Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Spominjući stanovnike Dženneta i njihova stanja, Uzvišeni Allah, objavio je: ”I obraćat će se jedni drugima i jedni druge će pitati: ‘Prije smo među svojima strahovali’ – govorit će – ‘pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, Dobročinitelj i Milostivi.'” (Et-Tur, 25.-28.)
Ovi ajeti govore o vjernicima koje je Uzvišeni Allah zaogrnuo najljepšom i najveličanstvenijom odjećom, nagradio ih najljepšim mjestom i stepenima u vječnom Džennetu, oprostio im grijehe i spasio ih svakog straha, brige, tuge i patnje, pa će se okupiti za džennetskom ”sofrom” i razgovarati jedni s drugima.
I kada sjednu na mjestu gdje nema praznog govora i griješenja, podsjećat će jedni druge na neizmjernu Allahovu milost prema njima i na blagodati koje im je podario na dunjaluku, i pitat će jedni druge na osnovu čega su zaslužili tako visoke stepene u Džennetu, pa će jedni drugima govoriti: ”Mi smo na dunjaluku živjeli sa svojim porodicama i bojali smo se Allaha, strahovali smo od Njegove kazne, pa nam se Milostivi Allah smilovao i spasio nas od onoga čega smo se bojali. Mi smo na dunjaluku obožavali Allaha, činili ibadet i skrušeno Mu dove upućivali, i Allah je uslišao naše dove.”
Vjernik živi između straha od Allahove kazne i nade u Njegovu milost. Njegove kazne se ne boji samo očiti stradalnik, a nadu u Njegovu milost ne gubi osim nevjernik. Strah od Allahove kazne i nada u Allahovu milost su za vjernika isto što i dva krila za pticu bez kojih ona ne može letjeti.
I bez obzira koliko ustrajavali u ibadetu i pokornosti Allahu i koliko dobrih djela uradili, ako bi nas Allah prepustio našim djelima, bili bismo upropašteni. Zato mi molimo Allaha da nas prepusti Svojoj milosti, dobroti i oprostu, jer, kao što su rekli islamski učenjaci: ”Dunjalučki život nema slasti bez zikra i veličanja Allaha, Ahiret nema slasti bez Allahovog oprosta i milosti, a Džennet nema slasti bez gledanja u Allahovo Lice.”
Citirani ajeti također ukazuju na to da je dova jedno od najboljih djela i jedan od najdražih ibadeta Allahu. Dova povezuje čovjeka sa Njegovim Stvoriteljem i ona je izraz dubokog uvjerenja i ubjeđenja da postoji Bog Koji je svemoćan i u čijoj ruci je svako dobro.
On pruža pomoć onima koji je traže u bilo koje vrijeme, jer, vrata Njegove milosti su uvijek otvorena i ne zatvaraju se ni pred jednim Njegovim robom ma koliko njegova nevolja i potreba bila velika.
Stoga tražimo stalno pomoć i utočište kod Allaha putem dove, posebno nakon učinjenog grijeha i u vrijeme nevolje i iskušenja koje nas zadesi.
Allahovi poslanici su, kako se navodi u Kur'anu, prolazili kroz velika iskušenja i teške situacije, od kojih ih ništa nije spasilo osim iskrene dove Allahu, dželle šanuhu, jer su u tim trenucima bili nadahnuti najljepšim i najveličanstvenijim riječima i dovama koje su oličenje potpunog imana i predanosti, zahvalnosti Allahu i traženja utočišta samo kod Njega, kao i oličenje najljepšeg razgovora i munadžata sa Uzvišenim Stvoriteljem.
Allah je Milostivi Gospodar i On neće dozvoliti da tvoje dove budu uzaludne. Možda tvoja iskrena dova bude razlog tvog ulaska u Džennet.
Stoga, brate i sestro, iskoristimo preostale dane i noći mubarek ramazana za dove Allahu, dželle šanuhu, da nas učvrsti na Pravom putu, da nam oprosti grijehe, da otkloni od nas brigu i tugu, da nas učini sretnima na ovom i budućem svijetu, da nas i naše porodice obaspe Svojim rahmetom i berektom ramazana, i da nas taj bereket prati cijeli život.
