Nakon što sam skrenuo pažnju javnosti da je na sjednici Vlade zajedničkim glasovima SBB-a i HDZ-a, a protivno volji nas iz SDA, izabrana nova predsjednica Nadzornog odbora Svetlana Cenić, nije dugo trebalo da budem napadnut na stranicama biltena SBB-a, zbog toga što smo donirali kabinetsku opremu školi, koju pohađaju srpska i bošnjačka djeca u Grbavcima u Zvorniku.
Taj napad je bio očekivan i razmuljiv, jer svaki put kad skrenete pažnju na to da je SBB u vlasti, budete napadnuti u Dnevnom avazu, čime na svojevrsan način uvijek priznaju da se stide toga šta sve rade u vlasti, da ne žele da se priča o tome. SBB je član većine, koji bi volio da se ne misli tako, odnosno da ima pravo imenovati predsjednicu NO BH Telecoma, i to onu koja ima naslijeđe kao kadar ratnog SDS-a, ali da se ne priča o tome i valjda da se misli da SDA imenuje u BH Telecom. Toliko o odgovornosti.
Što se tiče samog napada, tužno je što su povod našli u činjenici da sam kao federalni ministar pomogao 87 bošnjačke djece i nastavnike u školi u Grbavcima u Zvorniku, i 147 djece u školi u Križevićima. Ministarstvo je doniralo kabinetsku opremu za kabinet vjeronauke u Grbavcima, te gradimo fiskulturnu salu u Križevićima, a emocija povratničke djece koju smo tom prilikom vidjeti bila je nešto neprocjenjivo. Ako je krivica što smo pomgoli tu našu djecu, onda sam kriv.
Razumijem da oni koji me napadaju misle da ne treba pomoći toj djeci, da je to ‘skupljanje izbornih poena’, a da je funkcija vlasti u imenovanju Svetlane Cenić na poziciju u BH Telecomu. Nikada se neću složiti s njima, niti će me ušutkati, pa ni onda kada zloupotrebljavaju pojedina udruženja.
Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izjbeglica i ja kao njegov rukovodilac, kontinuirano čuvamo sjećanje na žrtve i strahote zločina koji su počinjeni u RS-u, uključujući i Grbavce kao mjesto u kojem je upravo iz škole odvedeno 1200 ljudi i pobijeno u genocidu. Tužno je i strašno je najprije za porodice žrtava to sjećanje, a onda i za nove generacije, koje su rođene poslije rata i i žive tamo. A zamislite tek kako je roditeljima, čija su djeca pobijena, kada vide i čuju smijeh đaka na tom mjestu, to je istovremeno i najveća bol za svojim i ljudska radost što su tuđa djeca živa i zdrava. Zbog toga povratnici i jesu najveći heroji mira i čuvari države.
Naše ministarstvo nema mogućnost da određuje u kojem će objektu biti škola, ali kada su nam roditelji djece i nastavnici povratnici iz Grbavaca, kao i oni iz Janje i Odžaka, putem dopisa preko Muftijstva, kazali da im možemo pomoći doniranjem opreme za kabinet vjeronauke, mi smo njihovu molbu shvatili kao svoju dužnost i realizirali taj projekat, što ćemo i nastaviti raditi, bez obzira što nas neki napadaju zbog tog.
Posebno je ljudska veličina stava da kabinet vjeronauke, iako je prvobitno namijenjen bošnjačkoj djecu, mogu i koristit će i srpska djeca, čime je pokazano opredjeljene ka vraćanju povjerenja i suživotu, kako se makar našoj djeci nikada ne bi ponovilo ono što se dogodilo nama i kako bi živjela sretniju budućnost.
