više od petnaest godina, svakodnevno se odvijala tiha, ali velika priča dobrote. U jednom kutku sirijskog glavnog grada, pekar čije ime nije zabilježeno na papiru, ali jeste u srcima, nesebično je dijelio hljeb bosanskohercegovačkim studentima. Bez pitanja, bez naknade, bez ijedne riječi očekivanja. Njegov jedini motiv bio je – čovječnost.
Vrijeme je prošlo, ali sjećanja nisu izblijedjela. Naprotiv, ojačala su u srcima onih koji nikada nisu zaboravili hljeb što ih je hranio kad su bili daleko od kuće, bez mnogo sredstava, ali s mnogo snova.
Danas, više od deceniju kasnije, ta se priča dobrote zaokružila. Amir Nedimović, uposlenik humanitarne organizacije Pomozi.ba, pronašao je čovjeka iz priče – istog onog skromnog pekara, još uvijek u njegovoj maloj radnji, okružen mirisom svježe ispečenog hljeba i jednostavnošću svakodnevice.
Susret je bio tih, ali duboko emotivan. Kada mu je Amir, u ime generacija Bošnjaka koje nisu zaboravile njegovu dobrotu, ponudio nove pekarske mašine kao znak zahvalnosti, pekar nije krio suze. U jednom dahu, tiho je izgovorio:
„Meni je vas Allah poslao da Mu zahvalim.“
Ova priča nije samo uspomena – ona je podsjetnik. Da istinska dobrota ne traži publiku, ne poznaje granice, i ne traži ništa zauzvrat. Hljeb koji je nekada nahranio studente bez novca, danas hrani vjeru u ljudskost.
Jer istina je jednostavna: dobra djela nikada ne nestaju – ona putuju, ostaju i vraćaju se.
