Izvor: Oslobođenje.ba
“Danas sa tugom i boli spuštamo u mir mezarova u njihovoj nevinosti kukavički ubijene Prijedorčane. Danas u Prijedoru i Kozarcu, kao i neki dan u Srebrenici, pa još prije u Vlasenici, Bratuncu i Zvorniku na Drini, svjedočimo dubokom bezdanu u kojem je rođeno zlo zločina genocida. To zlo začeto je u lažnoj svetosavskoj duhovnosti i uzgajano na poljima mržnje. Sablasno je ono i zastrašujuće”, rekao je Kavazović.
Podsjetio je kako se razmjere zla genocida sve više očitavaju kako vrijeme odmiče od njegovog fizičkog činjenja, čak toliko da ga se počinju bojati i oni koji su ga činili, rekavši da su “oni koji opravdavaju zlo i sami zlo i u duhu svoga bića vide samo sotonin lik”.
“Mržnja i zlo su ništavilo, to je zalazak duha i dolazak tame, bezdan koji se ne da premostiti bez Božije pomoći i iskrenog pokajanja. Ne smijemo potcijeniti snagu zla i ne smijemo mu dati ni ono mjesto koje bi nas sputalo da mu se suprotstavimo. Čovjek ima snage da pobijedi zlo. Taj karcinom duše moguće je riječiti vjerom, kajanjem i bogobojaznošću”, poručio je reis.
Kavazaović je dalje rekao da je u Prijedoru počinjen genocid.
“Ovdje je počinjen genocid. Zlo koje nas je uznemirilo. To je zločin u koji nismo mogli vjerovati. Ovdje, u Prijedoru, izdat je ljudski rod i ta izdaja još uvijek traje u Haagu i New Yorku. Tomašica je i danas slika tog bezdušnog svijeta, njegovo ružno lice, izdajnički i kukavički duh koji se boji da presudi genocidu koji je ovdje počinjen. Možda nećemo upamtiti nakazna lica svih zločinaca koji su počinili genocid nad našim narodom, ali ćemo pamtiti lica onih koji ih nisu osudili za ono što su činili”, rekao je Kavazović.
Vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH je istakao kako se i ramazanski mir muslimana narušava.
“Dušmani nemaju mira i ne daju nam da ovaj mjesec prođe u predahu koji nam je potreban nakon svih kušnji: Usta su im prevelika, a postupci loši. Hoće da nas prestraše, hoće da nam onemile život u ovoj našoj prelijepoj domovini Bosni i Hercegovini”, rekao je Kavazović podsjećajući na poruku iz Kurana da su vjernici i vjernice jedni drugima prijatelji i da se snaga nalazi u iskrenoj i dubokoj pokornosti Bogu. 
Hasan ef. Makić: Svako ko je bio u Prijedoru i Kozarcu mogao je biti u ovim tabutima
Muftija bihaćki Hasan efendija Makić istakao je u svom obraćanju kako danas ispraćamo šehide, te da je ovo 16. godina i dženaza.
“Svako od nas ko je 1992. bio u Prijedoru i Kozarcu mogao je biti u ovim tabutima”, naveo je muftija Makić.
Naveo je kako ga posebno potresa dženaza Sulejmana efendije Dizdarevića, imama iz Čarakova sa kojim se družio i kojeg je veoma poštovao.
“Efendija Dizdarević je strijeljan sa grupom svojih džematlijama ispred džamije u kojoj je služio 20. jula 1992. Mjesec prije toga nazvao me telefonom da me kao glavnog imama obavijesti. Rekao mi je da mi se javlja iz komandnog mjesta srpskih snaga u Čarakovu. Rekao je da su svi stanovnici predali oružje krajem maja”, naglasio je efendija Makić.
Krajem maja, naveo je muftija bihaćki kako je i cijelo Mataruško brdo predalo oružje.
