“Istog trenutka kada me prijatelji izvještavaju da se na Facebooku dijeli moja slika s Mirsadom Kebom koju je objavio list “Saff”, portali su objavili vijest da je ponovo napadnut i uboden nožem u rame Selvedin ef. Beganović, imam iz Velike Kladuše.
Ne poričem, fotografija je autentična. Uslikan sam sleđa dok izlazim s Kebom iz “Holiday Inna”. Ali, laž je da smo se zaputili u “Avazov” toranj, što se sugerira tekstom i „optičkom varkom“ sa slike na kojoj se u daljini vidi taj objekt. Moram priznati da rijetko idem u toranj i da nikada tamo nisam bio s Kebom!
Ali, mogu biti zahvalan “Saffu” na ovoj fotografiji, jer ću doći pameti: neću se igrati s “balijskom Udbom” i neću više piti kahve s Kebom! Dovoljan mi je išaret nesreća koju proživljavaju ef. Beganović, njegova familija i prijatelji od kada su ga vehabije uzele na zub.
Unesrećili su ga, ugrozili mu život i nafaku, a osvetili su se i njegovim prijateljima. Pio sam kahve s Kebom malo zbog prkosa, malo iz radoznalosti, a ponajviše iz samilosti. Sto putakoštali su me moj merhamet, samilost i naivnost! Pa, taj “Saff” teško da bi se registrirao kao novina da nisam urgirao kod tadašnjeg ministra kulture, koji je, očito s pravom, imao rezerve prema tadašnjoj organizaciji „Aktivna islamska omladina“.
I uopće više ne bih imao posla sa “Saffom” i vehabijama da mi nije žao naivne muslimanske omladine koja se poput mušica peca na paukove (društvene) mreže ovih ksenofobičnih, „proislamskih“ i „bošnjačkih“ grupa. Djeca neznaju da im svaki klik, komentar i post na njihovim profilima može zagorčati život. Sutra, kada budu krenuli po vize ili prelazili granice zapadnih zemalja, mogu biti, u najmanju ruku, maltretirani provjerama identiteta.
Ozbiljno sam zabrinut da bi ovakav trend i aktivnost ksenofobičnih, navodno proislamskih i probošnjačkih grupacija na društvenim mrežama, mogao dovesti do nasilja u vidu atentata,pa i fizičkih obračuna među muslimanskim grupacijama i pristašama različitih vjerskih i političkih uvjerenja.
Zar u svijetu svakog dana ne bude ubijeno 1.000 musli-mana, i to od muslimanske ruke, zar u Sandžaku posljednjih pet-šet godina nije ubijeno i povrijeđeno iz vatrenog oružja najmanje desetak Bošnjaka u međustranačkim i međuvjerskim sukobima?
Sve to potpiruju velikobošnjački šund pisci i kolumnisti kojima su usta puna genocidai šehida! “Slučaj Kebo” došao je kao poslastica ksenofobima da se iživljavaju nad „izdajnikom“ i vježbaju mlađi naraštaj kako se treba mrziti u ime vjere, nacije i domovine! Strategija degradacije Kebe kao ličnosti trebala je poslužiti u odbrambene svrhe, da se na taj način difamiraju i umanje optužbe koje se nalaze u dokumentima koje je on predao Tužilaštvu BiH. Postavljeno je pitanje zašto se to aktualizira nakon dvadeset godina? Dobro pitanje!
islim da se Haški tribunal zadovoljio presudom izrečenom Rasimu Deliću, kao komandantu Armije RBiH, koja obuhvata odgovornost i za zločine u Vozući, ali da je zbog pritiska javnosti, a usljed „medijskog cunamija“ koji su pokrenuli ISIL-ovci sasvojimsvirepim, apritome ritualnim zločinima i zvjer-stvima, te zbog povampirenja ideologije i aktivnosti provehabijskih grupacija u BiH, posebno nakon rata u Siriji, Haški tribunal odlučio je sve te dokaze „istresti“ u Sarajevo da se sa svime suoče bošnjačke vlasti.
Posebno lideri SDA i Islamske zajednice, jer se od njih tražilo da „sasijeku zlo u korijenu“.
Dostavljači su pronašli legitimnog funkcionera, bivšeg potpredsjednika SDA i potpredsjednika FBiH Mirsada Kebu. On je, kako je obrazložio u medijima, shvatio kao građansku dužnost da dokumentaciju proslijedi nadležnim institucijama.Da se ne pravim blećak, znaju to i Bakir Izetbegović i Fikret Muslimović. Nije dovoljno samo izvesti fintu, kada “Saff” uvrijedi američku ambasadoricu karakterizirajući njene stavove o ovoj problematici “budalaštinama”, da namigne uredniku Beganoviću pa da ovaj “napadne” Bakira Izetbegovića „da se vlasi ne sjete“ da je „Saff“ i proesdaovsko glasilo. Znam te folove-golove, igrao sam takve duple pasove dok sam pisao za „Ljiljan“.
Neće proći ni folovi s dizajnom ISIL-ove zastave koju je kopirao izvjesni Kršo pa ga policija legitimirala na Baščaršiji. Ko kaže da to nije ISIL-ova zastava? Četiri elementa koja čine dizajn ISIL-ove zastave: crna boja, bijeli harfovi, tugra i šehadet, stopostotni su dokazi da se radi o istom simbolu i poruci.
Taj momak, s takvom zastavom na prsima,dođe u Ga-zi Husrev-begovu džamiju na sabah, među skukuljenu grupicu učenika Medrese, glasno uzvikne, poslije Fatihe:Amin. Isputeži se pored minbera dok oni tespihaju i pun sebe, valjda zbog osjećaja što je pobo ISIL-ovu zastavu u „temelj bošnjačke duhov-nosti“, napušta džamiju.
Nigdje uleme, funkcionera i grlatih vaiza! Nema nijednog (uglednog) Sarajlije, koji su nekad, pa čak i u vrijeme komunizma, pono-sno, a skrušeno dolazili na sabah-namaz, kao da ulaze u džennetsku bašču! Sada je tu Kršo, s bradom i podvučenom surmom ispod očiju, u suknenimčarapama i galabiji „baštovan“!
Veoma mi je žao što prepadam narod, možda i zbog vlastitog straha preuveličavam neke činjenice, ali nema dvojbe da je i ovdje, zbog globalne plime militantne ISIL-ovske ideologije, koja jes nekoliko rukavaca zahvatila i BiH, sasvim realno očekivati seriju „džihadističkih“ atentata, radi izazivanja bratoubilačkog rata među Bošnjacima”, zaključuje svoje besmisleno pisanje Nedžad Latić.
Ispod je anterfile iz Avazovog teksta o Saffu. Kao što se vidi prijeti nam se nekakvim dokumentima koje ima Mirsad Kebo. Moramo priznati da je citirani sadržaj navodnog dokumenta za nas velika pohvala. Čini nam čast što nas autori tog dokumenta vide kao ljude koji se zalažu za uspostavljanje Allahove volje i riječi. Zato, pozivamo Mirsada Kebu da nam dostavi taj dokument da ga objavimo u Saffu.
