Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane je povodom uspostave vlasti nakon održanih Devetih Općih izbora u Bosni i Hercegovini (BiH) pripremio analizu aktualnih političkih događanja. Iz opsežne analize „BiH 2023: Putinovci će institucionalno ovladati BiH“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Putinovci će institucionalno ovladati BiH
U Bosni i Hercegovini su 2.oktobra 2022. održani Deveti Opći izbori, na kojima su neposrednim putem izabrani članovi tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, zastupnici za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zastupnici za Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik Republike Srpske, dva potpredsjednika Republike Srpske i zastupnici za Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS), kao i zastupnici za Skupštine 10 kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine. Kasnije su posrednim izborima izabrani delegati u Dom narod BiH, Dom naroda Federacije BiH i Vijeće naroda Republike Srpske (RS).
U Predsjedništvo BiH izabrani su: Denis Bećirović (SDP), Željka Cvijanović (SNSD) i Željko Komšić (DF). Pobjednik izbora za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je Stranka demokratske akcije (SDA), pobjednik izbora za Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je SDA, dok je pobjednik izbora za Narodnu skupštinu Republike Srpske Savez nezavisnih socijaldemokrata (NSRS). Za predsjednika Republike Srpske izabran je Milorad Dodik (SNSD). U Federaciji BiH u kantonima sa bošnjačkom većinom pobijedila je SDA, dok je u kantonima sa hrvatskom većinom najviše glasova osvojila Hrvatska demokratska zajednica (HDZBiH).
Iako je visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt (OHR) prije izbora pojedinim svojim odlukama „unaprijedio“ izborni proces, došlo je do neviđene izborne krađe i manipulacija na izborima, koja je bila posebno izrazita za poziciju predsjednika etniteta Republika Srpska gdje je Milorad Dodik (SNSD) izbornom krađom postao predsjednik Republike Srpske, dok je faktički pobjednik izbora Jelena Trivić (PDP). Sve su to formalno pokrili Centralna izborna komisija (CIK), visoki predstavnik Christian Schmidt i pojedini predstavnici međunarodne zajednice, koji su insistirali da se odmah formira nova vlast iako nisu objavljeni službeni rezultati izbora. Nevjerojatno je, da prozapadno usmjereni Savez za bolju budućnost (SBB) Fahrudina Radončića nije uspio preći izborni prag od 3% u Federaciji BiH, iako su ministri iz redova SBB znatno doprinijeli uspješnosti Vlade Federacije BiH, čiji je rad ocijenjen najboljim od uspostave Federacije BiH 1994.godine. Tako su Fahrudin Radončić odnosno SBB već četvrti put uzastopno pokradeni na izborima.
Međunarodni institut IFIMES je svojoj analizi iz februara 2018.godine pod naslovom „BiH i novi izborni zakon: BiH pred donošenjem novog izbornog zakona ‘Lex Čović'“ (link: https://www.ifimes.org/ba/istrazivanja/bih-i-novi-izborni-zakon-bih-pred-donosenjem-novog-izbornog-zakona-lex-covic/4283?q=lex+%C4%8Dovi%C4%87) najavio nametanje izbornog zakona i pokušajima protuustavnog mijenjanja Izbornog zakona BiH u saradnji sa političkim opcijama (HDZBiH i SNSD), koje sustavno podrivaju opstojnost i integritet Bosne i Hercegovine.
Formiranje vlasti u organizaciji američke ambasade i OHR-a
Krenulo se na ubrzano formiranje vlasti, jer je to tražio međunarodni faktor i pojedine strane ambasade u BiH, čak prije objavljivanja zvaničnih rezultata izbora. Cilj formiranja vlasti je sačuvati i ojačati Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZBiH) i instalirati tzv. Osmorku, koja je u početku okupljala osam političkih subjekata, a sada se u osnovi svela na svega tri politička subjekta i predstavlja tzv. Trojku (Socijaldemokratska partija – SDP, Narod i Pravda – NiP i Naša stranka – NS). Cilj je formirati održivu političku koaliciju, koja eliminira izbornog pobjednika SDA i opoziciju u Republici Srpskoj.
Pri tome se uloga međunarodne zajednice svela na pomaganje neprijateljima BiH i Zapada, posebno neprijateljima SAD-a pri čemu je cilj eliminirati osvjedočene prijatelje. Politika SAD i međunarodne zajednice neodoljivo podsjeća na politiku prema Iraku u kojem se izvršena međunarodna vojna intervencija predvođena SAD-om, da bi na kraju Irak bio predat u naručje Irana. Slično poređenje se može napraviti i sa situacijom u Bosni i Hercegovini u kojoj je izvršena je međunarodna vojna intervencija, da bi se u konačnici Bosna i Hercegovina institucionalno isporučila Rusiji. Uspostava nove vlasti je potvrda tih činjenica.