“Dva mjeseca kasnije srpske snage su ih opkolile, svih šest džemata i u toku jednog dana ubile 1.850 osoba. To su, između ostalog, ovi ljudi koji su pronađeni u Tomašici. Danas im klanjamo dženazu. Pobijen je nenaoružan i nevin narod”, naglasio je bihaćki muftija Hasan efendija Makić.
On je istakao da su oni koji su bili u logoru Omarska osjetili da se nešto strašno dešava.
“Svi su bili uznemireni. Slijedili su napadi, tuča. Sve smo to preživljavali, ali nismo znali šta se dešava. Tek kasnije smo saznali za sve strahote”, naveo je efendija Makić.
Zbog svih strahota koje su se desile, 20. juli je proglašen kao datum dženaze za kompletan Prijedor i Kozarac.
“To se nikada ne smije zaboraviti. Iz tih strašnih događaja treba crpiti poruku i ibret”, naglasio je efendija Makić.
Muftija bihaćki naglasio je i da kada se bude okupljalo za hiljadu onih u Prijedoru za kojim se traga da će se i na šehitlucima podsjećati na strašni zločin.
Amir ef. Mahić: Uprite prste u zločince
Glavni imam medžlisa Islamske zajednice Kozarac Amir efendija Mahić istakao da se danas u ovom tužnom danu, danu oživljavanja najtežih sjećanja, vraćaju stravične slike iz 1992. godine.
Naglasio je kako se na dostojanstven način želi ispratiti 284 nevino ubijene žrtve.
“Za Prijedor danas nije dan žalosti, za polovinu države jeste. U ovoj čudnoj zemlji dok se zločinci slobodno šetaju ulicama, a sav teret je spao na žrtvu. Odgovaraju za zločin koji nisu počinili. U ovoj čudnoj zemlji radost predstavlja kad majka pronađe neku kost svog sina i muža, a dijete kad ugleda na nišanu ime njegovog roditelja želimo da ubicama naših najmilijih poručimo: ovaj plemeniti narod srednjovjekovnih dobronamjernih bogumila oplemenjen časnim islamom nikome ne želi i nije želio zlo”, naglasio je efendija Mahić, koji se ujedno obratio i u ime medžilsa Islamske zajednice Prijedor.
Glavni imam medžlisa Islamske zajednice Kozarac Amir efendija Mahić, kroz suze je poručio svima onima što su “našu braću i sestre, djecu poubijali, a ništa im nisu učinili, što su dvije decenije krili njihove kosti nakon što su ih ubili da im to nikada neće biti zaboravljeno”.
“Na svim mjestima ćemo govoriti i istinu isticati i sve prenositi na buduće generacije. Pravdu ćemo tražiti na svim sudovima, a u konačnu presudu Gospodara ne sumnjamo. Bit ćemo vam vaša najveća noćna mora, dok grijeh ne otplatite”, istakao je efendija Mahić.
Poručio je i onima koji imaju imalo savjesti iz roda: “Odvojite se od ubica i nemojte se sa njima izjednačavati”.
“Uprite prste u zločince. Teret njihova grijeha ne treba da nosite”, naveo je ef. Mahić.
Glavni imam medžlisa Islamske zajednice Kozarac Amir ef. Mahić svima je poručio da ne podliježu lažima i da istinu govore.
“Ne dopustimo da se istina ikada zaboravi. Pred licima majki i očeva, braće i sestara, djece obećajmo da ćemo učiniti sve i da nećemo dozvoliti se naša tuga bilo kome ponovi. Porodicama nevino stradalih sabur želimo i molimo”, poručio je efendija Mahić.
Nakon komemoracije, nekoliko hiljada članova porodica, prijatelja, komšija i drugih građana BiH klanjalo je kolektivnu dženazu za 283 ubijena Bošnjaka, a na odgovarajući način, minutom šutenje, ispraćena i jedna žrtva hrvatske nacionalnosti Anto Dolić.
Potom su tabuti sa žrtvama od ruke do ruke preneseni do kamiona koji će ih prevesti do lokalnih mezarja gdje će biti obavljene pojedinačne dženaze i sahrana jednoj hrvatskoj žrtvi.
