Dvadeset i dva člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, među kojima i sedmero djece zvjerski su likvidirani u zoru 25. septembra 1992. godine. Svi oni živjeli su u bijeljinskom naselju Bukreš. Pripadnici specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske, poznate pod imenom Pahuljice, izveli su iz kuće sve civile koji su se tu zatekli, odveli ih na obalu Drine kod Balatuna i pobili.
Tijela ubijenih su bačena u Drinu. Deset godina kasnije, 2002. na groblju u Sremskoj Mitrovici pronađeni su posmrtni ostaci 13 tijela, ukopani pod oznakama NN. Za sva nađena tijela postojala je uredna dokumentacija koju su vodili srbijanski organi i institucije.
Nakon identifikacije i obdukcije, 30. jula 2005. ukopani su na mezarju Lipić-Selimovići u Bijeljini. Do 2011. pronađeno je i sahranjeno 18-oro, a četvero se još uvijek vode kao nestali.
U dvorištu porodice Sarajlić i bijeljinskom naselju Bukreš danas je obilježena 30. godišnjica ovog svirepog zločina
– O ovom zločinu sam pisao u svojim knjigama, a Tužilaštvu BiH je trebalo 15 godina da podigne optužnicu. Danas se u Bijeljini obilježava Dan oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu. Strašno je da se o ovom zločinu i 30 godina poslije šuti. Strašno je što svi znaju za zločin, a šute – kaže Juusf Trbić, novinar i publicista iz Bijeljine.
Na komemoraciji prisutnima se obratio i advokat Duško Tomić, koji je ubijanje porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić nazvao malim genocidom. Rekao je i da je advokat jednom od optuženih koji je izrazio pokajanje te da jedva čeka susrete sa svjedocima koji, prema njemu, trebaju biti na optuženičkoj klupi, poput Predraga Ješurića.
Amir Hadžisalihović, brat ubijene Amire, priča kako je iza njih tri decenije tuge i boli. Ipak, dočekali su da Tužilaštvo BiH podigne, a Sud BiH potvrdi optužnicu.
Kuće Sarajlića, Sejmenovića i Malagića su prazne, a samo stopa malene Alme u betonu svjedoči da su nekada tu živjeli sretno.
Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (stari šest i 10 godina), njihova majka Amira (rođ. 1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem ( 1952), njihova kćerka Selma (1980 – imala je 12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931).
Ubijeni su i Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1079). I Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).
Krajem prošle godine, poslije 29 godina čekanja, Službenici državne agencije SIPA-e na području bh.entiteta RS uhapsili su više osoba. Sud Bosne i Hercegovine je u januaru 2022. godine potvrdio optužnice protiv: Živana Miljanovića, pomoćnika komandira SJB-a Bijeljina, Steve Bokarića, pripadnika Službe državne bezbjednosti Bijeljina, Jovice Petrovića i Mirka Simića, pripadnika Interventnog voda SJB-a, Gorana Sarića, nekadašnjeg komandanta Specijalne brigade policije Republike Srpske (RS), Ljuboje Markovića i Slavenka Kočevića, pripadnika Specijalnog voda MUP-a RS-a, te Zvonka Pržulja.
