Jučer je Fakultet islamskih nauka otvorena naučna konferencija „Islamsko obrazovanje u Evropi“ a u okviru obilježavanja 40 godina uspješnog rada ove visokoškolske ustanove Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ova međunarodna konferencija trajat će do 16. septembra.
Jedno od uvodnih obraćanja u okviru programa svečanog otvaranja konferencije bilo je i obraćanje reisu-l-uleme Kavazovića koje ovom prilikom prenosimo u cijelosti:
– Posebno je zadovoljstvo obratiti se skupu ljudi od nauke, okupljenim ovdje u Sarajevu, povodom 40. godišnjice od osnivanja Fakulteta islamskih nauka. Čast mi je što vas mogu pozdraviti u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i muslimana Bosne i Hercegovine. Čestitajući organizatorima i domaćinu Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu na organizaciji naučne konferencije o islamskom obrazovanju u Evropi, ujedno čestitam dekanu, profesorima i osoblju ovaj veliki jubilej, u koga su ugrađena postignuća i iskustva i generacija prije nas.
Odgoj i obrazovanje su fundamenti na kojima počiva svaka ljudska zajednica. Obrazovanje je u osnovi svake velike kulture i civilizacije. Prenošenje znanja i iskustava na nove generacije u sebi nosi mnogo izazova.
Fundamentalno pitanje s kojim se susrećemo, kao muslimani evropskog kulturnog kruga, jeste pitanje naše svijesti o zajedničkoj sudbini, o upućenosti jednih na druge. Poznata je istina da se ništa na ovom svijetu ne može utemeljiti bez čovjeka, kao što se ništa ne može sačuvati bez institucija i ustanova. To ujedno otvara i niz pitanja, kao što su: koji je naš koncept i vizija, šta su naši ciljevi i koje su vrijednosti i vrela na kojima počiva naš evropski muslimanski identitet.
Islamsko obrazovanje zasigurno predstavlja jedan od glavnih kanala transmisije cjelovite slike svijeta što je muslimani grade na vrelima iz kojih crpe spoznaju o sebi. Prisutnost muslimana na evropskom tlu ima svoju dugu i bremenitu povijest. Broj muslimana u Zapadnoj Evropi ni danas nije mali. Brojke govore da se radi o broju između 20 i 25 miliona ljudi. Međutim, pitanje broja muslimana nije temeljno pitanje, nego koliko je evropska muslimanska zajednica sposobna preuzeti svoj dio zajedničke odgovornosti za Evropu, koja je za muslimane, tokom XX i XXI stoljeća, postala useljenički kontinent.
Mi bosanski muslimani, od vremena Gazi Husrev-bega do danas, ljubomorno smo čuvali naše životno iskustvo i naš obrazac vjere. Uprkos nasrtajima koje smo iskusili tokom stoljeća, nismo ostali izolirani od ostatka muslimanskog svijeta, ali ni od evropske kulture i civilizacije čiji smo dio i s kojom imamo najdirektniji doticaj. Naša geografska predodređenost kojom smo situirani između muslimanskog istoka i evropskog zapada, jeste naša prednost i obaveza. Ona se nadaje iz našeg iskustva i potrebe da konstantno razvijamo model organiziranja muslimana u Evropi.
Od kraja XIX stoljeća, kada su utemeljene moderne muslimanske obrazovne ustanove u Sarajevu na našim visokim školama, medresama i fakultetima, predavali su najbolji učitelji koji su svoja znanja stjecali u domovini, ali i diljem islamskog svijeta i na evropskim učilištima. Oni su u naše ustanove unijeli neprocjenjiva iskustva različitih interpretativnih obrazaca, koje su utkali u naše obrasce žive muslimanske tradicije.
Danas i sami postajemo svjesniji da muslimani u Evropi pripadaju različitim muslimanskim tradicijama koji u sebi nose različita iskustva življenja islama. Tri su velike grupacije muslimana koje naseljavaju evropski kontinent, predstavljene kroz autohtone evropske muslimane, koji svoje narodnosno porijeklo vežu za evropsko tlo. To su muslimani s Balkana, oni s Kavkaza i useljenički muslimani sa Mediterana i s Indijskog potkontinenta.
Svaka od ovih velikih grupa stekla je vlastita iskustva života na evropskom tlu. Tokom vremena razvili smo specifične tradicije, prilagođavajući se izazovima s kojima smo se susretali. Različitosti tradicija i kulturnih obrazaca koji među nama postoje ujedno su i prednosti koje pružaju mogućnost kretanja unutar tradicija, njihovo dinamiziranje, harmoniziranje i srastanje u budućnosti. Ovih procesa, koji će se događati u budućnosti, moramo još danas biti svjesni.
Dozvolite mi da, pored mnogih izazova koji su pred nama, primijetim jedan koji mi se čini posebno teškim, a koji dolazi od nas samih. Muslimanske zajednice u Evropi tokom XX stoljeća uglavnom su se oslanjale na pomoć sa strane, iz islamskog svijeta. Neizmjerno smo zahvalni na tome. No, navikli smo se da nas drugi guraju kroz život i oblikuju našu svijest prema svojim potrebama. Nismo naučili sami hodati, a prema onoj latinskoj izreci „u kretanju je život“ moramo se kretati sami i tragati za izvorima snage i inspiracije koja će oblikovati našu evropsku muslimansku tradiciju, kako bismo preživjeli. Ako su mogli muslimani Andaluzije u svoje vrijeme obrazovati jedan prepoznatljiv muslimanski kulturni obrazac u Evropi, moramo i mi, jer ćemo prije ili kasnije biti gurnuti na ivicu ponora i umirućeg života.
Obrazovanje je jedna od rijetkih ljudskih djelatnosti čiji se plodovi u potpunosti ostvaruju u budućnosti, a oni koji su sazreli u prošlosti korisni su u sadašnjosti. Ukoliko želimo naslutiti kakva će nam biti budućnost najbolje je da pogledamo kakav odgoj i obrazovanje danas nudimo. Ova konferencija će nam u tome zasigurno pomoći. Naši prijatelji iz različitih krajeva svijeta, koji prisustvuju ovoj konferenciji, mogu nam ponuditi svoja iskustva i ukazati nam na slabosti kojih možda sami nismo ni svjesni. Svi trebamo učiti i naučiti jedni od drugih. Tako smo obavezani.
Čestitam organizatorima konferencije i svima vama, cijenjeni učesnici, i želim vam uspješan rad, uz dovu Svemogućem Bogu da od vašega rada svi budemo imali hajra, riječi su kojima je reisu-l-ulema Kavazović završio svoje obraćanje.
