Milorad Dodik i Dragan Čović su dva igrača osovine zla protiv države BiH, ali i onih građana, odnosno etničkih zajednica za čije se tobože interese oni zalažu. Naravno, ni onaj treći nije odmakao daleko, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba politički analitičar Ibrahim Prohić.
Prema njegovoj ocjeni, između predsjednika SNSD-a i HDZ-a BiH postoji naglašena funkcionalna veza. To je, dodaje, jedina koalicija koja je stabilna posljednjih desetak godina.
Dodik i Čović imaju iste ciljeve, razlika je u maniru
“Dodik i Čović se razlikuju u stilu i maniru. Jedan je sebičan i oholan, a drugi je prefriganac u eurofraku. No, njihova politička pragma zasniva se na istoj političkoj filozofiji i metodama. U biti imaju iste političke ciljeve. Njihov modus vivendi je opstrukcija, destrukcija, konstantna prijetnja državi i društvu”, smatra Prohić.
Dodik i Čović, ističe, postavljaju maksimalističke zahtjeve na imperativan način – ili će biti tako ili neće biti nikako, ali i pokušavaju apsolutizirati svoju moć, ne samo unutar svojih etničkih zajednica, nego i na globalnom planu.
“Sve vrijeme ovaj dvojac nameće lažne teme. Proizvođenje incidenata, održavanje tenzija i prijetnja konfliktom njihov je modus vivendi. Oni ne mogu drugačije. Konstatnto, eksplicitno i implicitno, u vazduhu vidi pitanje da li će BiH opstati, a ne postavlja se supstancijalno pitanje kako se živi u BiH. Dakle, Dodik i Čović to rade sračunato da ih se ne bi pitalo kako se živi”, mišljenja je ovaj analitičar.
Prohić navodi kako se liderima SNSD-a i HDZ-a mora priznati da su “veliki majstori taktike, manipulacije i spina”, te konstatuje da su uništili politički pluralizam unutar svog etničkog korpusa.
“Oni teže apsolutizaciji moći unutar svog feuda. Jedan i RS, a drugi na neproglašenoj teritoriji Herceg – Bosne. I jedan i drugi nameću imaginarni etnički kolektivitet kao temeljnu formu egzistencije, a zanemaruju i osporavaju individualnost kao suverenu konkretizaciju ljudske egizstencije”, mišljenja je Prohić.
Konfuzan i neefikasan CIK ogledalo države
Tumačeći izjave predsjednika vodeće hrvatske stranke kako je vlast nakon izbora nemoguće konstituisati bez izmjena Izbornog zakona BiH, Prohić ističe da je Čovićev ‘plan B’, kojeg je svojevremeno najavljivao, zapravo uspostavljanje vlasti tamo gdje je njemu u interesu, a opstruisati taj proces tamo gdje mu nije u interesu ili gdje bi mogao na neki način biti zaobiđen i doveden u inferioran položaj.
“Čoviću nije do izmjena Izbornog zakona, nego mu je do izmjena Izbornog zakona po njegovoj volji i diktatu”, kaže Prohić.
Potrebno je, dodaje, ne samo promijeniti Izborni zakon, nego i kompletnu strukturu koja ga provodi. Prema njegovim riječima, CIK BiH je ogledalo države – konfuzan, neefikasan i neproduktivan.
“To je ispolitizirano tijelo i jedino pravo rješenje bi bilo potpuna rekonstrukcija ove institucije, odnosno smjena svih članova koji su u aktuelnom sazivu”, smatra Prohić.
Govoreći o odluci koju CIK BiH treba da donese, a koja bi trebao da omogući implementaciju rezultata ovogodišnjih opštih izbora, ovaj analitičar smatra da nije sudbonosno pitanje da li će se prilikom popune federalnog Doma naroda primijeniti popis stanovništva iz 1991. ili 2013. godine.
Procjenjuje da će u BiH nastati mala ustavna kriza, ma kakva god odluka CIK-a BiH bila.
