Piše: Jusuf Kapić
Nažalost, rezon uspaničenog vječnog pretendenta na stolicu u Predsjedništvu, nadmašio je i najblesavije viceve veoma brzo. Prvo je, tokom svjedočenja na suđenju njegovom poslovnom partneru Naseru Kelmendiju u Prištini, ustvrdio da su Bošnjaci u Sarajevu isprovocirali sukobe i tako počeli rat, da bi prije par dana ustvrdio da je SDA kao “nacionalna stranka” su-odgovorna za genocid i “200.000 ubijenih žrtava”. Na stranu što danas ni najlabavije metodologije i nagađanja ne mogu dokazati baš toliko žrtava u proteklom ratu, Radončićevim pisarima saopštenja istina je zadnja briga. Sva je energija usmjerena na jednu stranku i jednog čovjeka. Bakir Izetbegović je, uvjerava nas Avaz mjesecima, upetljan u svako neriješeno ubistvo u protekle dvije-tri decenije u BiH. Evo sad je kriv, valjda po očevoj nasljednoj liniji, i za sam genocid.
Ipak, i Radončić i Izetbegović su prolazne kategorije bošnjačke politike, a historija će ih pamtiti onako kako su zaslužili. Ostaje međutim, veliko pitanje, ko je i kakav je čovjek koji radi lične želje za vlašću ima časti i hrabrosti u jednoj rečenici saopštenja ismijati se svim nevinim i bošnjačkim žrtvama i hrabrim šehidima i borcima u odbrani od agresije i genocida?
Je li istina o našem ratu za Radončića samo još jedna tačka na kojoj će očajnički pokušati osvojiti koji sitni poen protiv SDA? Ako kao pretendent na najvažniju poziciju u politici tvrdi da smo sami krivi za genocid nad nama, šta će tek raditi ako slučajno osvoji
vlast?
Hoće li djeca na časovima historije učiti da su Bošnjaci preko SDA započeli rat i odgovorni za genocid?
Hoće li svom omiljenom Hrvatu, Draganu Čoviću, učiniti uslugu pa tako tvrditi da su Bošnjaci počeli i rat protiv Hrvata kako bih ih protjerali pa napravili Islamsku državu, a Hrvatska je samo uletjela da brani kršćanstvo od muslimanskih barbara? Jer Čovićevi mediji upravo to pričaju danas. Hoće li mu, na kraju, dati ono što mu upravo SDA i Izetbegović ne daju – promjene izbornog zakona koje bi otvorile zakonski i administrativni put za stvaranje obnovljene ustaške Herceg-Bosne?
A šta će tek ponuditi svom omiljenom Srbinu, Miloradu Dodiku? Nije li upravo Dodik jedan od najglasnijih trubača ovakvog tumačenja rata, gdje su ugroženi Srbi krenuli stvarati etnički čistu „republiku“ samo da bi se zaštitili od podivljalih „muslimana“ koje je naoružala SDA?
Radončićevo ponašanje je gnusno i odvratno više nego opasno. Jer danas i ovdje, 2017. godine, u Bosni i Hercegovini, u kojoj su Bošnjaci politički ravnopravan i pozitivan a ekonomski i demografski najjači čimbenik, podvaljivati ovakve historijske laži i bljuvotine može samo uspaničeni i očajni politički gubitnik, u svom tornju otuđen od naroda kojeg pokušava sluđivati sadržajima svoje novine.
Ko još, osim ljudi ovisnih o SBB-u i Radončićevim preduzećima, osim raznih političkih, medijskih i NGO-vskih plaćenika i dužnika, osim Čovićevih i Dodikovih propagandista, želi širiti ovakve antibošnjačke grozote? Možda one vječne balijske sveznalice ispred granapa, koji nakon treće mlake pive, kupljene na veresiju, psuju i Aliju i Bakira i džamiju i Istok i Zapad… jer već skoro 30-godina nema onog vakta i sistema u kojem podobni paraziti žive na račun poštena i dostojanstvena svijeta.
Upravo tom poštenom i dostojanstvenom svijetu, toj tihoj ali ponosnoj bošnjačkoj većini, Radončić preko Avaza pokušava već godinama podvaliti razno političko i historijsko smeće. I taj pošteni i dostojanstveni svijet to zna i zato ga nikada neće izabrati za svog vođu.
A to zna i Radončić.
(Bportal.ba)