Analitičari smatraju, da je dodjela mandatarstva Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH odnosno Borjani Krišto (HDZBiH) za formiranje Vijeća ministara BiH strateška greška i nedržavotvoran potez, koji doprinosi intenziviranju antidržavnog djelovanja, koja može biti pogubna za Bosnu i Hercegovinu u okolnostima ukrajinske krize. Analitičari također smatraju, da je Milorad Dodik dodjelom ordena ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu neutralizirao SAD i američkog ambasadora Michaela J. Murphya u BiH. Ruski ambasador Igor Kalabukhov pokazao se stvarnim gospodarom situacije u BiH.
Ključna politička bitka vodit će se za Federaciju BiH. Obavještajna operacija kodnog imena „Kula“, koordinirana je iz Budimpešte sa ciljem rušenja ekonomskog sistema Federacije BiH, jer se u Federaciji BiH odvija više od ¾ ekonomskih i finansijskih tokova u državi BiH. Kao preduslov za rušenje države Bosne i Hercegovine potrebno je srušiti ekonomski sistem u Federaciji BiH kao kičmu države. Federacija BiH je ključna za stabilnost BiH.
Koji su kriteriji za provjere kandidata za ministre? Kandidate za ministre i njihove zamjenike provjerila je Agencija za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA). Provjeravaju se, između ostalog, podaci o ranijim dužnostima, da li su kandidati osuđivani, da li imaju potvrđenu optužnicu, njihove veze sa Putinovim režimom. Upitna je vjerodostojnost tih provjera, jer SIPA nije osporila nijednog od predloženih kandidata.
Zapadne diplomate u Bosni i Hercegovini šalju frizirane izvještaje svojim vladama. SAD moraju pročistiti svoje kadrove u BiH i na Zapadnom Balkanu, jer postojeći američki kadrovi vode SAD u konstantno smanjenje američkog utjecaja. Njemačka politika je već doživjela debakl u regionu, dok nad visokim predstavnikom Christianom Schmidtom (CSU) kao recidivom mračne prošlosti kancelarke Angele Merkel (CDU) prema regionu Zapadnog Balkana, lebde visoki korupcijski rizici o kojima treba pozabaviti i njemačka vlada. Najavljeno saslušanje visokog predstavnika Christiana Schmidta u Evropskom parlamentu 24.januara 2023. prilika je da Schmidt doživi debakl u evropskoj političkoj areni i time okonča svoj boravak u Bosni i Hercegovini.
Analitičari smatraju, da ambasada SAD i Ured visokog predstavnika (OHR) trebaju svoju ulogu obavljati u okviru mandata, a ne baviti se postizbornim inženjeringom derogirajući rezultate i pobjednika izbora što obesmišljava demokratske izbore i stvara negativnu percepciju kod građana Bosne i Hercegovine i umanjuje ionako poljuljan ugled kojeg međunarodni predstavnici imaju u BiH, jer se nerijetko povezuju sa kriminalnim strukturama.
Da li je Janez Janša dio koalicionog dogovora u BiH?
Javnosti su poznati već plasirani „non-paperi“, koji se pripisuje donedavnom premijeru Slovenije Janezu Janši (SDS/EPP), kojima je predviđeno prekrajanje granica na Balkanu i nestanak Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije kao država. Janša je poznat kao tijesan saveznik mađarskog premijera Viktora Orbána (Fidesz), koji je uspostavio mrežu ulaganja kapitala i medijsku mrežu na Balkanu. Osnovao je brojne medijske portale, koji produciraju lažne vijesti (fakenews) i produciraju različite afere. Posredno je ušao i u vlasništvo sarajevskih medija.
Analitičari upozoravaju, na snažne veze domaćih i stranih političko-kriminalnih struktura. Kao primjer navodi se saradnja aktualnog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i donedavnog premijera Slovenije i čelnika radikalne desničarske Slovenske demokratske stranke Janeza Janše. Milorad Dodik opstruira i blokira istrage u Bosni i Hercegovini, koje se sprovode u vezi s nezakonitim finansiranjem Slovenske demokratske stranke Janeza Janše, tako da je Milorad Dodik, preko SIPA-e, Tužilaštva BiH, nekih drugih agencija, a dijelom i preko Obavještajne sigurnosne agencije BiH (OSA), koju još uvijek nema pod kontrolom, pokušao zaustaviti te istrage ili ishoditi da rezultat tih istraga bude povoljan za Janeza Janšu. Janša je zauzvrat sa Viktorom Orbanom, Andrejom Plenkovićem (HDZ/EPP) i političko-kriminalnim miljeom blokirao uvođenje sankcija od strane EU prema Miloradu Dodiku. Tu su još neki drugi sumnjivi poslovi. Da li je Janez Janša dio koalicionog sporazuma u BiH, jer su evidentni napori da se zaustave te istrage, odnosno da ishod tih istraga bude u korist Janeza Janše? Iako Janez Janša nije više premijer Slovenije, on je preko Evropske narodne stranke (EPP), najveće grupacije u Evropskom parlamentu, čiji je on član, i preko radikalne evropske desnice i političko-kriminalnih struktura i dalje u funkciji Milorada Dodika, a to znači protiv Bosne i Hercegovine. Janša producira afere u Sloveniji i regionu (najnovija na Kosovu) kako bi prikrio sprovođenje istrage u Bosni i Hercegovini, koja se dovodi u vezu sa finansiranjem njegove Slovenske demokratske stranke (SDS) i čiji ishod može imati utjecaja na njegovu dalju političku karijeru. Ilustrativan primjer kriminala je i Regionalno vijeće za saradnju (RCC) sa sjedištem u Sarajevu, koji je primjer regionalnog kriminala pod vodstvom generalne sekretarke Majlinde Bregu, koja čak pokušava da ishoduje treći mandat na toj poziciji kako bi se nastavile kriminalno-koruptivne aktivnosti. Generalno, građani BiH percipiraju međunarodni faktor kao kriminaliziran i tijesno ga povezuju sa kriminalnim strukturama.
