Autor: Ramiz Hodžić
Teško je nabrojati, nemoguće je navesti sve poteze koje je povukao Fahrudin Radončić i njegova mašinerija, a koji su suprotni probosanskoj politici.
Radončić godinama koristi pežorativni izraz „vehabije“ i preuveličava opasnost od njih dok postrojavanje poluvojnih formacija Ravnogorskog četničkog pokreta ne vidi kao problem. Radončićev SBB je glasao za Zakon o prebivalištu s kojim je samo u Srebrenici sa biračkog spiska skinuto oko 900 povratnika Bošnjaka. Lider SBB-a optužio je Bošnjake da su htjeli ‘92. napraviti muslimansku državu u BiH. Ovaj čovjek je otvoreno kidao veze naše zemlje sa Turskom pa čak i rekao da je predsjednik Erdogan najopasnija ličnost za BiH. Sjetimo se i da je braneći Nasera Keljmendija za početak rata uzeo ubistvo srpskog svata u Sarajevu i dodao da je to naručila SDA. Satanizirao je Fahro i Prvi bošnjači sabor, čak i Mlade muslimane koj su ubijani i zatvarani zbog ideje slobodne zemlje i naroda. Rekao je Keljmendijev, Kebin, Miškovićev i Đukanovićev prijatelja Fahrudin da treba zapaliti naslijedstvo Alije Izetbegovića. Radončić je preko Dnevnog avaza protežirao izbor nebošnjaka za predsjednika Ustavnog suda BiH. Milorad Dodik i Dragan Čović u Avazu skoro da ne trpe nikakve kritike. Koristio je Radončić i termine „muslimanska tajna služba“, „fildžan-država“, „panislamizam“.
Međutim, evidentno je da Radončić svakim danom sve direktnije i otvorenije kontrira vrijednostima i interesima Bošnjaka. Nedavno je Aliju Izetbegovića i bošnjačku politiku okrivio za suodgovornost za genocid! Danas je u otvorenom partnerstvu sa Dodikom i Čovićem oko smjene bošnjačkog kadra sa čela OSA-e i zaštite Nikole Špirića koji je uhvaćen u krivotvorenju dokumenata koji se šalju ovoj agenciji. Tu je i najava usporavanja koalicije i vlasti što je u direktnoj suprotnosti sa politkama koje žele ovu zemlju vidjeti dinamičnu, na putu ka EU integracijama.
Ako ostavimo po strani sadržaj dešavanja u Saboru Islamske zajednice u BiH, Avazovo izmišljanje sukoba i preuveličavanje izvjesnosti smjena, samo je jedan od tih zadataka koje realizuje dok ima vremena. Nije li razdor u IZ BiH prvorazredni interes antibošnjačkih politika?
Kao što se vidi, sve su učestaliji potezi koji su apsolutna suprotnost od probosanskih interesa. Sebi ih ne bi mogao dopustiti političar koji zavisi i želi podršku potriotskih masa. To pokazuje da Radončiću nisu biti ni glasovi ni izbori. Zaista Radončić ne haje što će 2018. dobiti deseti dio podrške u odnosu na prošle opće izbore. Ne može ih dobiti sa ovakvim izjavama i djelovanjima – naprotiv. Upravo se u ovoj nelogičnoj nezinteresovanosti za svoju glasačku bazu krije odgovor na prvi dio ove analize. Jasno se ocrtava da je Radončić ušao u kritični trenutak svog djelovanja pa želi da izvrši što više preuzetih zadataka.
Jasno je da vrijeme do izbora želi maksimalno iskoristiti za poteze koji će do kraja oslabiti probosanski, društveno-politički blok.
