Organizuju se vannastavne aktivnosti na kojima se mališani razonode, puste svoje glasiće; pokloni im se majica, ili kapica, plišani cuko; govori im se da su psi lutalice njihovi prijatelji, da ih trebaju hraniti; na kraju dobiju diplomicu sa slikom cuke koju s ponosom donesu kući i pokažu roditeljima – ovako Dogs Trust kupuje simpatije dječice. A, šta se, ustvari, dobija?! Djeca se izuzimaju iz nastave, remeti se proces odgoja i obrazovanja djece; od škole se pravi igraona; realizatori ovih aktivnosti zarađuju na najmlađima i opravdavaju svoj budžet; djeca uče neprirodnu stvar – da su psi lutalice normalna pojava i da trebaju ljudi živjeti i biti prisni s njima… Ovim aktivnostima Dogs Trusta po osnovnim školama otkriva se i njihova stvarna namjera, bez obzira što to oni odbijaju priznati – njihova je želja da psi ostanu na ulici! Zato na ovaj način stvaraju generacije koje će pristati na to neprirodno stanje, pa čak ga i braniti od onih koji budu željeli uspostaviti prirodan poredak u kojem se zna gdje je mjesto psu, a gdje čovjeku!
Ovo bi bio naš odgovor roditelju koji je redakciji Saffa uputio pismo u kojem izražava svoju zabrinutost i negodovanje povodom opisane kampanje Dogs Trusta.
Poštovana redakcijo Saffa esselamu alejkum.
Ponukao me vaš članak na portalu o inicijativi učenica OŠ “Ćamil Sijarić” u vezi prikupljanja donacija za zaštitu pasa lutalica.
Moja djeca pohađaju osnovnu škoju “Pofalići” i u četvrtak 19. 03. 2015. su učenici II razreda imali predavanje o ophođenju sa psima lutalicama koje je organizovao Dogs Trust. Kako mi je moje dijete ispričalo, poučavali su ih kako ostvariti prisniji odnos sa psom i tako nešto.
Veoma mi je čudno kako neko udruženje može, i ima snage, da dođe u neku našu školu, da oduzme djeci jedan školski čas i da ih poučava ostvarivanju prisnijeg kontakta sa psima iliti kako da postanu drugovi sa psima bilo lutalicama bilo kućnim ljubimcima. Veoma cijenim upravu ove škole i moja je pretpostavka da je nalog za puštanje ove organizacije u školi došao sa nekih viših instanci.
Gledajući cijelu situaciju malo šire i naslućujući korijen događaja, nameće mi se sljedeće pitanje: Zašto djecu uče kako da prihvate pse lutalice, a ne utiču na vlasti da se smanji njihov broj?
Apelujem na roditelje da obrate pažnju na ovaj problem koji će se, pretpostavljam, pojaviti i u još nekim , ako ne svim, školama u Sarajevu. Mislim da bi se trebao uputiti neki apel da se djeci ne oduzimaju časovi zbog ovakvih stvari i predavanja neke organizacije koja u svemu ipak gleda svoj finansijski interes. Nisam mrzitelj pasa koje ni ne moram da volim, ali ne želim da neko moje dijete uči da je pas lutalica nešto što se treba normalno prihvatiti u svom okruženju pa čak još postati i prijatelj sa psima lutalicama. Izgleda da nas neko pokušavaju uspavljivati pred određenim problemima kojima se treba suprostaviti. Još će nas sutra učiti kako da postanemo prijatelji sa četnicima ili kako prihvatimo genocida kao nešto što je opravdano.
Da nas Allah uputi i skine koprenu sa naših očiju.
Zabrinuti roditelj sa Pofalića.