Odnos i saradnja Milorada Dodika i Janeza Janše svjedoči kao primjer i potvrda tijesne saradnje domaćih i stranih političko-kriminalnih struktura, posebno kriminalnih struktura iz EU. Zbog toga je važno sprovesti profesionalnu i nezavisnu istragu u Bosni i Hercegovini, koja se odnosi na finansiranje Janšine Slovenske demokratske stranke (SDS) i da li je finansiranje utjecalo na rezultate i regularnost parlamentarnih izbora u Sloveniji. To je posebno važno, jer Janez Janša ima praksu produciranja afera i optuživanje političkih rivala za nezakonito finansiranje pri tome zaobilazeći sebe. Istraživanja su pokazala, da je više od 90% zvaničnika EU, koji se bave Bosnom i Hercegovinom pod visokim korupcijskim rizicima, dok je taj broj znatno manji kod američkih zvaničnika ali je ipak prisutan. Dio kriminalom stečenog novca u BiH, bez ikakvih prepreka se pere i ulaže na Kipru, u Grčkoj i državama regiona Namjeravana uplata 200 miliona eura, Rashidu Serdarovu, ruskom biznismenu vlasniku kompanije Comsar Energy Republika Srpska, može da predstavlja vid finansijske podrške Milorada Dodika Putinovom režimu.
Putinovci institucionalno vladaju BiH
Iako su SAD prema javnom objavljenim podacima u Bosni i Hercegovini za suzbijanje ruskog utjecaja u periodu 2017-2021.godine potrošile 80.846.580 $ ruski utjecaj je neprestano rastao. Za balkanske zemlje izdojeno je ukupno 454 miliona američkih dolara. Time su uzaludno potrošeni novci američkih poreskih obveznika kroz različite oblike grantova, uglavnom civilnom društvu. Upravo formiranje novog Vijeća ministara BiH je potvrda da je ruski utjecaj postao preovladujući u BiH.
Analitičari su upozoravali, da je zbog prevencije mira u Bosni i Hercegovini potrebno rasporediti američke vojne trupe na područje Brčko Distrikta BiH i Istočnog Sarajeva. Ukoliko bi pravovremeno bile raspoređene američke vojne trupe sasvim sigurno ne bi bilo ceremonije obilježavanja neustavnog Dana Republike Srpske 9.januara u Istočnom Sarajevu. Režim Milorada Dodika namjerava iduće godine organizirati obilježavanje 9.januara na teritoriji Brčko Distrikta BiH, a postoje očekivanja da Dodik i javno proglasi otvaranje Ruskog humanitarnog centra u Republici Srpskoj.
Ukrajinska kriza je šansa, da EU pokrene ubrzane mehanizme za proširenje, a to zavisi od postojanja političke volje unutar EU, da države Zapadnog Balkana uključi u svoje članstvo, jer postoji realna opasnost, da se države Zapadnog Balkana priklone nekim drugim interesnim sferama i integracijama. Više ne postoji oduševljenje za članstvom u EU. U državama Zapadnog Balkana postoji alternativa članstvu u EU, jer je dosadašnja politika EU prema regionu temeljila na raznim oblicima uslovljavanja, ucjenjivanja i ponižavanja i nikada nije bila u potpunosti iskrena. Ljudi na Zapadnom Balkanu imaju snažan otpor do takvog odnosa EU prema njima. Dodjela kandidatskog statusa BiH od strane EU je zakašnjela najmanje deceniju i to je još jedna potvrda pogrešne i zakašnjele politike EU prema Zapadnom Balkanu, dok će Putinovci uspostavom nove vlasti u BiH institucionalno ovladati tom državom.