“Imamo situaciju koja svjedoči potpunom amaterizmu u vođenju države. Raspisati izbore, ući u kampanju, prvesti izbore, a ne precizirati pravila uspostavljanja vlasti zaista je amaterizam par excellence”, upozorava Prohić.
Sudbina izbornih rezultata u rukama međunarodnog faktora
Stoga je mišljenja da u ovoj situaciji mora djelovati visoki predstavnik, ali dodaje da je otvoreno pitanje da li će to uraditi, s obzirom na konfuziju koja posljednjih godina vlada u međunarodnom tijelu.
“Potpuno je izvjesno da će vlast biti vrlo sporo formirana. Kako god da se završi priča sa intervencijom CIK-a BiH, nezadovoljna strana ima dovoljno argumenata da se obrati Ustavnom sudu sa apelacijom za ocjenu ustavnosti, što će dodatno usporiti proces formiranja vlasti”, navodi naš sagovornik.
U tom kontekstu, mišljenja je da se vlast neće formirati do kasnog proljeća naredne godine, ukoliko ne bude intervencije iz vana.
“Ta intervencija može biti direktno od OHR-a ili diplomatskim aktivnostima iza scene, što nije isključeno. U ovom trenutku sudbina izbornih rezultata ne zavisi od volje građana, ne zavisi do kraja ni od političkih aktera na domaćoj sceni. Mislim da više zavisi od onih koji imaju efektivnu moć, dakle od ljudi iz vana. Ni to nije problem, nego je problem u tome što ni tamo ne postoji jasna vizija i saglasnost”, upozorava Prohić.
BiH je taoc Zagreba i Beograda
Prohić se osvrnuo i na pismo koje su bivši visoki predstavnici u BiH Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling uputili zvaničnicima EU, a u kojem su upozorili na uplitanje Hrvatske u politička dešavanja i unutražnja pitanja u BiH, koje se, kako su naveli, ogleda u nedavnom pokušaju hrvatske Vlade da negira legitimitet izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH.
“Pozdravljam pismo i intervenciju bivših visokih predstavnika kao jedan od rijetkih glasova razuma. Istovremeno, to je nužno shvatiti i kao upozorenje domaćim političkim faktorima, građanima BiH, ali i onima koji imaju efektivnu moć kada je u pitanju BiH, odnosno silama izvan nađ države, prvenstveno onima koje se nalaze u PIC-u, ali implicitno i Vašingtonu, jer sudbina BiH u ovom trenutku prvenstveno zavisi od diplomatske volje Vašingtona”, mišljenja je Prohić.
Prema njegovim riječima, pismo svjedoči o ozbiljnosti situacije u kojoj se BiH nalazi.
“Mislim da rat protiv BiH nije arhiviran. Duži niz godina, BiH živi u nekoj vrsti diplomatskog neokolonijalizma. Beogra i Zagreb drže kao taoca BiH i koriste prilike u našoj državi uvijek kada je to potrebno njima zbog njihovih unutrašnjih problema i tenzija”, kaže ovaj analitičar.
Prema njegovoj ocjeni, pismo bivših visokoh predstavnika pokazuje i da je međunarodna intervencija u BiH bila neuspješna.
“Išla je uspješno od završetka rata do 2006. godine. Od trenutka kada su ukinute bonske ovlasti imamo retorgradne procese i manjak ili apsolutnu neefikasnost. Danas je OHR zapravo prazna ljuštura koja nema nikakvog efekta na funkcionisanje društva, odnosno vlasti u BiH”, smatra Prohić.
Prohić konstatuje da međunarodno posredovanje u BiH nikada nije jasno definisano.
“Sve vrijeme oni su lavirali između puzajućeg protektorata, arbitraže i medijacije. Danas ne rade ni to, danas ne znaju šta rade i ne znaju šta će sa BiH. To je jedan od vitalnih problema, jer je OHR do skora imao značaj domaćeg političkog faktora”, zaključio je Prohić.
(Vijesti.ba)
