Tradicija odlaska na hadž iz Bosne i Hercegovine izuzetno je duga i neraskidivo je povezana sa dolaskom Osmanlija i islama na ove prostore. Sa njihovim dolaskom i učvršćivanjem vlasti u našim krajevima možemo pratiti i povijest hodočašća muslimana iz Bosne i Hercegovine. O prvim hadžijama sa ovih prostora veoma vrijedno djelo napisao je Aladin Husić pod naslovom „Hadž iz Bosne za vrijeme osmanske uprave“. U spomenutoj knjizi autor navodi da je prvi hadžija iz Bosne, hadži Mehmed, „zapovjednk tvrđave Hodidjed između 1455.-1563. godine“. Pitanje njegovog porijekla kao i vremena obavljanja hodočašća ostaje otvoreno, „jer nema niti jednog relevantnog pokazatelja koji može dati bilo koju vrstu naznaka“, kada je ovaj Bošnjak obavio hadž. U intervjuu objavljenom u listu Oslobođenje prof. Ismet Bušatlić ističe da je prvi njemu „poznati hadžija sa ovih prostora bio Ishak-beg, babo osnivača Sarajeva Isa-bega“. On je, prema riječima prof. Bušatlića, od „sultana tražio i dobio dozvolu da obavi hadž 1435. godine, dok je prva Bošnjakinja koja je obavila hadž bila unuka Isa-bega Ishakovića. Učinila je to prije nego što je sagradila džamiju u Skoplju, u čijoj se vakufnami spominje kao hādždža“.
Slijedeće informacije o prvim hadžijama iz Bosne i Hercegovine potječu iz 1477. godine. Naime, na vakufnami bosanskog sandžakbega Ajas-bega, nalaze se hadži Husein, sin hadži Alije, i hadži Ahmed, sin Jakubov, koji se ujedno mogu ubrojati i među prve muslimane iz Bosne. Kako su Osmanlije učvršćivale svoju vlast na ovim prostorima i broj hadžija se vremenom povećao, tako da je već 1530. godine u Sarajevu zabilježeno 36 živućih hodočasnika.
Midhat Husejnefendić – Bošnjak u mercedesu na putu za hadž
Od vremena prvog hadžije sa ovih prostora pa do sredine 20. stoljeća, odlazak na hadž je u smislu putovanja predstavljao pravi životni podvig. Da bi zijaretili časna mjesta Mekku i Medinu i da bi se vratili svojim kućama bosanskohercegovačkim hadžijama bilo je potrebno nekoliko mjeseci pa i godina dana. Pri odlasku na hadž izdvajali su značajna materijalna sredstva i koristili različita prijevozna sredstva, a najčešće konje, kamile i lađe.
Tuzlak Midhat Husejnefendić bio je prvi čovjek s područja Jugoslavije koji je automobilom otišao na hadž.
Midhat je bio prvi gradski taksista poslije Drugog svjetskog rata. Radio je za tuzlansku agenciju “Putnik”. Vozio je Mercedesovo vozilo i 1961. godine odlučio je upustiti se u avanturu i obaviti svetu dužnost – vozilom otputovati do Mekke.
On je tada s još trojicom Tuzlaka sjeo u automobil i krenuo put Mekke. Ispratile su ga stotine sugrađana koji su mu se divili, dok je porodica strahovala da li će uspjeti i da li će se vratiti.
Put od Tuzle je vodio preko Bugarske, Turske, Sirije, Jordana, Iraka do Saudijske Arabije. U to vrijeme nisu bili izgrađeni putevi preko pustinja niti je bilo sistema navigacije koji bi usmjeravao kako doći do željene destiancije. Midhat je uz sebe imao kompas koji mu je pokazivao kojim smjerom treba ići. Točkovi su zapinjali u pijesku pa su noći provodili pod vedrim nebom spavajući na dekama koje su ponijeli sa sobom.
Putovanje je trajalo dva mjeseca, ali Midhat je uspio doći u Mekku i obaviti svetu dužnost. Kada se vratio dočekan je s velikom radošću. No, Tuzlak se nije zaustavio na tome. Po povratku, odlučio je kupiti tri kombija kako bi idući put moglo ići više njegovih sugrađana na hadž. To je i uradio, te je idući put s njim otišlo 18 Tuzlaka.
