Piše: Semir Imamović
Bošnjačka politička kataklizma u Republici Srpskoj ne može se posmatrati u isključivoj krivici genocidnog i apartheidskog ambijenta, niti u isključivoj krivici bošnjačkog faktora. Jer, da je Republika Srpska mogla biti demokratski i antifašistički prostor, sigurno bi i Bošnjaci bili apsolutno prisutni u političkom i društvenom životu. Ali, pošto je Republika Srpska i genezom i realnošću određena genocidom nad Bošnjacima, u takvom ambijentu nema slobode za bošnjački život, u politici i van politike. To nije i ne može biti opravdanje za sve što je trebalo uraditi, a nije uradila bošnjačka politika na planu borbe Bošnjaka za politički povratak. Jer, nema povratka bez političkog povratka! Obnavljanje džamija, obnavljanje kuća, općenito, obnavljanje bošnjačkog života u Republici Srpskoj, djeluje kao čardak ni na nebu ni na zemlji – sve dok nema političku utemeljenost.
Politika je ta koja u realnu i obavezujuću mjeru pretvara bošnjački život u Republici Srpskoj. Zašto ovo nisu znali, i za to se borili, bošnjački politički lideri? Uloga bošnjačke politike svedena je već bezmalo dvije decenije na neku vrstu statiranja u RS, umjesto da ima inicijativu, kreativnost, borbenost i požrtvovanost. Mnoge stvari su mogle biti bolje nego što su danas. Ali, nikada nije kasno, kaže narod. Evo nas pred još jednim povijesnim izazovom, pred Izborima 2014., sa realnom mogućnošću da Bošnjaci dobiju jedinstvenu izbornu listu za Republiku Srpsku, odnosno, da svoje snage ujedine kao nikad do sada. Bio bi to sjajan impuls ljudima u dijaspori, većinom prognanicima sa prostora RS, da se u maksimalnoj mjeri registriraju i da glasaju, a taj potencijal pokazali su prilikom Popisa, na kome je bilo četiri-pet puta više popisanih nego registriranih za prošle izbore. To znači da možemo kad hoćemo, i to znači realnu pretpostavku da bi Bošnjaci iz RS mogli odgovoriti na ovaj povijesni izazov. U intervju kojeg je nedavno dao magazinu „Saff” Sejfudin Tokić je kazao jednu veliku istinu – Bošnjaci se moraju vratiti u politički život RS-a. Oko ove istine ne bi se trebala sporiti dvojica ma kojih i ma kakvih Bošnjaka.
Onaj Bošnjak kome je sporan politički povratak Bošnjaka u RS, jednostavno, ili nije normalan, ili je agent Beograda. Istina je također da je bošnjačko političko nejedinstvo protjeralo Bošnjake iz političkog života u RS i od njih napravilo beznačajan društveni i politički faktor, koji se ne pita ni za vlastitu a kamoli za sudbinu tog dijela Bosne i Hercegovine. Jedini način da se Tokićeva teza pretoči u stvarnost jeste potiskivanje međusobnih razlika, privatnih interesa, i ličnih sujeta i hatora u stranu i formiranje jedinstvene liste, koju bi činili političari iz raznih stranaka, a da njihova jedina referenca bude služenje interesima Bosne i Bošnjaka. To se, evo, i događa, elhamdulilah. Iznimo je važno da je iza ove ideje stala krovna vjerska institucija Bošnjaka, Islamska zajednica, jer je to jedina bošnjačka institucija koja još uvijek, bar formalno, uživa poštovanje svih bošnjačkih političkih stranaka i subjekata, a to bi na neki način trebala biti mjera bavljenja ove institucije politikom. Pred nama je borba za političku mobilizaciju Bošnjaka u dijaspori – da se registruju i glasaju, i da ove Izbore shvate kao što su shvatili i Popis, kao – biti ili ne biti.
Ako se to ostvari, u kritičnoj mjeri, Republika Srpska više nikada neće biti ono što je bila, a Bošnjaci će u tom manjem entitetu sve više biti ono što su bili – svoji na svome, ravnopravni i dostojanstveni građani, koji će putem političkih mehanizama za sebe izboriti jednakost i slobodu. Ovo je Put iznad kojeg i ispod kojeg ne treba ići ni jedan Bošnjak.
